U subotu, 21. veljače 2026., u organizaciji Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim, u Rimu je održana radionica pod nazivom „Ženske ćakule & kravate – s novom misijom“, koja je i ovoga puta okupila brojne Hrvatice koje žive i djeluju u talijanskoj prijestolnici. Ovaj kreativni susret još je jednom potvrdio koliko su ovakva događanja važna za očuvanje jezika, kulture i međusobne povezanosti hrvatske zajednice izvan domovine.
Kravata kao simbol identiteta i inspiracija za novo stvaralaštvo
Voditeljica radionice bila je Ana Kovačević, diplomirana inženjerka elektronike i dugogodišnja članica Mozaika, koja već godinama s posebnom strašću promiče ideju kreativnog recikliranja kravate – odjevnog predmeta koji je u svijetu prepoznat kao izvorno hrvatski simbol. Upravo je kravata, kao dio hrvatske povijesne baštine, postala polazište za ovu jedinstvenu priču o održivosti i stvaralaštvu.
Iako po struci inženjerka, Ana ljubav prema šivanju nosi još od djetinjstva. Prve je bodove naučila uz svoju baku, a ta obiteljska toplina i danas je snažno prisutna u svemu što radi. Iz tog nasljeđa rodila se ideja da se stare, zaboravljene kravate – često spremljene u ormare bez nove svrhe – pretvore u uporabne i estetski privlačne predmete s novim životom.
Ogrlice s pričom
Sudionice su ovoga puta izrađivale unikatne ženske ogrlice od recikliranih kravata. Svaka kravata, sa svojim uzorcima, bojama i teksturama, nosila je vlastitu priču, a u rukama kreativnih sudionica pretvarala se u upečatljiv modni dodatak. Kombiniranjem materijala, šivanjem, savijanjem i oblikovanjem nastajale su ogrlice koje su istodobno bile elegantne, razigrane i osobne.
Atmosfera u dvorani bila je ispunjena smijehom, pjesmom na hrvatskom jeziku i živim razgovorom. „Ćakula“ iz naziva radionice nije bila tek simbolična riječ – druženje i razmjena iskustava bili su jednako važni kao i sam kreativni proces. U takvom ozračju vrijeme je prolazilo neprimjetno, a kreativni zanos bio je toliko snažan da su mnoge sudionice, umjesto jedne, izradile dvije ili čak više ogrlica.
Više od tehnike – poruka o održivosti
Ana Kovačević kroz svoje radionice ne prenosi samo tehniku šivanja, već i snažnu poruku o važnosti održivosti i ponovne uporabe. U vremenu brze mode i potrošačke kulture, ideja da se već korišteni predmet pretvori u nešto novo i vrijedno ima posebnu težinu. Kravata, kao simbol hrvatskog identiteta, tako postaje i simbol odgovornog odnosa prema okolišu.
Njezin pristup radu jednostavan je, topao i poticajan. Radionici se mogu priključiti i potpuni početnici, bez prethodnog iskustva u šivanju. Upravo ta otvorenost čini „Ženske ćakule & kravate“ dostupnima svima – bez obzira na dob ili razinu vještine. Mnoge sudionice istaknule su kako su na radionicu došle iz znatiželje, a otišle s osjećajem ponosa i novootkrivenog samopouzdanja.
Prostor susreta i očuvanja identiteta
Za Hrvatice koje žive daleko od domovine, ovakvi susreti imaju dodatnu vrijednost. Oni su prilika za razgovor na materinskom jeziku, razmjenu iskustava o životu u inozemstvu, ali i za njegovanje kulturnog identiteta kroz simboliku i zajedničko stvaranje. Radionica je tako postala prostor u kojem se spajaju tradicija i suvremenost, osobne priče i kolektivno nasljeđe
Druženje se nakon službenog dijela nastavilo uz mali buffet do kasnih večernjih sati. Uz domaće kolače, talijanske delicije i neizostavne osmijehe, potvrđeno je da su „Ženske ćakule & kravate“ mnogo više od kreativnog projekta. One su susret, terapija, izvor podrške i slavlje zajedništva.
U vremenu kada su udaljenosti često veće od želja, ovakve inicijative pokazuju koliko je snažna potreba za povezivanjem i koliko male, ali iskrene ideje mogu stvoriti velike i trajne učinke. „Ženske ćakule & kravate – s novom misijom“ još su jednom dokazale da kreativnost, kada je prožeta ljubavlju prema tradiciji i zajednici, postaje most između domovine i svijeta.
Otvori KEKS Pay
