Peppino Di Capri, legendarni talijanski pjevač, pijanist i kantautor, preminuo je u 88. godini. Njegov glas, koji je desetljećima bio zvučna kulisa Italije, utihnuo je 11. srpnja na voljenom otoku Capriju, mjestu gdje je rođen kao Giuseppe Faiella 27. srpnja 1939. i gdje je njegova nevjerojatna priča započela. Otišao je tiho, nakon duge bolesti, tek nekoliko tjedana prije svog rođendana, ostavivši iza sebe golemu prazninu, ali i riznicu pjesama koje su postale dio kolektivne svijesti i talijanskog kulturnog identiteta. Njegova smrt nije samo odlazak glazbenika, već i kraj jedne ere koju je on svojim stilom i baladama definirao.
Njegov glazbeni put započeo je gotovo filmski. Kao četverogodišnje čudo od djeteta svojim je sviranjem klavira zabavljao američke vojnike stacionirane na Capriju nakon Drugog svjetskog rata. Upravo je taj rani doticaj s američkim standardima i jazzom duboko utjecao na njegov kasniji izričaj. Iako je pet godina studirao klasičnu glazbu, zov novog doba bio je jači. Sredinom pedesetih otkrio je rock and roll i to je bio prijelomni trenutak. Godine 1958., sa svojim bendom The Rockers, snimio je prve pjesme, među kojima su bile "Malatia" i "Nun è peccato". Uspjeh je bio trenutačan i eksplozivan. Di Capri je postao jedan od prvih talijanskih umjetnika koji je uspio spojiti tradicionalnu napuljsku kanconu s ritmovima rocka i popa, stvorivši hibridni zvuk koji je modernizirao talijansku glazbu, a da pritom nije izdao njezine korijene.
FOTO Vampirica Olja stigla na Ultru: Kožnom kombinacijom, lancima i rogovima na glavi privlačila pozornost
Šezdesete godine bile su desetljeće njegove potpune dominacije. Postao je simbolom bezbrižne ere talijanskog gospodarskog čuda, donoseći u zemlju plesni ritam twista s hitovima poput "St. Tropez Twist" i obradom "Let's Twist Again". Njegov prepoznatljiv imidž - elegantno odijelo, klavir i orkestar The Rockers - stvorio je arhetip profinjenog zabavljača. Njegova popularnost bila je tolika da mu je 1965. pripala iznimna čast da otvara koncerte za The Beatlese tijekom njihove jedine talijanske turneje, što je bio privilegij rezerviran samo za najveće zvijezde. U tom razdoblju nastala je i jedna od njegovih najljepših balada, "Roberta", posvećena njegovoj prvoj supruzi Roberti Stoppi. Ta je pjesma postala simbol talijanske sentimentalne glazbe šezdesetih, sposobna s nekoliko nota evocirati čitavu jednu romantičnu epohu.
Nakon kratkog zatišja krajem šezdesetih, Di Capri se na scenu vratio u velikom stilu. Pobjeda na Festivalu napuljske pjesme 1970. s pjesmom "Me chiamme ammore" ponovno ga je lansirala u vrh. No, sedamdesete su bile godine koje su ga zauvijek upisale u panteon talijanske glazbe. Postao je zaštitno lice Festivala u Sanremu, na kojem će tijekom karijere nastupiti rekordnih 15 puta. Prvu pobjedu odnio je 1973. s emotivnom baladom "Un grande amore e niente più", koja je postala klasik festivala. Samo tri godine kasnije, 1976., ponovio je uspjeh s pjesmom "Non lo faccio più", postavši jedan od rijetkih izvođača s dvije pobjede na najprestižnijem talijanskom glazbenom natjecanju.
Ipak, ako postoji jedna pjesma koja će zauvijek biti sinonim za Peppina Di Caprija, onda je to "Champagne". Snimljena krajem 1973., postala je globalni fenomen i vjerojatno najpoznatija talijanska pjesma njegova repertoara. Njezin melankolični, ali svečani refren ušao je u kolektivno pamćenje, postavši neizostavan dio proslava, vjenčanja, novogodišnjih dočeka i televizijskih emisija diljem svijeta. Pjesma koja istovremeno slavi i tuguje, "Champagne" je postala bezvremenski klasik koji je nadišao sve trendove i generacije. Upravo je ona zacementirala njegovu popularnost izvan Italije, osobito u Njemačkoj, Španjolskoj, a ponajviše u Brazilu, gdje je do kraja života uživao status božanstva i održavao rasprodane turneje. Sam Di Capri je 2014. godine producirao i crtani film kako bi objasnio dublje značenje stihova, pokazujući koliko mu je ta pjesma značila.
Njegova umjetnička aktivnost nije jenjavala ni u kasnijim desetljećima. Osamdesete i devedesete donijele su nove hitove poput "E mo' e mo'" i "Il sognatore". Godine 1991. predstavljao je Italiju na Eurosongu s pjesmom na napuljskom dijalektu, "Comme è ddoce ‘o mare", osvojivši sedmo mjesto i još jednom dokazavši snagu regionalnog izričaja na velikoj pozornici. Kroz više od šest desetljeća karijere prodao je milijune ploča, objavio stotine pjesama i ostavio neizbrisiv trag. Njegov utjecaj prepoznao je čak i nobelovac Orhan Pamuk, koji ga je spomenuo u svojim romanima. Svojih prvih 60 godina karijere proslavio je 2018. [rasprodanim koncertom u najstarijem aktivnom kazalištu na svijetu, napuljskom Teatru San Carlo. Peppino Di Capri bio je više od pjevača; bio je kroničar emocija, glazbeni inovator i gospodin talijanske pozornice. Iza sebe je ostavio troje djece, a njegova glazba nastavit će živjeti, podsjećajući na velikog umjetnika čiji je život bio posvećen pjesmi.
FOTO Pogledajte odličnu atmosferu drugog dana Ultre: partijanere nije potjerala ni kiša
Otvori KEKS Pay
A iznenada je preminuo i legendarni jastreb Lindsey Graham cije su ratne pjesme svi voljeli