Ako je 20. stoljeće svemir pretvorilo u pozornicu na kojoj su se nadmetale dvije supersile, današnje vrijeme otkriva posve drukčiju sliku. Svemir više nije rezerviran za zatvoren krug političkih i vojnih elita, niti je njegova sudbina u rukama samo nekoliko država. Ono što je nekad bila utrka između Washingtona i Moskve, danas se pretvara u složenu mrežu ambicija, interesa i tehnologija koje dolaze iz različitih dijelova svijeta. U toj novoj konstelaciji odnosa sudjeluju i države koje su donedavno bile na marginama svemirskih istraživanja, ali i akteri koji prije samo nekoliko desetljeća nisu ni postojali u toj priči – privatne kompanije.
Promjena nije samo u broju sudionika nego i u prirodi same utrke. Nekada je svemir bio pitanje prestiža, demonstracije moći i ideološke nadmoći. Danas, iako geopolitika nije nestala, ona se isprepliće s ekonomijom, znanošću i tehnologijom na načine koji brišu granice između javnog i privatnog, nacionalnog i globalnog.
Istodobno, brzina razvoja nikada nije bila veća. Ono za što su nekoć bile potrebne desetljeća i golemi državni proračuni, danas se pokušava ostvariti u nekoliko godina uz kombinaciju javnih ulaganja i privatnog kapitala. Tehnološki napredak, od ponovne upotrebe raketa do minijaturizacije satelita, dramatično smanjuje troškove i otvara prostor novim igračima. Upravo zato svemir prestaje biti ekskluzivna domena i postaje dostupniji nego ikad prije, barem onima koji imaju znanje, resurse i dovoljno hrabrosti.
No s tom dostupnošću dolazi i nova razina neizvjesnosti. Pravila igre još se pišu, međunarodni sporazumi pokušavaju sustići tehnološku stvarnost, a pitanja vlasništva, sigurnosti i održivosti tek se otvaraju. Tko ima pravo na resurse izvan Zemlje? Kako regulirati sve gušći promet u orbiti? Gdje završava istraživanje, a počinje eksploatacija? Odgovori na ta pitanja oblikovat će ne samo budućnost svemirskih programa nego i odnose moći na Zemlji, a u nastavku donosimo koji su ključni akteri u toj priči.
Sjedinjene Američke Države
Amerika se vraća na Mjesec s odlučnošću kakvu nismo vidjeli još od doba Apolla. Program Artemis najavljuje prvo slijetanje žene i prve osobe druge boje kože na Mjesec, simboličan odmak od šezdesetih i jasan znak da novo doba istraživanja ne želi ponavljati stare obrasce. No iza te simbolike krije se mnogo više: stvarni je cilj uspostaviti stalnu ljudsku prisutnost na južnom polu Mjeseca, ondje gdje se u vječnim sjenama kratera skriva led, ključni resurs za vodu, kisik i gorivo svake buduće kolonije.
NASA paralelno razvija Lunar Gateway, manju svemirsku postaju koja će kružiti oko Mjeseca i služiti kao odskočna točka za daljnja putovanja, svojevrsna pristajna luka između Zemlje i Mjeseca. No nitko ne skriva da bi sve to moglo biti tek prvi korak prema Marsu.
Kina
Dok Washington planira, Peking gradi. Kina je u posljednjih dvadeset godina prošla put od prvog astronauta do vlastite stalne svemirske postaje Tiangong. Misije Chang'e vratile su uzorke s Mjeseca, a planovi za slijetanje s posadom do kraja desetljeća objavljuju se s neobičnom samouvjerenošću. No kineska ambicija ne staje na tome: govori se o lunarnim postajama, robotskim rudarskim misijama i dugoročnom cilju, Marsu. Svaki njihov uspjeh odjekuje kao dokaz da Peking ne samo da prati Sjedinjene Države već ih u nekim segmentima i prestiže.
Europa
Europa nema jednu zastavu, već mrežu od dvadesetak država okupljenih u Europskoj svemirskoj agenciji (ESA). Iako nema vlastiti program s posadom, Europa sudjeluje u gotovo svim velikim misijama, od rovera na Marsu do teleskopa koji proučavaju egzoplanete.
Raketa Ariane 6, nasljednica legendarne Ariane 5, odabrana je još 2014., ali je razvoj trajao dulje od planiranog. Prvi let održan je 9. srpnja 2024. i dosegnuo je ciljnu orbitu, no gornji stupanj nije dovršio završne manevre zbog tehničke anomalije. Drugo lansiranje, 6. ožujka 2025., u potpunosti je uspjelo i u orbitu postavilo francuski izviđački satelit CSO-3, čime je potvrđena spremnost nove europske rakete.
Hrvatska, zajedno s još nekoliko europskih zemalja, ima ugovor o suradnji s ESA-om, potpisan 2018. godine, što znači da sudjeluje u projektima i programima Agencije, ali još nije punopravna članica. Ipak, takav status otvara vrata domaćim institucijama i stručnjacima da se uključe u europske misije i istraživačke projekte koji oblikuju budućnost kontinenta u svemiru.
Indija i Japan
Dvije azijske sile koje su dugo djelovale iz sjene sada se izdižu na svemirskoj pozornici. Indija je 2023. postala prva zemlja koja je uspješno sletjela na južni pol Mjeseca, demonstrirajući da njezini inženjeri mogu ostvariti izazove koje su do tada rješavale samo velike agencije. Taj uspjeh nije bio slučajan. ISRO godinama gradi iskustvo preciznog slijetanja, robusne satelitske tehnologije i ekonomičnih lansiranja, i to uz ograničene resurse u odnosu na veće agencije. Dovoljno je prisjetiti se Mangalyaana: misija je stajala oko 74 milijuna dolara, manje od budžeta hollywoodskog filma "Gravity", i Indija je već tada pokazala kako se vrhunski rezultat može postići uz razumnu cijenu.
U planu su misije kao što su Chandrayaan-4 i Gaganyaan, koje bi mogle još snažnije učvrstiti Indiju kao nezaobilaznog igrača: jedna za daljnja istraživanja Mjeseca, druga za samostalne ljudske letove.
Japan, putem agencije JAXA, koristi drukčiji pristup, fokus na preciznost, robotiku i suradnju. Njihova misija SLIM (Smart Lander for Investigating Moon) uspjela je prizemljiti lander s nevjerojatnom točnošću: cilj joj je bio ući u područje unutar 100 metara ciljnog mjesta, što je znatno preciznije od tipičnih misija. Takva razina preciznosti omogućuje slijetanje u neposrednoj blizini osvijetljenih kratera, pristup teško dostupnim područjima s mogućim naslagama leda i sigurno spuštanje tereta ili instrumenata na terene koje su prijašnje misije morale zaobilaziti.
Japanski planovi obuhvaćaju i misije prema asteroidima, povratak kapsula s uzorcima te sudjelovanje u međunarodnim lunarnim projektima. Time se zemlja pozicionira kao važan suradnik, ali i konkurent, s kapacitetom da doprinese sofisticiranim tehnologijama i inovacijama.
Privatni sektor
No možda najveći obrat donose tvrtke koje prije dvadeset godina nisu postojale ni u svemirskim statistikama. Danas su upravo one temelj cijelog američkog programa istraživanja svemira. NASA se više ne oslanja isključivo na vlastite rakete i brodove, nego na privatne partnere, koji preuzimaju ključne uloge, od opskrbe Međunarodne svemirske postaje do prijevoza astronauta. Bez SpaceX-ovih kapsula Dragon i raketa Falcon 9 američka bi posada i dalje ovisila o ruskim Sojuzima. A sada se ista tvrtka sprema letjeti dalje: njezin Starship mogao bi nositi više tereta nego ijedna raketa u povijesti i vraćati se na Zemlju spreman za ponovnu upotrebu. Ako uspije, cijena lansiranja mogla bi pasti deset puta, otvarajući vrata svemu, od svemirskog turizma do gradnje orbitalnih stanica pa i tvornica u svemiru.
Blue Origin, tvrtka Jeffa Bezosa, razvija raketu New Glenn i planira komercijalne svemirske postaje, dok Rocket Lab i Relativity Space traže načine kako svemir učiniti dostupnijim zahvaljujući manjim, fleksibilnim lansiranjima i 3D printanim komponentama. NASA tako sve više postaje organizator, a ne izvođač, agencija koja postavlja ciljeve, dok privatne tvrtke pronalaze put do njih. Nedavna uredba američke administracije čak premješta NASA-u na razinu obavještajne i sigurnosne agencije, precizirajući da "primarna funkcija" uključuje rad u inteligenciji i nacionalnoj sigurnosti, promjena koja bi mogla redefinirati buduću ravnotežu između istraživanja i moći.
Prvi put u povijesti svemir više nije samo polje država nego i tržište. A na tom tržištu vizije postaju nova valuta. Neki Mjesec vide kao laboratorij, neki kao rudnik, a neki kao stanicu na putu prema Marsu. U toj mješavini ambicija, kapitala i rivalstva polako se crta buduća karta svemira. Stoga možemo reći da ako su u prošlom stoljeću svemirskim letovima upravljale vlade i njihovi generali, danas sve češće glavnu riječ imaju poduzetnici u majicama kratkih rukava i s vizijama koje graniče s ludilom. Ono što se nekad činilo nezamislivo, da bi privatne tvrtke vodile glavnu riječ u osvajanju svemira, danas se događa pred našim očima.
U svemu ovome krije se i nova računica. Ako cijena lansiranja padne, svemir postaje novo tržište. Turizam, istraživanje resursa, gradnja orbitalnih tvornica i mreže satelita mogli bi stvoriti novu industriju, vrijednu stotine milijardi dolara. Već danas sateliti čine nevidljivu infrastrukturu bez koje nema navigacije, interneta ni međunarodnih komunikacija. Sutra bi to mogli biti rudnici rijetkih metala na asteroidima ili solarne elektrane u orbiti.
Privatne kompanije svemir više ne vide samo kao mjesto istraživanja nego i kao prostor poslovanja. To znači i veću brzinu, ali i veće rizike. Dok vlade balansiraju između politike i sigurnosti, poduzetnici poput Elona Muska i Jeffa Bezosa spremni su riskirati spektakularne neuspjehe jer znaju da svaki sljedeći korak može promijeniti sve. Prvi put u povijesti svemirska utrka nije samo utrka država. Svemirska utrka je i utrka vizija, između onih koji svemir vide kao nastavak geopolitike i onih koji ga zamišljaju kao novo gospodarstvo. A možda će upravo privatne tvrtke biti te koje će odlučiti koliko će brzo i koliko daleko čovječanstvo zapravo otići. Tko je ovo mogao zamisliti prije dvadesetak godina?
Otvori KEKS Pay
