Mreže širom svijeta bruje o tome kako je Trump u Pekingu doživio poniženje i nje ostvario nijedan o zacrtanih ciljeva! No, ima li to ikakve veze s istinom ili se prije može podvesti pod "Trump Derangement Syndrome", odnosno sindrom političke zalijepljenosti koja ne dopušta da osobi koja nam nije simpatična priznamo ikakav uspjeh te nam je u krivu čak i ako (barem ponekad) u nečemu može biti i u pravu?
Treba li Trumpu željeti neuspjeh, čak i ako se ne slažemo s njim u tvrdnji da nije imao drugog izbora nego napasti Iran te u jednom raketnom plotunu usred mirovnih pregovora zbrisati cijelo iransko vodstvo? Naravno, imamo pravo i misliti da je ovakav napad zakasnio, te da je pravi trenutak bio nakon onog prvog lanjskog udara na iranska nuklearna postrojenja, prije no što je režim pobio tisuće pravdoljubivih Iranaca koji su na ulicama zahtijevali demokratske promjene.