Jupiter nije važan samo zbog vlastite mase i atmosfere. Oko njega kruži i golem sustav prirodnih satelita čiji se broj još uvijek mijenja kako astronomi otkrivaju nove, sitne i udaljene objekte te usavršavaju teleskope, metode pretrage i potvrđivanja orbita. Prema potvrdi Međunarodne astronomske unije iz ožujka 2026., Jupiter danas ima 101 poznati mjesec. Taj je broj porastao nakon potvrde četiri nova satelita, a to je ujedno pokazatelj da vanjski Sunčev sustav još nije do kraja katalogiziran.
Istraživanja Galileija
Naravno, nisu svi Jupiterovi mjeseci jednako važni za znanost. Većina novootkrivenih satelita malena je, tamna i vrlo udaljena, no četiri velika Galilejanska mjeseca i dalje su u posebnoj kategoriji: Ija, Europa, Ganimed i Kalisto. Kada ih je Galileo Galilei promatrao 1610., astronomija je dobila jedno od otkrića koje je promijenilo pogled na svemir. Te četiri svijetle točke uz Jupiter pokazale su da ne kruži sve oko Zemlje i zadale snažan udarac staroj geocentričnoj slici svijeta.
Ta četiri mjeseca i danas su među najzanimljivijim odredištima u cijelom Sunčevu sustavu. Ija je, primjerice, najvulkanskije tijelo u Sunčevu sustavu. NASA navodi da na njezinoj površini postoje stotine vulkana, a neki izbacuju fontane lave desecima kilometara uvis. Takva aktivnost posljedica je snažnih plimnih sila koje stvara Jupiterova gravitacija, uz dodatno gravitacijsko djelovanje Europe i Ganimeda, zbog čega se Ijina unutrašnjost neprestano zagrijava.
Europa je, međutim, posebna priča i vjerojatno najzanimljiviji među Jupiterovim mjesecima: ispod njezine ledene kore, prema procjenama NASA-e, krije se globalni slani ocean, a pretpostavlja se i da sadrži čak dvostruko više tekuće vode nego svi Zemljini oceani zajedno. Upravo zato taj mjesec već desetljećima stoji pri vrhu popisa mjesta na kojima bi se u Sunčevu sustavu mogli skrivati uvjeti pogodni za život. To, naravno, ne znači da je ondje život potvrđen, ali Europa je jedno od rijetkih mjesta u Sunčevu sustavu gdje znanstvenici već dugo vide ozbiljan razlog za postavljanje takvih pitanja.
Ganimed je najveći mjesec u Sunčevu sustavu, čiji je promjer veći i od Merkurova, a posebnim ga čini i to što je jedini poznati mjesec s vlastitim magnetskim poljem. Kalisto je pak posve drukčiji svijet: tih, star i prekriven bezbrojnim kraterima. Njegova kamenito-ledena površina sačuvala je tragove vrlo davnih udara, pa znanstvenicima služi kao svojevrsni zapis rane povijesti Sunčeva sustava. Sve to pokazuje da Jupiter nije samo golemi planet s mnoštvom pratitelja, nego gotovo mali sustav za sebe.
Jupiter se u nekim tekstovima naziva "propalom zvijezdom", ali taj je opis zapravo pogrešan. Istina je da Jupiter, poput Sunca, sadrži ponajprije vodik i helij, pa na prvi pogled može djelovati kao nešto između planeta i zvijezde. No sličan sastav nije dovoljan da bi neko tijelo bilo zvijezda. Presudna je masa, a Jupiter je tu vrlo daleko od granice potrebne za pokretanje nuklearne fuzije u jezgri. NASA navodi da bi morao imati oko 80 puta veću masu da bi postao zvijezda, i to vrlo mala zvijezda, crveni patuljak.
Jednako je važno i to kako je nastao. Zvijezde nastaju kada se golemi oblaci plina uruše pod vlastitom gravitacijom, pri čemu se u njihovim središtima razviju tlak i temperatura dovoljni za početak fuzije. Jupiter nije nastao tim putem. Formirao se u protoplanetarnom disku oko mladog Sunca, iz materijala koji je preostao nakon njegova nastanka, dakle kao planet, a ne kao zvijezda koja "nije uspjela". Upravo zato astronomi danas radije povlače razliku između Jupitera i smeđih patuljaka, objekata koji doista nastaju poput zvijezda, ali nemaju dovoljno mase da postanu prave zvijezde. To ne čini Jupiter manje zanimljivim. Naprotiv, riječ je o divovskom planetu čiji sastav i unutarnja građa pomažu znanstvenicima razumjeti granicu između najvećih planeta i najmanjih zvjezdanih objekata. No koliko god bio golem i koliko god nalikovao zvijezdama po sastavu, Jupiter ipak ostaje planet.
Put do Jupitera
Na pitanje koliko traje put do Jupitera ne postoji jedan odgovor. Sve ovisi o vrsti misije, odabranoj putanji i tome koristi li letjelica gravitaciju drugih planeta za ubrzanje ili joj je cilj samo proći pokraj Jupitera, a ne ući u orbitu. Pioneer 10, prva letjelica koja je izbliza posjetila Jupiter, do njega je stigla nakon putovanja koje je trajalo otprilike 21 mjesec. Juno je putovala gotovo pet godina prije ulaska u orbitu, dok je New Horizons, na putu prema Plutonu, do Jupitera stigao za samo 13 mjeseci.
Povijest istraživanja Jupitera ujedno je i priča o sve dubljem razumijevanju vanjskog Sunčeva sustava: sonde Pioneer 10 i Pioneer 11 otvorile su eru njegova izravnog proučavanja, Voyager 1 je pri preletu u ožujku 1979. otkrio tanki prsten, dva nova mjeseca i aktivni vulkanizam na Iji, potom je Galileo postao prva letjelica koja je godinama kružila oko planeta i promatrala ga izbliza, Cassini–Huygens je na putu prema Saturnu pridonio važnim opažanjima sustava, New Horizons iskoristio je Jupiter i kao znanstveni cilj i za gravitacijsko ubrzanje prema udaljenijim područjima, a sonda Juno omogućila je dosad najdublji uvid u njegovu gravitaciju, polarne svjetlosti, magnetsko polje, atmosferu i unutarnju građu.
I tu priča ne staje. NASA-ina misija Europa Clipper lansirana je 14. listopada 2024. i trebala bi stići do Jupitera u travnju 2030., kada će iz Jupiterove orbite izvesti 49 bliskih preleta pokraj Europe. Europska misija JUICE lansirana je 14. travnja 2023., a do Jupitera bi trebala stići u srpnju 2031. Njezin je cilj detaljno proučiti sam Jupiter, ali i ledene mjesece Ganimed, Kalisto i Europu. To znači da se težište istraživanja sve jasnije pomiče prema Jupiterovu širem sustavu, osobito prema mjesecima za koje postoji sumnja da ispod leda kriju goleme oceane.
Jupiter je, naime, znanstveno važan na više razina odjednom. Njegova golema gravitacija utjecala je na raspored tijela u ranom Sunčevu sustavu. Njegova atmosfera služi kao prirodni laboratorij za proučavanje ekstremnih oluja, mlaznih struja i dugotrajnih vrtloga. Njegovo magnetsko polje najsnažnije je među svim planetima. Njegovi veliki mjeseci otvaraju pitanja o vulkanizmu, podzemnim oceanima i mogućim nastanjivim okolišima izvan Zemlje. A sada, zahvaljujući sondi Juno, znanstvenici još preciznije znaju i kako taj div izgleda kada ga se izmjeri do najsitnijih detalja.
Otvori KEKS Pay
