Saša Ivanišević ostat će upisan u povijesti hrvatskog sporta kao prvi, ali ne i posljednji trener koji je odbio ponudu da bude profesionalac u klubu. Naime, nekoliko prijašnjih sezona Ivanišević je bio trener odbojkašica Mladosti s kojima je osvojio dva prvenstva i dva kupa Hrvatske. Radio je kao honorarac jer je istovremeno bio stalno zaposlen kao profesor u Sportskoj gimnaziji.
Ne želim ostati na cesti
– Nemam ništa protiv kluba u kojem sam sjajno radio. Oni su korektno ponudili profesionalni ugovor, ali morao sam se zahvaliti. Jer, odbojka je sport u Hrvatskoj u kojem se ne vrti veliki novac. U redu, mogao sam pristati i onda bi se moglo dogoditi da nakon tri mjeseca dobijem otkaz. I gdje sam onda? Na cesti, bez ikakvog prihoda. Nedavno mi se proširila obitelj, moram razmišljati i o tome i odlučio sam da mi je bolje zadržati stalni posao u Sportskoj gimnaziji gdje sigurno neću dobiti otkaz. Siguran sam da ću svaki mjesec uredno dobiti plaću i neću ovisiti o tome hoće li u nekom klubu biti ili ne biti novca za plaću tog mjeseca – kaže Saša.
Radi li još netko od profesora iz Sportske gimnazije u nekom sportskom klubu?
– Ne, bio sam jedini takav slučaj – rekao je naš sugovornik.
Jedno vrijeme neće ga biti u odbojci, ali to ne znači da će tako biti zauvijek.
– Da se pruži neka dobra prilika, da mogu uz posao raditi i u klubu, prihvatio bih. Zašto ne? Neka slobodno čelnici Mladosti kažu kako sam ozbiljno radio posao trenera. Bez obzira na posao u školi, nisam zakasnio ni na jedan trening. Uvijek sam bio na raspolaganju igračicama kada bi se pojavio nekakav problem. Dakle, mogao sam sve stizati na vrijeme, sve je stvar dobre organizacije – istaknuo je Ivanišević.
Kako je posao vezan uz grad Zagreb tko sve može doći u obzir?
– Samo klubovi iz Zagreba i okolice.
A kada bi došla ponuda iz inozemstva?
– To bi morala biti zaista neka jako dobra ponuda. Nikad ne reci nikad – zaključio je Ivanišević.
U Hrvatskoj ima pedesetak odbojkaških trenera koji su profesionalci u klubovima. Njih plaća grad i oni nemaju nijedan dodatni posao sa strane. To su uglavnom treneri klubova koji se natječu u Super ligi i koji imaju velik odbojkaški pogon.
Profesori tjelesnog na cijeni
– Pedeset-šezdeset trenera nije velik broj kada se zna da je u Mladosti 12 profesionalnih trenera, a kod mene pet. To je već 17 u samo dva kluba – rekao je Nino Matjačić, prvi čovjek ženskog kluba Dinamo.
Od šest profesionalnih trenera u Dinamu Grad Zagreb plaća jednog, a ostalih pet plaća klub.
– Šest profesionalaca na 700 igračica mali je broj pa smo morali dodatno angažirati još desetak licenciranih trenera koje plaćamo honorarno. Ti treneri imaju svoje poslove, a odbojka im je hobi. Inače, ovih pet trenera profesionalaca u klubu plaćamo samo devet mjeseci. Toliko traje sezona. Ostala tri mjeseca su na burzi i to vrijeme koriste da pohađaju ili sami organiziraju odbojkaške kampove, ljetne škole odbojke ili nešto slično – rekao je Matjačić.
Inače, Saša Ivanišević nije jedini odbojkaški trener koji je uz stalan posao bio trener prve ekipe. Takvih primjera ima jako puno, posebice u nižim ligama. Najčešće su profesori tjelesnog odgoja treneri u klubu. I to nije slučaj samo u odbojci, već u rukometu, košarci.
– To je nekako normalno jer profesori tjelesnog imaju najbolji uvid koju djecu uputiti u koji sport. U malim sredinama ti su profesori prava vrijednost. Uostalom, puno je igrača i igračica izašlo iz škole gdje su bili dobro usmjereni – istaknuo je Matjačić.
Jedan od dobrih primjera kako se može vrhunski voditi klub i biti zaposlen jest Ivan Rančić. On je stalno zaposlen na fakultetu i već desetak godina radi, ali kao honorarac u klubu Kaštela, s kojim je bio višestruki prvak Hrvatske.
