Antonio Kujundžić (14) klinac je o kojem će se sljedećih nekoliko godina u tri nogometna saveza sigurno lomiti koplja. Jedan od najtalentiranijih mladih švedskih igrača teoretski još može zaigrati za BiH, ali i Hrvatsku.
Mladi Kujundžić zadnjih je godina zaludio švedsku nogometnu struku koja u njemu vidi izniman potencijal. Proglašen je najboljim u konkurenciji igrača rođenih 2006. godine, a igra prvu švedsku U-17 ligu.
Dakle, u konkurenciji tri godine starijih igrača, što je golema razlika. Također, Antonio bi sljedeće godine trebao biti priključen prvoj momčadi Kalmara, što znači da bi uskoro mogao postati najmlađi švedski igrač koji je zaigrao u seniorskom nogometu. Vjerojatno jedan od najmlađih uopće u svijetu.
Zna cijeli sastav vatrenih
Spomenute referencije bez sumnje zvuče sjajno, a tragom te informacije potražili smo Antonija. Stupili smo u kontakt s njegovim ocem Arminom.
– Antonio je u školi, ali tu sam za sve što vas zanima – javio se srdačno Armin.
Antonio je gen naslijedio od oca koji je svojedobno kao igrač prošao sve omladinske selekcije nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, a također je igrao i u Šibeniku, a u Švedsku je također otišao zovom nogometne karijere.
– Ja sam rođen u Brezi, mjestu 21 kilometar udaljenom od Sarajeva prema Zenici. Moja supruga Arianna također je porijeklom iz Breze, no rođena je u Švedskoj. I od nje je Antonio također naslijedio sportski gen jer je svojedobno bila juniorska teniska prvakinja Švedske – ističe Armin Kujundžić.
Također, Kujundžićevi imaju i hrvatsku putovnicu. Podatak je to koji bi vrlo brzo mogao zaintrigirati i odgovorne u našem savezu.
– On obožava Luku Modrića. Čak sam jednom, preko nekih svojih prijatelja, uspio dogovoriti da Luka malo s njim porazgovara preko telefona. Pitao ga je koju poziciju igra, koji su mu najbolji igrači...
Možda ga i odvedem do Luke ako uspijem dogovoriti u budućnosti. Vjerujte mi da će o svemu odlučiti Antonio kada govorimo o izboru reprezentacije za koju će igrati. Logično je da mu je Švedska najbliža jer je tu rođen i odrastao. Tu je sve njegovo. A i švedski savez vrhunski se odnosi prema njemu. No, ima još vremena, posebice što nas ni hrvatski, ni BiH savez još nisu kontaktirali. Možda i hoće.
Pa dobro, jasno vam je da morate malo pogurati, tako to kod nas funkcionira.
– Ne bih hvala, bolje onda ništa. Sigurno nećemo trčati ni za kim – naglašava Armin.
Antonio je lani igrao u Hrvatskoj na turniru u Varaždinu, gdje je s momčadi Brommapojkarna, kojoj je bio posuđen, osvojio turnir u jakoj konkurenciji.
– U finalu su svladali prašku Slaviju, a na putu do trona još su nadigrali i vršnjake iz Hajduka i Dinama. Igrao je on i za hrvatsku selekciju iz dijaspore na turniru u Vukovaru.
U kući Kujundžićevih govori se “srpsko-hrvatski”, kako će to Armin kazati. No, mladi Antonio, osim švedskog, također još govori engleski i španjolski, a u školi uči i francuski.
– Antonio zna cijeli sastav hrvatske reprezentacije, pratimo čak i hrvatsku ligu. Morate me razumjeti, ne bih ja sada htio bacati kamenje ni na nogometni savez BiH ni na HNS. Posebice u Hrvatskoj u njegovu uzrastu ima jako mnogo talentiranih igrača.
Armin ne spada u kategoriju roditelja kojima odmah u glasu možete osjetiti kako im je primarno da njihov sin u budućnosti zaradi gomilu novca. Naprotiv.
– Nikada takvu vrstu pritiska ne bih stavio na njegova leđa. To su gluposti. Važno mi je da ima normalan emocionalni razvoj. Važno je da se razvije u zdravu i normalnu osobu. Pa nikad ne znate u kojem će smjeru čovjek otići.
Možda se moj sin za dvije godine zaljubi i kaže da više ne želi igrati nogomet. Osim toga, nogometna karijera danas u prosjeku traje do ranih tridesetih. Važno mi je da ima baš to što mu švedsko društvo omogućuje. Htio sam ga samo zaštititi od najrazličitijih oblika isključivosti ili nacionalizama, popularnih na Balkanu.
Stalno ga učimo da u životu samo postoje dobri i loši ljudi, a ne crni, bijeli, žuti ili zeleni. To mi je jako važno i čini mi se da sam uspio. Jer, pogledajte gdje je civilizacija došla u 2020. godini, dok se mi na brdovitom Balkanu opterećujemo nekim stvarima.
Važna je prilagodba
Koje su Antonijeve osnovne igračke karakteristike.
– On je onaj tipični vezni igrač, kako kažu, box to box. Puno trči i ima izniman smisao za igru.
Koji nogometni stil preferira?
– Nizozemski, njemački, španjolski. Baš tim poretkom.
Mogao bi baš završiti u Nizozemskoj?
– Dobili smo ponudu Ajaxa, ali i Brightona. Riječ je o sedmodnevnom programu u kojem bi ga oni vjerojatno isprobali – naglašava Armin.
Kako to da uzora nije pronašao u, recimo, Zlatanu Ibrahimoviću?
– A možda zbog toga što ne igraju na istoj poziciji. Ali Zlatan je tu prava ikona. Sve što kažem o tom čovjeku, zaista je premalo.
Možda ni Engleska nije loša opcija, ondje su neki od najbogatijih svjetskih klubova.
– Njegov najdraži klub je Liverpool, to vam dosta govori. No, idemo korak po korak, pa ćemo vidjeti. Teško je sada projicirati koju razinu nogometa može igrati. Važno je da se sada što lakše prilagodi u seniorski nogomet, ako već o tome govorimo.
To je u pravilu najteže razdoblje za mlade igrače. Posebice u ovoj specifičnoj situaciji kakva je kod Antonija. Stoga iz razumljivih razloga ne želim govoriti o nekakvim velikim klubovima i visokim transferima .
A kakvi su mu afiniteti izvan nogometa?
– Voli igrati košarku, pliva, vozi bicikl... Nema previše vremena za videoigre uz silne obaveze u nogometu – zaključio je Armin.
E moj stari ti ili nezivis u Svedskoj ili nikada nisi izasao u grad.. Najveci rasisti tam zive I uce te da si stranac