Događaj broj jedan: Dinamova proslava naslova prvaka u svibnju 2016. godine - na tribinama svega 750 navijača. Događaj broj dva: Dinamova proslava naslova prvaka 2026. godine - tribine ispunjene do posljednjeg mjesta, s gotovo 24.000 ispunjenih sjedalica. Između te dvije utakmice, koje su se odigrale u razmaku od točno 10 godina, samo su dvije poveznice, prva je da se igralo na Maksimiru, a druga da je suparnik plavih u tom posljednjem kolu bila Lokomotiva. Sve ostalo, na sreću, potpuno je drugačije.
Te 2016. proslava naslova prvaka baš nikog nije zanimala, bili su to posljednji mjeseci šestogodišnjeg bojkota Bad Blue Boysa, bila su to tmurna vremena kada je Dinamo bio potpuno otuđen od navijača. Dinamo je te 2016. bio klub koji je imao samo jednu svrhu - punjenje džepova obitelji Mamić i njihovih poslušnika. Navijači su klubu tada bili samo nužno zlo, nikoga u kancelarijama Maksimirske 128 nije previše brinulo što je na proslavu naslova, u zadnjem kolu prvenstva bilo svega 750 navijača. Što manje navijača na tribinama, to manje kritičara, bio je Mamićev rezon. I nije ga pritom uopće bilo briga što je jednoj cijeloj generaciji klinaca uzeo najveću svetinju, uzeo im Dinamo.
FOTO Ovako su igrači Dinama proslavili naslov, Maksimir je gorio od emocija
Danas, 10 godina kasnije, Dinamo je, možemo sada to sa sigurnošću reći, opet klub svih navijača. Nestvarno je jučer bilo gledati rijeke navijača, klinaca, staraca, ljudi svih životnih dobi kako se slijevaju prema Maksimiru, na cjelodnevnu feštu koju je klub organizirao za oproštaj od sjajne sezone. Bilo je tu toliko emocija, pjesme, euforije, slavlja da je svakom navijaču Dinama zatitralo srce i u njima probudilo ponos.
Klinci u Zagrebu više po igralištima ne nose dresove Messija, Ronalda, Mbappéa, već Dinamove dresove Livakovića, Mišića, Belje, Stojkovića... I to je najveća pobjeda svih "proljećara" koji su prije dvije godine vratili demokraciju u Dinamo i od maksimirskog kluba stvorili građanski, gospodski klub. Vidjeli smo jučer Dinamo za kojeg smo prije 10-ak godina da je zauvijek nestao, a sada opet živi, ne samo na stadionu, već i po gradskim fasadama, na trafostanicama, na školskim torbama, na dresovima klinaca od Dubrave do Trešnjevke...
Jučerašnje slike iz Maksimira potvrdile su da su Boban, Zajec i ostala ekipa "proljećara" uspjeli. Dvostruka kruna samo je šlag na tortu, no najveći uspjeh je činjenica da navijači konačno imaju klub kakav su godinama sanjali. Klub koji je - njihov!
Otvori KEKS Pay
