Svašta se posljednjih dana piše o Dinamu. Zaziva se Kovačevićeva smjena, piše se o lošijoj atmosferi u svlačionici, o navodno lošijim odnosima nekih igrača s trenerom... Najbolji čovjek za otkrivanje prave istine je predsjednik kluba Zvonimir Boban. U ekskluzivnom razgovoru za Večernji list s predsjednikom Dinama prošli smo sve aktualne teme koje zanimaju javnost i navijače.
Predsjedniče, pitanje koje najviše zanima navijače jest ima li trener i dalje vašu bezrezervnu podršku?
Mario Kovačević tek je počeo svoj rad u našem klubu. Start je bio nadrealno dobar s obzirom na revoluciju u kadru koja se, na žalost, morala dogoditi. Ova prva prava kriza tim boli više. Iznenadila je mnoge koji ne razumiju nogometno vrijeme i procese i normalno je da ljudi kritiziraju, imaju pravo na to. U opis posla, pogotovo ako si u Dinamu, ide i to da prihvatiš kritike i nosiš se s njima. Nas ova kriza boli kao i sve navijače, ali bili smo svjesni da će biti padova i uspona. Igrači i trener sad moraju pokazati karakter i pobjednički duh te vratiti onu energiju, onu vatru s početka sezone. Možda je ono bila "iberturaža", ali ovo danas je ispod prihvatljivog i toga smo svi svjesni.
Treneru Kovačeviću dali ste podršku, no zamjerate li mu ipak nešto tijekom tih posljednjih poraza i pada forme momčadi?
Jasno da je trener odgovoran za rezultate, ali odgovorni su i igrači i svi mi u klubu. Ovu muku, kao i svi pravi navijači, nosimo i patimo zajedno. Najlakše je mijenjati trenera i oprati ruke. Svi smo mi odgovorni za rezultate, od toga ne bježimo, ali malo konzistentnosti i ozbiljnosti institucija kao što je Dinamo nalaže i zaslužuje. Prošle godine na klupi Dinama bila su četiri trenera, što je odvelo cijeli klub u kaos i to ne smijemo ponoviti. Jasno, Dinamo ne smije biti talac ničijih zabluda: ni mojih ni trenerovih ni onih iz svlačionice. Znamo dobro da smo svi mi samo mali prolaznici u najvećem klubu u kojem se ne može tolerirati mediokritetstvo. To je tako u Dinamu, tako i mora biti.
Koji su ciljevi postavljeni pred trenera i do kada on može biti siguran za svoj posao u Dinamu? Kada ćete povlačiti crtu o njegovu radu?
Nitko u nogometu ni u što nije siguran, sve ovisi o rezultatima i o igri, to su jedini pokazatelji i kriteriji. Mi smo potpisali na tri godine, a nadamo se da će Kovačević ostati i dulje. Dinamovi ciljevi uvijek su isti – pobjede i trofeji. Logično je da će ova godina biti komplicirana, ali znamo da ova momčad ima kvalitetu za velike stvari. Trenutačno to ne pokazuje i to se mora promijeniti.
Koliko je Kovačević samostalan, smije li nekoga od igrača, odnosno skupih pojačanja potjerati na hlađenje, odnosno privremeno na tribine?
To je loše pitanje. Prvi put kada bilo tko iz kluba pokuša nametnuti odluke koje se tiču trenera i sastavljanja momčadi, to je već gotova stvar, sve je tog trenutka uništeno. Hijerarhija, odnosi, kompetencije. Razgovor da, ali uvijek su odluke samo trenerove. Dovoljno je malo objektivnije razmisliti pa bi se razumjelo da je samo tako, a tako će i ostati.
Koliko ste vi zadovoljni, ili možda razočarani igrom, odnosno rezultatima momčadi u posljednje vrijeme? Kako komentirate činjenicu da u zadnje vrijeme momčad dobiva zvižduke s tribina?
Ljudi imaju pravo negodovati i zviždati, meni su zviždali na prvoj pa su mi skandirali kad sam zabio gol. To je i gorak i najdivniji posao, bez karaktera ne trebaš ni biti tu. Bole te zvižduci? Pokaži da ih ne zaslužuješ. Pritisak igranja u Dinamu usporediv je samo s onim u Hajduku, nije lako, ali na muci se poznaju junaci. Odj... sve i igraj!
Svakakve priče pristižu iz medija i s društvenih mreža, a jedna od njih je i da je trener Kovačević "izgubio" svlačionicu, odnosno da su neki igrači nezadovoljni te da to pokazuju i pred njim. Koliko u tome ima istine?
Igrači koji ne igraju moraju biti nezadovoljni, još najbolje da su sretni. Kad je kriza rezultata, priče o raspadu u svlačionici općepoznata su stvar i krenu baš tada. One nisu istinite, ali da je sve bajno, naravno da nije i ne treba biti. Bitno je da su kad igraju, igrači pravi na terenu i da respektiraju trenera. Igrači su sami napravili sastanak, to pokazuje svjesnost da moraju vratiti onu energiju od prije i da su samokritični, ali da odnos s trenerom nije upitan.
Kako komentirate slučaj Josipa Mišića? Mislim na reakciju prema navijačima nakon završetka utakmice protiv Rijeke?
Ne vidim tu nikakav slučaj. Bila je to kriva interpretacija i nepotreban cirkus koji je raščišćen. Josip je, u strahu da nam utakmica izmiče kontroli, loše reagirao i mogao dobiti crveni, ali svjestan je da kao kapetan to ne smije ponoviti. Vjerujte, ništa dalje od toga u toj prenapuhanoj priči ne postoji.
U dijelu javnosti provlači se priča i da vi utječete na slaganje momčadi, barem nekim savjetima treneru. Koliko tu ima istine i je li uopće i sporno da predsjednik kluba s trenerom razgovara o igračima? Jer, to sigurno rade i predsjednici drugih velikih klubova, pogotovo oni koji imaju toliko igračkog i nogometnog iskustva kao što vi imate...
Normalno je da razgovaramo i normalno je da kažem što mislim, ali Mario je uvijek napravio po svome. I neka je, jer to je njegov posao, a ne moj. A priče k'o priče, tu su i ostat će. Pitanje je tko i zašto priča, pitanje je iz kojeg interesa, protiv ili zbog čega taj netko to radi. Ali to je naš život i osobno ga i u tim situacijama smatram privilegiranim blagoslovom. Valjda je i ljudima tako lakše.
Na početku ste rekli da će se forsirati sustav 4-3-3, znači li to da se od njega nikad ne smije odstupiti?
Pa već smo niz puta igrali u 4-2-3-1 sustavu, 4-3-3 je početna ideja i za nju mislimo da je najidealnija za klub kada se gleda dugoročno. Ono što je bitno jest da se igra 4 nazad i 2 na boku i to smo kao klub odredili kao taktičku dugoročnu priču. Zašto? Pa zato što su nakon taktičke revolucije krajem osamdesetih i tijekom devedesetih, kada se nogomet uistinu promijenio, 90% prvenstava liga petica pobijedile momčadi koje tako igraju. Postoje iznimke, ali ovo je fakt i to je put. Ponekad se može promijeniti, ali to je bazna ideja utemeljena na prevelikoj razlici u brojevima. Osobno sam to prošao i na terenu, tako da je i meni lakše odrediti opći smjer i ideju.
Mislite li da su mladi igrači poput Varele, Jakirovića i Mikića dobili premalo, odnosno neki i nimalo šanse?
Ne mislim.
Kako vam se čine pojačanja, tko je ostavio najbolji dojam, a tko se još mora pokazati?
Puno ih je da bih izdvajao nekoga, u pozitivnom ih je dijelu puno više, ali svjesni smo procesa prilagodbe i nadamo se da će se oni koji je prate prilagoditi i dati Dinamu najbolje od sebe. Sve neće funkcionirati, to je tako i neke smo pogreške sigurno napravili: kao klub, osobno ja, trener i igrači, ali vrijeme je za povratak pravog duha, onog s početka godine.
Hoće li na zimu biti dodatne selekcije za neke pozicije? Odnosno, hoće li biti još nekih pojačanja...
Vidjet ćemo. Svjesni smo da su Valinčićeva ozljeda i višemjesečna pauza Pierre-Gabriela poremetile puno toga. Vidjet ćemo kako će se razvijati situacija i je li potrebna konkretna reakcija ili premošćivanje.
Nekoliko ste mjeseci na čelu kluba, koliko ste do sada zadovoljni odrađenim? I kako komentirate kritike da se previše potrošilo u prijelaznom roku?
Zadovoljan sam i sretan što sam tu, dajem sve od sebe. Vrijeme i rezultati će pokazati, valorizirati moj rad, to će biti jedino mjerilo i sud moga rada. Sretan sam zbog toga kakvim sam ljudima okružen i kako Dinamo danas funkcionira. Imao bih mnogo više pogrešnih odluka da nije tako. Što se tiče kritika o prijelaznom roku, one su besmislene i zlonamjerne. Činjenica je da su klub napustila 24 igrača i da smo doveli 18 novih. Činjenica je isto tako da smo sve to napravili za 70% transfera Martina Baturine. I koja je sadašnja vrijednost i koja će biti vrijednost ovih novih igrača? Računam da smo u velikom plusu.
Je li naslov u domaćem prvenstvu apsolutni imperativ, što bi se dogodilo da ne uspijete? U sportskom i financijskom smislu...
U sportskom je cilj, u financijskom Dinamo ne ovisi o jednoj ili dvije godine neosvajanja prvenstva. Ovisi o prodaji igrača, o cijeni koju si postigao, o marketingu i "mercheu", ulaznicama i, normalno, prihodima od igranja Europe. Ovakav Dinamo, članski i narodni Dinamo, poštovan je partner svim financijskim institucijama s kojima surađuje.
Koliko daleko očekujete da ćete doći u EL-u?
Osobno od Europe nisam očekivao puno, već je i nada u prolaz velika stvar. Sada već vjerujemo da bismo i mogli.
Kako podnosite komentare onog dijela navijača koji su prekritični i fokusirani na lošije stvari, a ne vide sve dobro što ste vi i vaši suradnici donijeli klubu? Počevši od demokracije, rekordnog broja članova, rekordne gledanosti u HNL-u, toga da ste vratili klub narodu, navijačima...
Ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, pitanje je na koji način ga iznose, s koliko pristojnosti i želje da Dinamu bude bolje. Oni koji objektivnije sagledaju stvari, shvatit će da kriza rezultata postoji, a da su epske drame na sceni – pa nisu. Današnje je društvo "vrištaonica", a rad u Dinamu je "krv do koljena", to je tako i to treba prihvatiti. Ljudi te slave ili razapinju, pa stara je to priča. Ravnoteže oko Dinama nema.
Koliko ste zadovoljni drugim procesima koji se odvijaju u klubu, prije svega radom omladinske škole? Koje pomake trebaju donijeti Capellas i njegovi pomoćnici?
Škola ide sjajnim putem, za tri do četiri godine to će se prepoznati na najvećoj razini, tu mislim na prvu momčad Dinama i njezin kostur, koji bi trebao biti sastavljen od naše djece.
I za kraj, možete li poslati neku poruku navijačima?
Zahvaljujem im na svemu do sada, žao nam je svima zbog ovog momenta, ali sada se pravi dinamovci prepoznaju. Prava vjera i vrijednost dinamovštine vrijede uvijek. Prije sezone molio sam za malo strpljenja iako sam znao da je naivno to očekivati. Ali, pobogu, tek je studeni i studen je, još je sve pred nama i moramo svi zajedno izgurati sezonu. Na kraju krajeva, nogomet jesu navijači, Dinamo jesu dinamovci – oni pravi. Jer, znamo koji je natpis na Sjeveru: Dinamo Zagreb iznad svih!
Otvori KEKS Pay
No sad mi je lakše kad je Zvone objasnio da Dinamu nije problem izgubiti 1-2 prvenstva, da od Europa lige ne očekuje previše te da zapravo i nije puno novca potrošio. Ipak, novinar je mudro dodao da je stigla demokracija i da raste broj članova. Odnekud mi je to poznato.