Sportski novinari i urednici Marko Šapit i Robert Jelečević ovih dana žive san strastvenih ljubitelja nogometa – intenzivno prate što više pripremnih utakmica raznih reprezentacija.
Doduše, oni se tako pripremaju za velik projekt praćenja ovogodišnjega Svjetskoga nogometnog prvenstva iz Rusije koji će se
ekskluzivno prenositi do 15. srpnja na Drugome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 2). U sklopu tog projekta emitirat će se i posebna studijska emisija “Zabivaka” koje će počinjati svakog dana u 19.30, a urednici i voditelji bit će upravo naši sugovornici.
Jesu li vaše pripreme za Svjetsko prvenstvo u nogometu pri kraju? Koja su vaša zaduženja?
Marko: U prvome dijelu prvenstva zadužen sam za uređivanje i vođenje naše večernje emisije “Zabivake”. Nakon tih 16 emisija u drugome dijelu prvenstva putujem u Rusiju te ću komentirati utakmice osmine finala, četvrtfinala i polufinala. Uz to čeka me završno dorađivanje sadržaja emisija, dogovori s tehnikom, gostima i slično.
Robert: Tijekom prvog kruga SP-a bit ću komentator određenog broja utakmica, a kada počne knock out faza, prebacujem se u studio, gdje ću uređivati i voditi “Zabivaku”. U ovim danima uoči početka prvenstva više sam usredotočen na utakmice koje me očekuju u grupnoj fazi. Pratim posljednje pripremne utakmice Egipta, Urugvaja, Francuske, Australije i ostalih reprezentacija koje ću prenositi te se trudim naći neke podatke koji bi mogli biti zanimljivi gledateljima.
Osjećate li tremu uoči tako velikog projekta i je li vam on kruna dosadašnje karijere?
Marko: Nema neke treme, tu fazu već sam prošao u karijeri. S vremenom dobijete rutinu, ali postoji pozitivna nervoza jer jedno ovakvo natjecanje velika je stvar – i za nogometaše i za nas novinare. Puno nam znači biti dio takvog globalnog događaja. Otkako sam 2005. počeo raditi na HTV-u, samo sam 2010. EURO pratio kao običan gledatelj. Bilo je fora tri dana, nakon toga mi je iskreno
nedostajalo raditi na samome događaju.
Robert: Pozitivna trema postoji, ali više u smislu nestrpljivosti i iščekivanja početka. Angažman na tako velikom projektu velika je čast, ali i obveza. Uz Olimpijske igre, svjetska nogometna prvenstva definitivno su vrhunac karijere svakog sportskog novinara. Ni sa mnom nije drukčija situacija.
Je li ovo jedan od najvažnijih projekata u vašoj karijeri?
Robert: Pod najveće projekte Sportskog programa HRT-a možemo svrstati OI te svjetska i europska nogometna prvenstva. Ako uzmemo u obzir samo ta natjecanja, SP u Rusiji bit će moj moj deveti veliki projekt otkad sam 2009. godine došao u redakciju. 2,2,2,2 – to je zasad moj rezime. Dvoje ljetne olimpijske igre, dvoje zimske, dva svjetska nogometna prvenstva, dva europska.
Marko: Kad je riječ o svjetskim nogometnim prvenstvima, ovo mi je četvrto zaredom. Godine 2006. bio sam takozvani leteći reporter te sam sa sjajnom ekipom jurio gore-dolje po Njemačkoj. Vodio sam i uređivao poslijepodnevne emisije 2010. godine, a prije četiri godine vodio sam i našu ispostavu u International Broadcasting Centru u Rio de Janeiru te usput komentirao utakmice. Dodajte tome i dva europska prvenstva, troje ljetne i troje Zimske olimpijske igre, a kako sam komentator i košarke, vaterpola, plivanja, atletike te odnedavno i rukometa, jasno vam je – skupilo se već toga. Ali ne žalim se, daj Bože da se tako nastavi.
Je li nogomet vaša prva reporterska ljubav?
Marko: Nije! To je uvijek bila i bit će košarka, ali s obzirom na raširenost nogometa, jasno je da ga se mora pratiti.
Robert: Općenito volim sport, a nogomet je uz rukomet ipak na vrhu. Intenzivno pratim nogomet od svoje desete, jedanaeste godine. Svjetsko prvenstvo u SAD-u 1994. bilo je prvo koje sam detaljno pratio. Veliki sam zaljubljenik u domaći nogomet, još od prvih sezona HNL-a. Nogomet je najpopularniji sport na svijetu, tu nema dvojbe. Jedan moj kolega rekao je: kad je riječ o sportu, nogomet na jednu stranu, svi ostali sportovi na drugu. Mnogo je istine u tome.
Što mislite, kako će Hrvatska proći na prvenstvu?
Marko: Ja sam katastrofalan prognostičar, posebno kada je o našim predstavnicima riječ. Ne igram ni kladionicu pa ne znam ima li uopće smisla da išta govorim. Ali hajde…Hrvatska će proći skupinu i u osmini finala ispasti od Francuske.
Robert: Velik sam optimist, od prvog trenutka vjerujem izborniku Zlatku Daliću. Bio sam u Ukrajini na onoj odlučujućoj utakmici i kada sam vidio tu koheziju između igrača i izbornika nakon samo nekoliko dana, ostao samo impresioniran. Mnogo faktora odlučuje o tome kako će Hrvatska proći u Rusiji. S obzirom na to kakvu generaciju imamo, moja su očekivanja visoka. Neprolaženje skupine
bilo bi velik neuspjeh, osmina finala je realnost, četvrtfinale i svaki plasman bolji mogli bismo ocijeniti uspjehom.
Na koji način uspijevate (i koliko) isključiti emocije tijekom prijenosa?
Robert: Iskreno, nemam većih problema s tim. Nekad simpatiziram jednu momčad ili reprezentaciju, ali kada utakmica počne, vidim samo dva protivnika i tijekom prijenosa često u meni emocije npr. dobrom igrom pobudi reprezentacija koju sam manje simpatizirao uoči utakmice.
Marko: Zašto bi ih se uopće isključivalo? Dapače, malo “bojenja” emisije ili prijenosa uvijek dobro dođe. Naravno, kao i u svemu, nije dobro pretjerivati jer vam to remeti preciznost i koncentraciju, koji su i najvažniji u ovome poslu. Ono što posebno volim ubaciti jest smijeh i zabava jer smatram da toga kod nas općenito nedostaje.
Pratite li kritike na društvenim mrežama i je li vam stalo da se svidite publici?
Marko: Svatko voli kad ga se pohvali, ali nije baš sretan kad ga se kudi. Da se ne lažemo, je li tako? Također morate biti svjesni da je ovo posao u kojemu ne možete svima biti po volji. Važno je da se čovjek uvijek može pogledati u ogledalo a da mu se ne gadi lik koji vidi. Zasad mi se čini da u tome uspijevam pa je i većina komentara pozitivna.
Robert: Naravno da naletim na društvenim mrežama na kritike, bilo pozitivne, bilo negativne, ali sve ih shvaćam na konstruktivan način. Biti bolji i kvalitetniji u svakom sljedećem prijenosu uvijek je moj cilj.
Tko su vaši najveći kritičari, a tko vas najviše hvali u poslu?
Marko: Pa ne znam, bliski prijatelji imaju “dozvolu” prijaviti eventualne pogreške ili gluposti koje izlete, ali zapravo se najviše konzultiram s kolegama u svakodnevnim razgovorima. Mislim da smo dobra ekipa u redakciji i da se uvijek možemo iskreno izraziti. Tu se i neki stariji kolege čije mišljenje iskreno cijenim i uvijek ću ga poslušati.
Robert: Sam sam sebi najveći kritičar, uvijek mislim da se to moglo još bolje odraditi. Kad je riječ o pohvalama, najčešće stižu od najuže obitelji. Naravno, oni ne mogu biti objektivni pa ih uzimam sa zadrškom.
Ovakvi projekti zahtijevaju cjelodnevni angažman ili duga putovanja. Kako se to odražava na vaš privatni život?
Robert: Moja (otprije mjesec dana) supruga ima puno razumijevanje za moj posao. Bez podrške ovakve projekte u kojima kod kuće uglavnom dođete samo prespavati bilo bi zaista teško odraditi. U tih 30-ak dana u svojevrsnoj sam karanteni, a nakon što to prođe, sve nadoknadim najbližima.
Marko: Privatni život? Što je to? Tijekom prvenstva ritam je takav da ujutro u osam iziđem kroz vrata i vratim se oko ponoći, sve vam je jasno. Sljedeća dva mjeseca u tom će pogledu biti grozna jer nakon SP-a odmah dolazi Europsko prvenstvo u vaterpolu tako da do kraja srpnja nema ni trenutka predaha. Supruga Ivana već je naviknula na to, ali odvojenost od sina Luke jako mi teško pada.
Kako se opuštate nakon emisije ili ste već nakon nje u niskom startu za novu?
Marko: Niski start! Nema druge, zaista, jednostavno ritam je takav, posebno u ovome prvom dijelu prvenstva gdje se igra dan za dan. Bit će vjerojatno koje hladno pivo, onako sam sa sobom kad se vratim kući pa na miru vratiti film i to je to.
Robert: Mislim da je opuštanje iznimno važno, a u tu svrhu biram sport. Kad god uspijem u zgusnut raspored ugurati sat vremena aktivnosti (tenis ili odbojka na pijesku), to pozitivno utječe na mene. Nakon toga mirniji sam u pripremi sljedeće emisije, kao da je negativna energija ostala na sportskom terenu.
Hoćete li se uspjeti odmoriti tijekom ljeta ili za vas klasični godišnji odmor ne postoji?
Marko: Nakon radnog dijela u lipnju i srpnju kolovoz će (nadam se!) donijeti lakši ritam i priliku za malo godišnjeg odmora na moru. Otići ćemo mojima u Makarsku, sin Luka s njima se jako dobro slaže, ali ulovit ćemo i nas troje koji dan potpunog mira i odvajanja od svijeta na nekom otoku.
Robert: Otprilike do sredine kolovoza bit će radno, a nakon toga ću, nadam se, na nekoj mirnoj udaljenoj destinaciji puniti baterije za jesen i novu sportsku sezonu.
Kako inače provodite slobodno vrijeme?
Robert: Obožavam putovati i kad god imam priliku, trudim se sa suprugom ili prijateljima pobjeći malo izvan grada. Kada ne putujem, bavim se sportom i rado pogledam dobru seriju.
Marko: Pa ništa posebno, miran obiteljski život utroje.
Postoji li u vašoj karijeri neki neostvaren projekt ili želja? I je li istina da su Olimpijske igre svakom sportašu i sportskom novinaru ostvarenje snova?
Marko: Uz dužno poštovanje Svjetskome prvenstvu i nogometu, meni su Olimpijske igre vrh sporta, pa tako i sportskog novinarstva. Igre u Londonu zasad su moj omiljen projekt u karijeri, ali nadam se i vjerujem da bi se to nakon 2020. i Tokija moglo promijeniti.
Robert: Imam tu sreću da su se te želje već ostvarile. Olimpijske igre i nogometna prvenstva nekada sam sanjao, a kada sam ih doživio na licu mjesta, shvatio sam zašto ti događaji imaju poseban status u svijetu sporta. Imam privilegij raditi ovaj posao. Zapravo, ono što mi je nekada bio hobi posljednjih je devet godina moj posao.
Ana Marija Vuković je izmislila sportsko novinarstvo za ove toljage.... ali nije ni čudo jer su to zapstaci Bruke Kovačevića koji im je sada glavni urednik na HRT.... strava