Hrvatsko se društvo nalazi pred velikim izazovom izgradnje povjerenja
građana u građane te građana u različite institucije. Nepovjerenje
dovodi u pitanje samopouzdanje građana i cijele nacije te vodi zemlju u
kolonijalnu ovisnost i zaostalost.
Jačanje civilnog društva preporučuje se kao univerzalni lijek izgradnje
povjerenja.
Civilno zauzeti građani prakticiraju društveno poželjne vrline, vode se
normama i vrijednostima, stalo im je do ugleda te nisu pripravni jesti
iz ruku političkih elita. Mreže civilno zauzetih građana jačaju
uzajamnost i ohrabruju pojavljivanje društvenog povjerenja. Civilne
mreže olakšavaju koordinaciju i komunikaciju te pridonose uspješnom i
djelotvornom razrješenju dvojbi u kolektivnim akcijama.
Problemi nepovjerenja u slučajevima natezanja oko izbora rektora
Zagrebačkog sveučilišta i nejasnoća prilikom prodaje Dukata upozoravaju
na razmjere obezglavljenosti naše nacionalne zajednice.
Profesionalno i civilno zauzeti novinari na HRT-u osnivanjem Foruma 21
promovirali su nove norme i vrijednosti, suprotstavljajući se
stranačkom monopolu na televiziji tražili su odgovarajuću ulogu
civilnog društva u izboru vodstva HRT-a kao i utjecaj na program javne
televizije.
Prvi pokušaj s glomaznim Vijećem, s dominacijom naknadno pametnih
Hrvata u članstvu, nije uspio. Kad su pokazali snagu, u kojoj je bilo i
destrukcije, vlast ih je bez dijaloga smijenila. Naprasnom smjenom
zaustavljena je mukotrpna modernizacija našeg društva odozdo.
Umjesto problemima okrenutog javnog dijaloga i učenja iz vlastitog
iskustva, pribjeglo se rješavanju problema zakonom i izborom
Programskog vijeća po stranačkim kvotama, a bez kriterija civilnosti za
buduće članove. Upozoravalo se da procedura izbora neće privući ugledne
građane u javnosti poznate po civilnoj zauzetosti. U tom vremenu
Hrvatska je televizija izbjegavala raspravljati o toj temi.
Izborna procedura
I doista, izborom članova Programskog vijeća pokazalo se da ih je veći
dio nepoznat po javnom djelovanju. Manjak civilnosti i oskudica
socijalnog kapitala Programskog vijeća pokazani su u nemogućnosti
ozbiljnog stavljanja na dnevni red problema izgradnje javne televizije
kao i, primjerice, vanjske produkcije Hrvatske televizije.
U djelovanju Programskog vijeća prepoznaje se da je hrvatsko civilno
društvo samo odraz opće bijede hrvatske politike i da ne može mnogo
pridonijeti njezinu uklanjanju. Civilnost članova Programskog vijeća
dovedena je u pitanja i samom procedurom izbora glavnog ravnatelja.
Očekivalo bi se da kandidati za glavnog ravnatelja izlože svoje
programe Vijeću s kojima bi javnost trebala biti upoznata te da se o
predloženim programima može u javnosti raspravljati barem tjedan dana.
Članovi Vijeća iz takve bi procedure i odjeka rasprava o predloženim
programima mogli izoštriti svoje stavove glede najboljeg kandidata, a
građani bi mogli pobliže doznati tko bi i kako sve htio raspolagati
njihovim mjesečnim pretplatama u javnoj televiziji.
K tome, glasovanje o izboru glavnog ravnatelja pokazalo je manjak
civilne kulture među članovima Vijeća. Civilna kultura u ovom slučaju
podrazumijevala bi dijalog, suradnju, odgovornost za preuzete obveze,
postizanje kompromisa u ostvarivanju javnog interesa izbora glavnog
ravnatelja.
Očito je da u tom civilnom tijelu nitko nije preuzeo inicijativu,
pridobio i druge te zajedno svi odredili smjer akcije. Možda su neki
članovi ovakvu nakanu odbili zbog nepovjerenja? Zar i lobiranje
različitih dionika nije legitimna aktivnost u tako važnom poslu?
Strani instruktori
Predaja praznih listića i bojovna demonstracija kulture MI SMO PROTIV!
upućuje na zaključak da su strani instruktori za razvoj civilnog
društva obavili loš posao. Oni polaznike tečajeva nisu obučavali za
lojalnost skupini, dijalog i postizanje kompromisa u dolasku do
rješenja problema.
Očito su im ulili u uši, ili su polaznici samo zapamtili, konfrontaciju
i isključivost u javnom djelovanju. Civilno je društvo u ovom slučaju
trebalo potvrditi svoju pitomost, a ne prkos i bojovnost.
Je li razuman, moderan i civilan stav članice Vijeća koja izjavljuje da
će glasovati samo za kandidata koji o javnoj televiziji misli kao i
ona? A što s tučnjavom? Čini se da je ona dio folklora i manji je
problem od nedostatka civilne kulture tijela izabrana po stranačkim
kvotama.
Možda GONG može pomoći u nadgledanju poštenog i zakonitog izbora
glavnog ravnatelja? Što je rješenje? Novi zakon? U ovom slučaju zakoni
bez socijalnog kapitala mrtva su slova na papiru. Kao i prije, javna
televizija nije u stanju staviti ovu temu na dnevni red u svom
programu, a dijalog je nezamjenjiv čimbenik pozitivnih društvenih
promjena.
On može biti lijekom i pomoći u dolasku nove generacije političkih
elita. Moderne, odgovorne i poduzetne političke elite moći će računati
s Programskim vijećem HRT-a kojem neće manjkati civilnosti.
Profesor prava i teoretičar cicilnog društva o zbivanjima oko javne televizije
Rad Vijeća HRT-a odraz je opće političke bijede
