On sam sebe opisuje kao "anatolskog Švabu” - njegovi su roditelji 1960.-ih godina kao gastarbajteri došli na jug Njemačke, u onaj dio koji se naziva Švapska. Godine 1994. bio je jedan od prvih zastupnika u Bundestagu s turskim korijenima. A kasnije, od 2008., prvi predsjednik jedne parlamentarne stranke čiji su roditelji rođeni u Turskoj. Sada Cem Özdemir, 60‑godišnji političar Zelenih, ima velike šanse postati prvim premijerom njemačke savezne pokrajine turskog podrijetla. Vjerojatno će naslijediti svog stranačkog kolegu Winfrieda Kretschmanna, koji je od 2011. vodio Baden‑Württemberg na jugozapadu Njemačke i koji se nakon tri mandata kao 77-godišnjak više nije kandidirao.
Özdemir nikako ne bi prihvatio da se njegova priča ispriča kao storija o uspješnoj integraciji. On, naime, smatra da se nikada nije trebao integrirati: njegova je domovina oduvijek bila Njemačka, od samog početka. Kada su neki članovi dijelom ekstremno desne “Alternative za Njemačku” (AfD) 2018. javno tražili da se Özdemir "vrati u svoju domovinu, Tursku”, on je u Bundestagu odgovorio ovako: "Sljedeće subote opet sam u svojoj domovini. Tad letim za Stuttgart, onda sjedam na lokalnu željeznicu i vozim se do zadnje stanice, Bad Uracha. To je moja švapska domovina i neću dopustiti da je vi uništite.”
Özdemirovi roditelji došli su početkom 1960‑ih iz Anatolije u Njemačku kao “gastarbajteri”, kako se tada nazivalo strane radnike na privremenom radu u Njemačkoj. Već ta oznaka je izražavala očekivanje da su strani radnici tu samo privremeno, u gostima, i da će uskoro ponovno otići. No, to se s Özdemirovim roditeljima - kao ni s mnogim drugima - nije dogodilo. Rodio im se sin, oni su ostali. Özdemirov otac radio je, između ostaloga, u tekstilnoj tvornici, a majka je vodila mali vlastiti krojački obrt, piše Deutsche Welle.
Cem Özdemir, rođen u prosincu 1965. u Bad Urachu jugoistočno od Stuttgarta, s 18 godina stekao je njemačko državljanstvo. Postao je odgojitelj, a kasnije završio studij socijalne pedagogije. Godine 1981. pridružio se tada mladoj i maloj stranci Zelenih. U drugom je braku, a iz prvog ima dvoje djece.
Kratki prekid karijere 1999.
U Zelenima je uvijek pripadao pragmatičnom, realpolitičkom krilu koje se nečesto suprotstavlja stavovima i zahtijevima lijevog krila stranke. Godine 1994., s nepunih 30 godina, ušao je u njemački parlament Bundestag, a 1998., kada su Zeleni prvi put ušli u saveznu vladu, postao je glasnogovornik za unutarnju politiku. No u razdoblju prve koalicije socijaldemokrata i Zelenih (1998.–2005.) dogodio se i zastoj u njegovoj karijeri: 1999. postalo je poznato da je privatno koristio bonus milje stečene na službenim letovima. Priznao je pogrešku i podnio ostavku na mandat.
Nakon izvjesne pauze ponovo se politički aktivirao i postao je 2004. član Europskog parlamenta. Kasnije se vratio na njemačku političku scenu i izabran je za jednog od dvoje predsjedniika Zelenih. Na izborima 2017. bio je, zajedno s Katrin Göring‑Eckardt, vodeći kandidat stranke. Tada Zelenima dolazak na vlast na saveznoj razini nije uspio, ali nakon izborne pobjede socijaldemokrata, Zelenih i liberala 2021., postao je savezni ministar poljoprivrede u vladi kancelara Olafa Scholza.
Još u vrijeme kada su mnogi predstavnici savezne vlade održavali dobre odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, Özdemir je bio jedan od njegovih najžešćih kritičara. Već u srpnju 2021., prije početka agresije na Ukrajinu u proljeće 2022., u nekoliko je intervjua upozoravao da mnogi ljudi u Njemačkoj imaju naivnu sliku o Putinu, koji računa na eskalaciju i pomicanje granica. A uvijek se iznova sukobljavao i s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, vladarom zemlje iz koje potječu njegovi roditelji. Tako se, primjerice, zalagao za turske prigovarače savjesti, dakle mlade ljude koji nisu željeli služiti vojni rok u Turskoj. Turski dnevnik Hürriyet tada je napisao: "Özdemir je samo još po imenu jedan od nas!”
Prisvajan i napadan u dvije zemlje
Gdje god bio, Özdemir se nekome ne dopada: jedni mu prigovaraju da je Tursku izdao kao Nijemac, drugi to isto za Njemačku kao Turčin. No unatoč tim napadima, Özdemir je uvijek ostao ukorijenjen u svojoj domovini Baden‑Württembergu — i na selu i u gradu. Cijenjen je u svim društvenim slojevima. To je dijelom i zato što se ovaj višejezični političar ne ustručava govoriti svojim švapskim naglaskom. Na izborima za Bundestag 2021. osvojio je u svom izbornom okrugu u Stuttgartu izravni mandat s 40 posto glasova — bio je to tada najbolji rezultat nekog kandidata Zelenih u Njemačkoj.
U ovoj posljednjoj kampanji za izbore za pokrajinski parlament Zeleni su bila potpuno usredotočeni na svog poznatog vodećeg kandidata. I to je, kako što se pokazalo, bila uspješna strategija. Što se jasnije postaljalo pitanje tko bi ubuduće trebao voditi ovu njemačku saveznu pokrajinu, Özdemir je bio daleko uvjerljiviji i nadmoćniji svom protukandidatu iz Demokršćanske stranke CDU, Manuelu Hagelu. To je očito presudilo njegovoj izbornoj pobjedi.
Otvori KEKS Pay
