Svi se rado sjećamo prijateljstava koja su nam obilježila adolescenciju. Naime, stvaranje prijateljskih odnosa u ovoj životnoj fazi jedan je od najvažnijih razvojnih procesa i ima snažan utjecaj na emocionalni, socijalni i osobni rast mladih. U tim godinama adolescenti se postupno udaljavaju od obitelji kao glavnog izvora podrške i sve više traže pripadnost među svojim vršnjacima. Upravo kroz prijateljstva mladi počinju intenzivnije istraživati tko su, što im je važno i gdje se uklapaju. Reakcije prijatelja, zajednički interesi, razgovori o osjećajima i iskustvima pomažu im oblikovati sliku o sebi i razvijati vlastiti identitet.
Prijatelji u adolescenciji često postaju i ključan izvor emocionalne podrške. Mladi se lakše otvaraju vršnjacima o temama koje ih muče, bilo da je riječ o školi, ljubavnim simpatijama ili vlastitim nesigurnostima.
Neka prijateljstva, nastala u posebnim okolnostima i izvan konteksta svakodnevice, naizgled posve slučajna, često nam u život donose pravo bogatstvo. I kao takva uvijek će u srcu ostati kao posebna, pogotovo ako su vezana uz lijepe i opuštene događaje, poput ljetovanja, zimovanja ili raznih putovanja, kada smo daleko od mjesta u kojem živimo.
Donosimo priču o jednom takvom prijateljstvu. Priču o dvije djevojke, koje su posve slučajno postale cimerice na ljetnom kampu, a njihov prijateljski odnos nastavio se i nakon što su se vratile u svoj rodni Split. Ruža Šegvić Šarić i Lili Vojković upoznale su se na ljetovanju u sklopu projekta Narančasta ribica i do današnjeg dana svakodnevno su u kontaktu.
‘Cimerice smo postale posve slučajno’
Iako se njihove majke Zrinka i Kaja poznaju, Lili i Ruža do ljetnog kampa u istarskom Novigradu nisu imale dodirnih točaka u životu. Čak jedna drugu ne bi prepoznale na ulici. Prošlo ljeto obje su se prijavile na ljetni kamp u trajanju od sedam dana, koji je za djecu samohranih roditelja, organizirao Studenac.
Kako nam pričaju 15-godišnja Ruža i 13-godišnja Lili, njihove su se majke telefonski čule prije polaska na kamp kako bi dogovorile detalje vezane uz povratak s kampa. Naime, Lilina majka Zrinka obje ih je trebala vratiti u Split. Dogovor je bio da se cure jave jedna drugoj na kampu i upoznaju, a da bi se lakše prepoznale, Lili je dobila Ružinu fotografiju, a Ruža Lilinu.
“Ruža i ja upoznale smo se odmah na početku kampa. Moja nas je mama trebala voziti mene natrag kući. Naše mame su se već sve dogovorile, a mi smo se samo trebale prepoznati i upoznati. I tako, dok smo čekali u redu da uđemo u kamp, Ruža me je prepoznala i prišla mi“, prisjeća se Lili.
Kada su se upoznale, djevojke nisu ni slutile da će priče o njihovu prijateljstvu tek početi. Slučajnim odabirom, njih su dvije završile u istome bungalovu – kao cimerice.
Sedam dana zajedničkog života
„Lili mi se isprva činila vrlo povučena, ali kada smo počele živjeti u istom bungalovu, shvatila sam da je otvorena za nova prijateljstva i vrlo zanimljiva“, kaže Ruža.
Obje djevojke zajednički život s još tri cimerice opisuju kao najljepši dio ljetovanja. „Bila sam smještena s curama u maloj kućici, s dvije sobe, kuhinjom povezanom s dnevnim boravkom i kupaonicom. Bilo nam je jako zabavno tih sedam dana“, priča Lili i dodaje kako su joj nova poznanstva najljepša uspomena na kamp.
Cure se rado sjećaju predivnih trenutaka provedenih u raznim aktivnostima. Lili se najviše veselila kupanju u bazenu ili moru, a Ruža je oduševljena mini-golfom koji je prošlog ljeta zaigrala prvi put.
„Ovo mi je bio prvi kamp u životu i nisam znala što mogu očekivati. Priznajem, osjećala sam malu tremu prije polaska“, kaže Lili, „No bilo mi je super, upoznala sam puno ljudi, a posebno sam se veselila večerima kada smo na projektoru gledali filmove.“
Ruža i Lili pune su doživljaja od prošlog ljeta, a dani provedeni na kampu, kako se obje slažu, doslovno su im proletjeli. Ujutro nakon doručka, polaznici i polaznice kampa išli su na sportske aktivnosti, pa na kupanje, dok bi vrijeme „zvizdana“ proveli u hladovini, odmarajući se sve do ručka. Poslijepodneva bi provodili u vanjskim aktivnostima, od kojih je jedna bila i jedrenje.
Prijateljstvo se nastavilo u Splitu
Povratkom u Split, Ruža i Lili nastavile su svoje prijateljstvo. Sve do početka školske godine nalazile su se i družile u svome rodnom gradu. Kako obje kažu, školske i izvanškolske aktivnosti, ali i suprotne smjene, malo su ih omele u druženju uživo. Međutim, svakodnevno se dopisuju porukama i „hvataju“ slobodne vikende kako bi se mogle družiti uživo.
Lili je još uvijek osnovnoškolka, a Ruža je ove godine krenula u Opću gimnaziju. Lili voli crtanje, a Ruža pjevanje i ples. Obje vole upoznavati nove ljude i družiti se i obje jedva čekaju sljedeće ljeto da ponovno odu na kamp Narančaste ribice.
„Najviše ću se s kampa sjećati prijateljstava koja sam sklopila“, kaže Lili, a Ruža dodaje: „Najviše mi se sviđa što sam upoznala puno ljudi iz cijele Hrvatske. Najviše ću se sjećati nekih malih, ali meni važnih stvari. Super sam se provela.“
'Narančasta ribica' pomaže samohranim roditeljima
Ljetni sedmodnevni kamp u istarskom Novigradu, koji za djecu iz jednoroditeljskih obitelji organizira Studenac, samo je jedna od aktivnosti “Narančaste ribice”. Od 2024. godine Studenac se kroz ovaj projekt aktivno brine za rješavanje konkretnih potreba samohranih roditelja i njihove djece, a s vremenom im se pridružilo još 19 partnera. U proteklih godinu i pol dana čak 70-ero djece imalo je prilike sudjelovati u sportsko-umjetničkom kampu, gdje su kroz sport, kreativne radionice, zabavu, ljetne radosti i druženje s poznatim sportašima i pjevačima razvijali samopouzdanje te stvarali nova prijateljstva i uspomene za cijeli život.
Kroz “Narančastu ribicu” djeci su osigurani božićni pokloni, kao i potrebne stvari za početak školske godine, ali i besplatne članarine u nekim sportskim klubovima. Na platformi “Narančasta ribica”, koja je pokrenuta 2025. godine, roditeljima i djeci omogućen je lakši pristup različitim oblicima podrške. Sve ove aktivnosti otvorile su socijalni prostor u kojem pomoć nije iznimka, nego nešto dostupno i prihvaćeno.
Sadržaj nastao u suradnji sa Studencom.