Brzo pretraživanje i razgovor s nekoliko lokalaca daje odgovor na pitanje koji se može sažeti u samo dvije riječi – rezidencijalne škole. Cipelice koje se, kako će se kasnije ispostaviti, mogu pronaći u cijeloj državi i na najrazličitijim lokacijama, tu su da podsjećaju na jednu od najmučnijih priča u kanadskoj povijesti o kojoj se i dalje govori s knedlom u grlu, tim više što je u fokus javnosti došla tek zadnjih godina i što društvo još uvijek nije našlo način kako se nositi s činjenicom da na duši nosi – više od 150 tisuća djece koja su oteta i mučena, a od kojih je više tisuća ubijeno. Radi se, naime, o domorodačkoj djeci nad kojom je u razdoblju duljem od 100 godina sustavno provođen kulturni genocid. A sve je počelo 1883. godine.
Najveća mrlja u povijesti Kanade
Priča o nacionalnom zločinu još čeka epilog, cipelicu po cipelicu
Danas znamo da su takva mjesta postojala, društvo se o tome sve više educira, ali kada sam ja išao u školu, a to je bilo prije svega 20 godina, nikada ni riječju nisu spomenute rezidencijalne škole niti smo učili išla o odnosu doseljenika prema starosjediocima, kaže nam Samuel iz Quebeca.
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
