Ljeto 2025. godine bit će upamćeno kao ono u kojem je pozdrav "za dom spremni" ušao u mainstream. Na koliko dugo, tek ćemo vidjeti, ali činjenica je da se upravo u ljeto 2025. godine ZDS orio na zagrebačkom i sinjskom hipodromu te se potom preselio i u Sabor, a kada je i tu "prošao" bez sankcija, vratio se i na stadione. Vodeća oporbena stranka SDP za revitalizaciju ustaštva osudila je Vladu jer, kazali su, dopušta i potiče da se mržnja manjine nametne kao glas nacije. Za klimu koja vlada ustvrdili su pak da je iznimno opasna jer "ono što se danas ne sankcionira, sutra će nam postati norma". Lijeka, drže, ima, a zašto misli da je HDZ danas opasnija stranka nego u vrijeme Tomislava Karamarka, koje će biti posljedice za društvo što je "duh pušten iz boce", ali i kako misli spriječiti da se povijesni revizionizam ne prenese na djecu u intervjuu za Obzor Večernjeg lista govori predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić.
Je li Hrvatska od Thompsonova koncerta u Zagrebu zakazala kao civilizirana država?
Ako postoji netko na koga treba jasno uprijeti prstom i reći da je sve radio pogrešno, onda je to HDZ-ova vlada, koja potiče desničarenje i radikalizam umjesto da gradi društvo tolerancije, pravednosti i razumijevanja. Dakle, zakazao je Andrej Plenković. Umjesto da se ponese kao odgovoran premijer, odabrao je poziranje i "selfie" i odlučio dati puni legitimitet radikalizmu. Nijedan odgovoran premijer u Europskoj uniji ne bi si dopustio takav čin, osobito ne pred mladima kojima je u šou upakirana opasna politička igra i prizivanje ideologije koja je ovu zemlju već jednom raskomadala na najgori mogući način.
Nakon zagrebačkog Hipodroma, ustaški pozdrav "Za dom spremni" postao je mainstream. Izvikuje se u Saboru, sada i na stadionima, djeca se igraju ustaša na cesti. Koje će biti posljedice toga za društvo?
Nažalost, više ne govorimo o iznimkama, nego o obrascu u kojem su naša djeca u opasnosti jer odrastaju u atmosferi u kojoj se nasilje opravdava, a povijest krivotvori. Nije pretjerano reći da je ovakva klima iznimno opasna jer ono što se danas ne sankcionira sutra će nam postati norma. HDZ se jako zaigrao. Pobjegao im je virus iz vlastitoga političkog laboratorija i više ga ne mogu kontrolirati. Vidimo da su se sad i oni malo prepali jer je predsjednik Sabora Gordan Jandroković brzo promijenio ploču. Nakon banaliziranja i prešućivanja, sada najednom poziva da se "smire strasti".
U stranačkom ste priopćenju, zbog svega, ustvrdili da je HDZ danas ekstremno desna stranka, opasnija nego u vrijeme Karamarka. Zašto to mislite s obzirom na to da istodobno tvrdite da su i Plenković i Jandroković "fake" desničari?
Ima jedna izreka koja kaže da, kad se glupost udruži s ambicijom, to rađa katastrofu. I to se baš dobro vidi na ovom primjeru. Radikalna desnica oduvijek je postojala, kao što svaka država ima svoje ekstremne skupine, i lijeve i desne. Dok su na marginama, njihova je moć ograničena. Problem nastaje kada ih vlast odluči instrumentalizirati za svoje političke ciljeve. HDZ pod Plenkovićem upravo je to učinio, oni su otvorili prostor radikalnoj desnici, dali im legitimitet i uveli njihove poruke u mainstream. A od deklarativnog radikalizma opasniji je samo onaj koji je institucionaliziran i provodi se iz vrha vlasti. Plenković im je širom otvorio vrata umjesto da bude čuvar demokratskih vrijednosti.
Nakon priopćenja napali su vas iz HDZ-a, a javio se putem službenih kanala i Thompson, pa i Karamarko. Ukratko, svi oni kažu kako SDP "klizi prema dolje" pa se zato opet uhvatio ljevičarskog aktivizma. Kako to komentirate?
Svi ti koje spominjete samo su eho problema i ne namjeravam se osvrtati na njih. Zadatak SDP-a jest riješiti uzrok i vratiti Hrvatsku na put zdrave demokracije, tolerancije i poštovanja temeljnih vrijednosti.
Vraćamo li se opet na "ili mi ili oni" politiku i je li bitka izgubljena kada je ovog proljeća preko noći "planulo" pola milijuna ulaznica za Thompsonov koncert?
Za mene i SDP Hrvatska se ne smije dijeliti na "prave" i "krive", a definicija domoljublja ne smije postati mržnja, povici i ideološki revizionizam. Umjesto jednoumlja, želimo Hrvatsku u kojoj ljudi različitih uvjerenja, vrijednosti i identiteta mogu slobodno živjeti i doprinositi. Želimo društvo u kojem nijedna partikularna skupina ne svojata domoljublje, već je ono pravo i vrijednost svih nas. Uvjeren sam da velika većina onih koji su išli na koncert to nisu učinili motivirani mržnjom ili agresijom, dapače. No jednako tako trebamo priznati da je tri milijuna Hrvata koji nisu bili na koncertu pokazalo visoku razinu tolerancije prema tome da se takav događaj održi iako se s njegovim porukama ne slažu. Kažem još jednom, problem nije u građanima, nego u politici HDZ-a koja već godinama svjesno dijeli i suprotstavlja ljude.
Može li se danas, nakon svega, uopće zaustaviti povijesni revizionizam koji je na djelu?
Može, i mora. Uz SDP su i građani i oporba. Velik broj javnih osoba, intelektualaca, novinara, aktivista, umjetnika, pa i estradnih zvijezda javno je osudio ono što se događalo proteklih tjedana.
Detektirali ste da je ovakva klima iznimno opasna i tvrdite da je ugrožen sekularni ustroj države. Mislite li da iza svega stoji Crkva, odnosno njene strukture u Hrvatskoj i što mislite da im je krajnji cilj?
Crkva neka interno raspravi koja je njena pozicija. Hrvatska je po ustroju republika u kojoj je Crkva odvojena od države. Ja se kao političar ne miješam u crkvene stavove niti očekujem da se Crkva miješa u državne, sekularne poslove. Međutim, iz onoga što vidimo u medijima jasno je da ni unutar crkvenih redova ni među teolozima ne postoji jedinstveno mišljenje o ovoj temi, što je zapravo i pozitivna pojava jer različita mišljenja pokazuju demokratičnost i u njihovim redovima.
Očito mislite da se Crkva miješa ako kažete da je ugrožen sekularni ustroj. Što Crkva želi, odnosno crkvena hijerarhija u Hrvatskoj?
Moja je obitelj katoličkog svjetonazora i ja na vjeru gledam kao na osobnu stvar. U crkvu se ide radi vjere, a ne politike. I to tako treba biti.
Kako se u SDP-u mislite boriti protiv toga i mislite li da je vrijeme i za temu revizije Vatikanskih ugovora?
Premijer Plenković ima priliku ovo pitanje staviti na stol jer je prošlo gotovo trideset godina otkad su ti ugovori potpisani i sigurno je da bi se u današnjem kontekstu mogle neke stvari drugačije razmotriti. To bi bila odgovorna rasprava u interesu i države i vjerskih zajednica. No, svi znamo da on za takav potez nema političke hrabrosti.
Vi biste kao premijer imali hrabrosti otvoriti temu revizije Vatikanskih ugovora?
Da. Smatram da je nakon tolikog protoka vremena i velikih društvenih promjena potrebna revizija Vatikanskih ugovora. Ne zato da bi se narušili odnosi s Crkvom, nego da bi se postigla pravednija ravnoteža između obveza države i stvarnih potreba građana. Ti su ugovori potpisani u potpuno drugačijem političkom i gospodarskom kontekstu. Svijet se promijenio.
Mislite li i dalje da vjeronauk mora biti u školama ili mislite da je, s obzirom na stavove mladih, izgubio smisao kao predmet?
Općenito, djecu i mlade u Hrvatskoj premalo doživljavamo kao ravnopravne sugovornike i prečesto im jednostrano namećemo stavove umjesto da ih uključimo u razgovor. A činjenica je da su mladi iz generacije u generaciju sve otvoreniji, informiraniji i svjesniji svijeta oko sebe. Mi u SDP-u vjerujemo da se odluke koje oblikuju budućnost moraju donositi u dijalogu s onima koji će u toj budućnosti živjeti. To znači da mlade trebamo čuti i poštovati, bez predrasuda i unaprijed zadanih odgovora, a škole moraju biti mjesta gdje će mladi ljudi postajati odgovorni i obrazovani građani koje će se učiti činjenicama, a ne dogmama.
Najavili ste pokretanje društvene kampanje. Što je za SDP pravo, a što krivo domoljublje i na koji točno način mislite ljude o tome osvijestiti?
Ovo je naša zemlja, ovo je zemlja svih nas. SDP neće izmišljati svoju definiciju domoljublja. Postoji samo jedna – ona ispravna, i naš je cilj jasno istaknuti i podsjetiti da Hrvatska pripada svima nama, a ne samo onima koji viču najglasnije. Ne trebamo podcjenjivati ljude, ljudi jako dobro znaju prepoznati razliku između pravog i lažnog domoljublja. Manjina ga pokazuje tako što traži pozornost, diže ruke u zrak, viče da samo oni vole Hrvatsku i od vlastite buke ne vide nikoga drugog. Većina međutim domoljublje živi svakodnevno. Pošteno rade i uredno podmiruju obveze jer znaju da se iz zajedničke blagajne financiraju škola, zdravstvo, vatrogasci i druge službe, čuvaju prostor u kojem žive, spremni su životni prostor i vrijednosti dijeliti s drugima i ne očekuju za to nagradu ni privilegije.
Je li se SDP znao nositi s etiketom "onih koji manje vole Hrvatsku", koju vam je nalijepio HDZ?
HDZ godinama pokušava prisvojiti monopol na domoljublje, ali ih stvarnost stalno demantira jer istinska ljubav prema zemlji nikada ne ide ruku pod ruku s krađom, korupcijom i profiterstvom. Mi u SDP-u vjerujemo da se domovina voli odgovornošću, poštenjem i radom, a ne galamom i pozerstvom. Za nas odanost i dostojanstveno poštovanje prema Hrvatskoj vrijede više od galame i pozerstva.
Po potrebi dodvoravali ste se i desnici. Dovoljno se sjetiti SDP-ova gradonačelnika Splita Baldasara, a i činjenice da je ZDS kao pozdrav HOS-a registriran za SDP-ove vlade. Jesu li to bile pogreške?
Baldasar odavno nije član SDP-a. Što se tiče registracije udruga, to nije bio poziv na korištenje tog pozdrava u javnom prostoru, nego reguliranje ratnog znakovlja. Naš je stav jasan da je ZDS izvan tog konteksta ustaški pozdrav i nema što tražiti u javnom životu Republike Hrvatske.
Sada najavljujete da ćete tražiti izmjene Kaznenog zakona i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kako bi se jasno zabranilo isticanje simbola i povika koji potiču na mržnju. Znači li to da je SDP-u ZDS apsolutno neprihvatljiv i da isticanje tog pozdrava mora, u apsolutno svim situacijama, biti kazneno djelo, pa i prilikom komemoriranja žrtava HOS-a, ili prihvaćate dvostruku konotaciju?
Evo i ova nam sad situacija potvrđuje da mržnja nikad ne stane sama od sebe, već je treba zaustaviti zakonima, edukacijom i jasnim vrijednosnim stavom. Problem ove Vlade je što dopušta prostor za slobodne interpretacije. Imamo premijera koji se boji doći na koncert, ali onda dođe na probu. Imamo predsjednika Sabora koji relativizira pa se poslije čudi posljedicama. Trebamo stati na kraj takvim dvostrukim konotacijama.
Treba li i isticanje jugoslavenske zastave, što je bio slučaj primjerice na gay paradi, isto tako biti kazneno djelo ili kada netko u Saboru kaže kako 1945. godine "posao nije odrađen do kraja"?
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira kojim se Hrvatska danas koristi donesen je još u Jugoslaviji, sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Taj zakon odavno ne odgovara ni današnjem društvu ni standardima ljudskih prava, a osobito ne u situacijama kada ga vlast primjenjuje selektivno i ovisno o političkoj osjetljivosti teme ili o tome tko je "nepoželjan". Zato ćemo najesen pokrenuti inicijativu da se ti zakoni prilagode današnjem vremenu, jasno definiraju granice i spriječi njihova zlouporaba. Dakle, da budem potpuno jasan: predložit ćemo zakon kojim bi isticanje svih fašističkih, nacističkih, ustaških i četničkih simbola ili pozdrava bilo kazneno djelo. Ne očekujem da će HDZ o tome voditi otvorenu i demokratsku raspravu jer već prema prvim reakcijama vidimo da smo dirnuli u osinje gnijezdo. Ironija je u tome što upravo oni koji najglasnije prozivaju "jugonostalgiju" vode državu prema zakonima iz Jugoslavije.
Dakle, jugoslavenska zastava može?
Moramo imati jasna i jednaka pravila koja kažu da isticanje bilo koje zastave koje je popraćeno porukama mržnje ili radnjama koje potiču na mržnju, nasilje ili diskriminaciju treba biti kažnjivo.
Na stranu što je šef Domovinskog pokreta Ivan Penava na čelu Povjerenstva za žrtve zločina nakon Drugog svjetskog rata, ali koji je vaš stav da država 30-ak godina od iskopavanja kostiju na Macelju još nije pokopala te ljude?
Svaka žrtva, bez obzira na kojem se mjestu i u kojem vremenu dogodila, zaslužuje dostojanstven pokop i pijetet. To nije ni ljevičarsko ni desničarsko pitanje, to je pitanje civilizacijskog minimuma i poštovanja prema ljudskom životu. Neoprostivo je da je država tri desetljeća od iskopavanja kostiju na Macelju ostavila te ljude bez groba. To govori o neučinkovitosti institucija i o tome da se ova Vlada više bavi ideološkim podjelama nego istinskom brigom za žrtve i njihove obitelji. Međutim, današnje parazitiranje DP-a i HDZ-a na toj temi za svaku je kritiku. Podsjetit ću ih da Povjerenstvo s identičnim ovlastima već postoji, čak je na dnevnom redu Sabora njegovo izvješće o radu, ali sad se Penavi moralo dati nešto da šuti i ne radi Plenkoviću probleme pa je dobio tu igračku.
Sandra Benčić poziva na ujedinjenje protiv rehabilitacije ustaštva. Koliko je iz današnje perspektive bila pogrešna odluka Možemo da na zadnje parlamentarne izbore izađu odvojeno od SDP-a?
S Možemo odlično surađujemo i vidjelo se to na zajedničkom izlasku na lokalne izbore i rezultatu u Zagrebu. Svima nam je jasno da se protiv ovakve devijantne vlasti možemo učinkovito suprotstaviti samo koordiniranim djelovanjem. U tom smjeru, poučeni iskustvima iz prošlih izbora, gledamo i planiramo budućnost zajednički, usmjereni na ono što nas povezuje, a ne na razlike koje nas dijele.
Zajedno ste s Možemo na vlasti u Zagrebu. Vraćate li Titu trg u glavnom gradu?
To ime nikada nije trebalo biti maknuto, znamo da je uklonjeno na sramotan i nasilnički način, uz ucjene ekstremne desnice na Bandića, ali pokretanje te inicijative sada, u ovako usijanoj atmosferi, ne bi bilo racionalno. Ne zato što se bojimo, nego zato što smo odgovorni prema društvu i svjesni da bi to sada izazvalo nove podjele. Razum mora prevladati emocije. To pitanje će svakako doći na red, ali trenutačno je važnije rješavati konkretne, životne probleme građana. Da se izrazim i doslovno i metaforički – zima dolazi! Ne uzmičem ni pred kim. Sama po sebi, desnica nije problem, realno nikada ni nije bila. Problem su oni koji radikalne skupine i njihove ideje svjesno koriste kao političko oružje i instrumentaliziraju ih za vlastitu korist. Upravo se protiv takvog manipulativnog i destruktivnog pristupa trebamo boriti. Da budem potpuno jasan – radi se o HDZ-u.
Kako gledate na šutnju Plenkovićevih koalicijskih partnera, liberala i manjinaca nakon svega?
Ako si istinski liberal, teško je imati želudac za ovo što se sada događa. Vjerujem da mnogi u toj koaliciji kuhaju u sebi, ali pitanje je koliko dugo to mogu trpjeti. Ova je Plenkovićeva većina kao parni lonac. U jednom će trenutku ti njegovi partneri morati ili pokazati odgovornost za državu i društvo ili će nestati s političke scene zauvijek.
A na šutnju predsjednika države Zorana Milanovića?
Jako dobro poznajem Zorana i ne mislim da je on ikome ikada ostao dužan.
Stalno se govori o nekakvom približavanju dvaju političkih brda. Vidite li da se išta bitno promijenilo s obzirom na to da i dalje nema usuglašavanja u vezi s vanjskom politikom, nije izabran šef Vrhovnog suda, SOA-u vodi v. d. ravnatelja, a ni veleposlanici se još nisu rotirali?
U vezi s ovim ništa se bitno nije promijenilo, a dodatno nas treba zabrinjavati stanje vezano za Ustavni sud. Ono što je Ustavni sud izveo u posljednjih godinu dana ozbiljno potkopava povjerenje građana u institucije države. Ustavni bi sud trebalo biti čuvar Ustava i djelovati iznad stranačkih interesa. Kada institucije koje bi trebale biti korektiv vlasti počnu djelovati kao njezin produžetak, to je signal duboke institucionalne krize. O tome se ne smije šutjeti jer bez neovisnog pravosuđa nema ni vladavine prava ni zdrave demokracije.
Predsjednik traži od Vlade da prizna Palestinu. SDP je istog stava. Zašto vam je trebalo toliko dugo da ga jasno iznesete?
Ja sam o priznanju Palestine otvoreno govorio još prošle godine, prije nego što sam postao predsjednik stranke. Također, upravo sam u jednom velikom intervjuu za vašu medijsku kuću izjavio da je politika SDP-a tu vrlo jasna i da Hrvatska treba priznati Palestinu.
Zbog čega međunarodna zajednica dopušta vodstvu Izraela da provodi genocid nad Palestincima?
To se i ja pitam.
Nakon lokalnih izbora najavili ste potpuni reset stanke, raspustili vodstva četiriju najvećih organizacija. Je li se ta odluka pokazala ispravnom?
Da. Ta je odluka jako dobra za stranku i za naše daljnje djelovanje.
Jedan od rezultata jest to da je bivši šef splitskog SDP-a, ujedno gradski vijećnik, otišao iz stranke. Je li bila vaša pogreška što ste Davora Matijevića tolerirali sve vrijeme unatoč kritikama iz stranke?
Odlazak Matijevića iz stranke njegova je osobna odluka, donesena nakon raspuštanja gradske organizacije, a moj je zadatak da stranku vodim dosljedno i u skladu s vrijednostima zbog kojih SDP postoji.
Znači jugoslavenska zastava i petokraka može, a HOS-ova zastava ne može. Nema dakle sumnje na čijoj bi strani SDP bio u Vukovaru ujesen 1991. Bravo Sinke, samo nastavi u pravom smjeru pa da konačno završite u ropotarnici povijesti.