Hrvatska ima oko stotinu tisuća aktivnih poduzeća, a krajem 2021. imala je samo 580 važećih kolektivnih ugovora kojima su regulirana prava oko 670.000 zaposlenih. Kolektivnim je ugovorima obuhvaćeno 47% svih zaposlenih prije svega zahvaljujući javnom sektoru, državnim poduzećima te prenošenju važenja dvaju granskih kolektivnih ugovora – iz turizma i graditeljstva – na sve u tim sektorima. Europska je komisija prije nekoliko godina donijela novu direktivu kojom se od država članica očekuje da povećaju obuhvat radnika čija se prava reguliraju kolektivnim ugovorima na 70%. Sufinancirala je i istraživanje na tu temu koje je proveo Institut za javne financije čiji su autori Predrag Bejaković, Marijana Bađun i Martina Pezer prikupili spomenute podatke. I bez tog rada poznato je da Hrvatska udruga poslodavaca kao jedina reprezentativna udruga poslodavaca nije bila sklona kolektivnim ugovorima. Stoga je, kažu, "pregovaranje u Hrvatskoj na sektorskoj razini razmjerno nerazvijeno".
POVEZANI ČLANCI:
U uslužnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima samo 2,8% zaposlenih pokriveno je kolektivnim ugovorima, u Poslovanju nekretninama 8,2%, u Stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima 13,3%. Ne računaju li se građevina i turizam, gdje je odlukom ministra rada važenje strukovnih ugovora preneseno na sve poslodavce u tom sektoru, najveća je pokrivenost kolektivnim ugovorima u javnome sektoru (88%), koji čine državna i lokalna uprava te javne službe (javno školstvo, zdravstvo, kultura i dr.). U javnim poduzećima, koja su većinom u vlasništvu države ili lokalne samouprave, pokrivenost kolektivnim ugovorom kreće se oko 75-80%. Obuhvat u privatnim poduzećima znatno je niži te iznosi svega oko 36%, s tim što polovicu tog udjela drže turizam i građevina. Stupanj dohodovne nejednakosti u nekoj zemlji obično se mjeri visinom plaće, pa je tako prošle godine 20% stanovništva s najvišim dohocima imalo 4,6 puta veći dohodak od petine stanovništva s najnižim prihodima. Europsku je komisiju zanimalo koliko sustav kolektivnog pregovaranja pridonosi smanjenju nejednakosti u društvu, a zaključak je autora – uglavnom slabo.
– Provjerom većeg broja kolektivnih ugovora koji imaju detaljnu razradu plaća može se zaključiti kako tema ublažavanja dohodovne nejednakosti gotovo da i nije prisutna u njima – ističu autori. Kolektivno pregovaranje uglavnom je decentralizirano u privatnome sektoru i prilično centralizirano u javnome sektoru. HUP okuplja 2000 tvrtki koje zapošljavaju 260.000 radnika ili 46% radnika u privatnome sektoru. Sa sindikalne strane, od ljeta 2018. reprezentativne su tri središnjice: Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) na čijem je čelu Mladen Novosel, Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) i Matica hrvatskih sindikata. SSSH ima oko 98.000 članova (42%) uglavnom u privatnom sektoru, NHS Krešimira Severa oko 80.000 članova (34%) u državnome, javnome i privatnome sektoru, a Matica (Vilima Ribića) oko 56.000 članova ili 24% sindikalno organiziranih radnika u obrazovanju, znanosti te u zdravstvu. Prema okvirnoj procjeni, središnjice imaju oko 234 tisuće članova, a još je do 50 tisuća članova sindikata izvan središnjica. Članstvo u privatnome sektoru kontinuirano opada. Sada iznosi oko 12% (prije oko 17%), ali samo 10% u malim i srednjim poduzećima i 30% u tvrtkama s više od 250 radnika. Sindikalna gustoća smanjila se na oko 18%, a sve do 2009. kretala se oko stabilnih 35%.
pa necemo valjda sada traziti komunizam a tek smo ga se rjesili?