Donna Vekić ukazala se u Zagrebu. Jedna od najboljih mladih tenisačica svijeta (deveta među igračicama do 24 godine) stavila se novinarkama i novinarima na raspolaganje u jednoj od dvorana hotela Esplanade. Trebao je doći i njezin trener Nijemac Torben Beltz, ali zapeo je u (zračnom) prometu kaže nam tata Igor...
Nije to bila klasična konferencija za novinare, nego je Donna, na radost novinara i njihovih urednika, valjda i čitatelja, svakoj od većih medijskih kuća poklonila 10-15 minuta svog vremena. Pa, evo što je rekla za Večernji list.
Žalim za Wimbledonom
Čujemo da je vaš trener Beltz nominiran, kao jedan od trojice, za trenera godine na WTA Touru. Kako vi gledate na to?
- Torben i ja uistinu smo se prije dvije godine našli na istim valnim dužinama, kliknuli smo si, kako se to danas kaže. Ponosna sam na ono što smo zajedno uradili i jako sretna zbog te nominacije.
Vi biste mu dali svoj glas?
- Naravno da bih, istinski je profesionalac i dobar čovjek.
Kako ste vi osobno zadovoljni sezonom koju završavate na 19. mjestu WTA liste, što vam je i najboljim plasman karijere?
- Zadovoljna sam, ovo je bila moja najbolja sezona dosad, na US Openu sam došla do četvrtfinala, što je moj najbolji rezultat na Grand Slam turnirima. Sretna sam zbog toga, ali od sebe uvijek očekujem više, ima još prostora za napredak, ima situacija u kojima sam trebala bolje odigrati.
Za čim posebno žalite?
- Za Wimbledonom. Da tu nisam već u prvom kolu ispala od Riske sada bih imala i bolji renking. A Wimbledon je i moj najdraži turnir. Volim igrati na travi, iako sam dobra na svim podlogama, a i London kao grad mi se jako sviđa, tamo sam i neko vrijeme trenirala. No, volim i Madrid...
Kad biste birali između osvajanja Grand slam naslova i ulaska u top 10, što biste prija odabrali?
- Grand Slam naslov, naravno. Jer ako osvojim naslov na nekom od Grand Slam turnira, onda sam u današnjoj konstelaciji snaga gotovo automatski i među najboljih deset tenisačica svijeta. Razlika između Top 20, Top 15 i Top 10 nije tako značajna. Nije velika razlika u bodovima, treba dobiti nekoliko mečeva više i to je to. Neki veći rezultat na Grand Slam turnirima moj je cilj sljedeće sezone, s tim bih uistinu bila sretna i zadovoljna.
Kako gledate na situaciju u vrhunskom ženskom tenisu. Prilično je velika disperzija kvalitete, prvih 18 WTA turnira sezone osvajalo je 18 različitih tenisačica, a česte su promjene i na samom vrhu?
- Da, danas u ženskom tenisu svatko može pobijediti svakoga i tu svakako vidim i svoju šansu. Pogotovo na Grand Slam turnirima, kad se dođe do drugog tjedna sve je otvoreno i svatko ima priliku, samo je treba iskoristiti. Ove sam godine igrala dva finala (St. Peterburg i Nottingham - op. a.), na žalost nisam osvojila turnir, ali to mi je definitivno jedan od ciljeva sljedeće godine.
A sad nešto o hrvatskoj Fed kup reprezentaciji. S kombiniranim renkingom vas i Petre Martić Hrvatska je četvrta na svijetu, no u realnosti mi smo u četvrtom razredu, u Euroafričkoj zoni. Kako to objašnjavate? Što se treba dogoditi da nam i tu krene?
- Pa, prvo se treba dogoditi da obje, i Petra i ja, budemo u reprezentaciji. Ja sam igrala posljednjih nekoliko godina, Petra nije, nadam se da ćemo sljedeće godine obje moći nastupiti. U tom slučaju bismo, uvjerena sam, mogle puno napraviti.
Ne odlučujemo o izborniku
Je li tu potrebno i nešto izborničke svježe krvi. Navodno će HTS uskoro raspisati natječaj za novog izbornika ili izbornicu?
- Ah - uzdahnula je na ovom mjestu Donna i dodala: - Ne znam, nije na nama da o tome odlučujemo.
A kako gledate na posljednja zbivanja u muškoj reprezentaciji?
- Ne znam, teško mi je to komentirati. Čula sam i vidjela sve ono što i vi znate, tako da nemam nikakvih drugih informacija. Šteta što se to tako dogodilo, ali nadam se da će unatoč svim tim potresima ipak napraviti dobar rezultat i da ih to neće omesti sljedeći tjedan. Gledat ćemo dečke na televiziji i navijati za njih - zaključila je 23-godišnja Osječanka.
Sljedećih dana pripremat će se u Monte Carlu, Božić će provesti s obitelji, a potom kreće u Australiju po nove teniske pobjede...
>>> Pogledajte veliko finale na Šalati
Donna je imala poziv da zaigra za Veliku Britaniju, ali ostala je u Hrvatskoj. Treba to cijeniti. Ako zaigra i Petra Martić bila bi to uistinu jaka reprezentacija. A mogao bi ih voditi - recimo - Željko Krajan.