Ljubav prema nogometnom klubu rijetko je samo stvar sporta. Ona je često isprepletena s gradom u kojem odrastate i ljudima koji vam daju taj, poseban osjećaj zajedništva i pripadnosti koji se ne može naučiti, već samo doživjeti. Upravo priču o takvoj ljubavi ispričao nam je kazališni, filmski i televizijski glumac, zagrebački dečko Hrvoje Kečkeš. Osim što je poznat po svojim glumačkim uspješnicama, Hrvoje je vrlo dobro poznat i Bad Blue Boysima jer sa svojom godišnjom kartom redovno posjećuje Dinamove utakmice i srčano navija za Plave.
Kako nam otkriva Hrvoje, njegova ljubav prema Dinamu traje više od četrdeset godina, a prva utakmica na Stadionu ulazi među prva sjećanja iz djetinjstva. Tada, kao i danas, Dinamo je bio simbol pripadnosti Zagrebu, a na utakmice se išlo s jednakim žarom.
“Prva utakmica mi je obilježila život”
„Moja prva utakmica je bila 1982., kada me je otac vodio na zadnje kolo, a tada je Dinamo igrao protiv Budućnosti, i pobijedo 1:0. Osvojio je tada titulu prvaka Jugoslavije. Imao sam samo sedam godina. Sjećam se da je atmosfera bila fenomenalna. Iako je bilo predivnih trenutaka na utakmicama i kasnije, ali osjećaj koji sam imao kada sam prvi put gledao Dinamo bio je poseban. Otad cijelo vrijeme ganjam taj prvi osjećaj“, opisuje nam Hrvoje Kečkeš.
Glumac se prisjeća kako su sve tribine bile popunjene, svi su bili na nogama i bodrili Plave. Posebno mu je u sjećanju ostao detalj prve himne koju je čuo o svome omiljenom klubu. „Mi smo bili na zapadnoj tribini. Svaki čovjek je imao zastavu u rukama, sve se plavilo. Tada je prvi put izvedena himna Dinama 'Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad', koju su u poluvremenu izveli Prva ljubav sa Sanjom Doležal i Matem Matišićem, koji je tada svirao u Prvoj ljubavi. Sve su to detalji koji su me obilježili za cijeli život“, priznaje Hrvoje.
Nije navršio ni 13 godina, a Hrvoje je sa svojim dečkima iz Zapruđa krenuo na „tekme“ bez pratnje svoga oca. Kako kaže, imao je stalnu ekipu, a s većinom njih i odlazi na utakmice i danas.
„Od 1988. pa nadalje počeo sam odlaziti na utakmice s ekipom iz Zapruđa. Naravno, pratio sam Dinamo svugdje. Iako se u to vrijeme nije baš igralo po Europi, 1994. je bila moja prva Dinamova utakmica izvan Hrvatske, u Auxerreu“, prisjeća se Kečkeš.
Broj utakmica ne može ni nabrojati
Kada smo pitali Hrvoja može li nam reći koliko je puta vidio Dinamo uživo, glumac kaže kako ih je nemoguće izbrojati. „Imam godišnju kartu i idem na utakmice kad god imam vremena. Zadnje dvije-tri godine, mogu reći, redovit sam.“
Zahvaljujući navijačkoj strasti, kolegama i prijateljima navijačima i Dinamu, Hrvoje je putovao i upoznao puno novih ljudi. Sjeća se kako je bilo nekad, a kako je danas biti navijač Dinama te kaže da svako vrijeme nosi neke svoje priče i teme.
„Tek zadnje vrijeme kao da smo počeli pratiti samo nogomet i rezultate. Moja generacija nije bila te sreće da smo mogli mirno bodriti svoj klub i gledati nogomet. U tinejdžerskim godinama bio je tu raspad bivše države pa je bio naglašen patriotizam. Onda smo se borili oko imena, pa za demokratizaciju Dinama... Uvijek su bile neke borbe. Naravno, bio je važan i nogomet i rezultat, ali uvijek smo se bavili nekim temama. Sada, konačno smo dočekali da se možemo posvetiti samo nogometu i rezultatima“, kaže Hrvoje Kečkeš.
Na spomen Dinama, Hrvoje osjeća ponos jer ovaj klub predstavlja grad iz kojeg dolazi, predstavlja njegovo djetinjstvo, mladost i sve drage ljude koji su s njim prolazili navijačke podvige.
„Naravno, moj se identitet veže uz Dinamo i Zagreb. Dinamo je razglednica moga grada, koja se šalje u svijet. I, zato sam bio sretan kada su me pozvali da snimim spot za Dinamovu kampanju 'Veseli se Zagreb naš'. Drago mi je što je akcija humanitarnog karaktera, a prihodi idu za Dinamovu zakladu, koja se brine o djeci u nezavidnom položaju“, zaključio je Hrvoje Kečkeš.
Sadržaj nastao u suradnji sa Dinamo zakladom.
Otvori KEKS Pay
