Novi broj MAX-a donosi nikad ispričane detalje iz Čilea 1987. godine, gdje je mlada reprezentacija Jugoslavije osvojila svjetski naslov.
Mirko Jozić preuzeo je “Čileance” 1986. godine, naslijedivši na klupi Stevana Vilotića. Na Joziću je inzistirao tadašnji predsjednik NSJ-a Miljan Miljanić.
- Dugo sam odbijao tu ponudu, poštujući Vilotića, no nakon što je ta reprezentacija na EP-u 1986. godine u Subotici osvojila tek peto mjesto, Miljanić je poludio. Gotovo mi je naredio: “Jozo, ti to moraš preuzeti! Ti i nitko drugi!” - prisjeća se Jozić, koji je tražio samostalnost pri izboru stožera i igrača.
- To sam i dobio, nitko mi se, pa ni Miljanić, nije miješao u posao. Ali, zato sam imao stotinu problema, drugi su mi podmetali klipove. Ta je reprezentacija bila ružno pače u Savezu, nikoga nije zanimala, osim Miljanića i Antu Pavlovića...
Politika je, kaže Jozić, na sve načine pokušavala zapriječiti odlazak reprezentacije u Čile.
- Ustao je Savez boraca Beograda prosvjedujući protiv odlaska jugoslavenske reprezentacije na, kako su rekli, Pinochetovo stratište - nacionalni stadion u Santiagu. A poslije toga slijedio je “odstrel” mojih igrača, jedan po jedan bili su pozivani u JNA: Žitnjak, Babunski, Đorđević, Florjančič, Komljenović, na kraju i Nedeljković iz OFK Beograda. Tada mi je puknuo film, rekao sam Miljaniću: “Pozovu li mi još jednoga u vojsku, idem odmah i ja u rezervu!” Nakon toga, više mi ih nisu oduzeli...
Ma kakav ultimatum
Otpao je i famozni Siniša Mihajlović. On u svojoj knjizi tvrdi da ste ga izostavili jer nije popustio vašem ultimatumu: “Potpiši za Dinamo ili ne ideš u Čile.”
- Puno sam njegovih bisera već pročitao, a to je jedan od najvećih! Zašto bih ja postavljao ultimatum Mihajloviću? Zašto onda nisam uvjetovao Mijatoviću da će ići u Čile ako potpiše za Hajduk, s kojim je tada pregovarao? Mihajlović, tada igrač četvrtoligaša Borova, u Čile nije išao jer je liječnička ekipa ustvrdila da je ozlijeđen, čini mi se da su u pitanju bile prepone. A sada, kad znam kako se ponašao za vrijeme rata i radi ovih gluposti koje govori, radostan sam što takva osoba nije bila s nama u Čileu! - kaže Mirko Jozić koji se prisjetio kako se čileansko zlato kovalo se na Jahorini i u Zavidovićima.
- I u Slavonskom Brodu, Belišću, Vukovaru, Doboju, Hrasnici..., gradovima u kojima smo se okupljali dva puta mjesečno. Najzahvalniji sam bio ljudima u Zavidovićima koji su nam omogućili odlične uvjete za rad.
U Zavidovićima je, prisjeća se Jozić, stiglo i neočekivano pojačanje.
- Čitajući beogradski Sport, crnogorsko izdanje, vidio sam članak o 17-godišnjem čudu iz OFK Titograda, prvom strijelu 3. lige Predragu Mijatoviću. Odmah sam poslao telegram u njegov klub tražeći da nam se priključi. No, on je u to vrijeme bio gost Budućnosti na Kvarnerskoj rivijeri. Pozvao sam Milu Tomljenovića da mi izvidi kakav je dečko, zaslužuje li poziv, a on mi je odmah kazao: “Jozo, gotov je igrač, uzimaj ga!”
Nisam želio na doček
Reprezentacija je i u Čileu izgledala kao turistička ekspedicija. Igrači i izbornik nisu imali dnevnice, unajmljivali su fizioterapeute, a pranje dresova i ostale troškove podmirivali su donacijom tadašnjeg predsjednika NK Rad od 4000 dolara. A koliko je izbornik zaradio od naslova u Čileu?
- Ni dinara! Bio sam zaposlenik SOFK-e Hrvatske i od NSJ-a nisam dobio nagradu. Bio sam toliko ogorčen odnosom Saveza, medija i politike prema nama da gotovo nisam želio otići u Beograd na doček. Prvo smo sletjeli u Zagreb i već sam htio izići iz aviona, ali su me nagovorili. A već drugi dan vratio sam se u Zagreb.
U Čileu se, kaže Jozić, nije dogodio ni najmanji incident, iako su dvojica igrača jednom prešla granicu.
- Bila su to dvojica mojih iz Hrvatske. Uoči polufinala s DDR-om ostali su sat vremena dulje vani i član stožera to mi je dojavio. Naravno da ih se nisam želio odreći, ali sam se pravio kao da sam jako ljutit, pa sam im naredio da skinu trenirke i obuku civilna odijela. Ali, stožer me ipak molio da ih ne šaljem doma, što mi je sjajno leglo. Na sastanku uoči DDR-a, njih dvojica su u zadnjem redu, u civilkama, bez nade da će igrati, a ja kažem: “Ti, Štimac, čuvaš Sammera, a ti, Zvone, igraš po desnoj strani!” Štimac je na toj utakmici zabio prvi gol..
Jozićevo prisjećanje na Čile 1987. godine pročitajte u MAX-u...
Otvori KEKS Pay
Hrpa neistinitih podataka... Brazil je bio četvrt finale... I bilo je 2:1, uz gol Prosinečkog... U finalu je bilo 1:1, a ne 0:0, s tim da je Boban dao gol i u regularnom dijelu