Najnovija inicijativa Domovinskog pokreta o položaju Hrvata u BiH ponovno je otvorila temu koja se u hrvatskoj politici vraća gotovo ciklički. Svakih nekoliko godina raspravlja se o deklaracijama, rezolucijama i saborskim zaključcima kojima se želi potvrditi briga RH za Hrvate u BiH. Problem je što iskustvo posljednjih desetljeća pokazuje da između političke deklaracije i stvarne političke promjene stoji golema ustavna i politička prepreka.
BiH nije država u kojoj se ključna pitanja mogu rješavati jednostranim odlukama, a još manje odlukama donesenima izvan njezinih institucija. Njezin ustavni poredak počiva na složenom sustavu međusobnih suglasnosti, veta i kvalificiranih većina. Za ozbiljne promjene potrebna je podrška na više razina vlasti, a u Federaciji BiH gotovo je nemoguće provesti važnu reformu bez političkog dogovora hrvatskih i bošnjačkih predstavnika. Može se donijeti na desetke deklaracija, ali bez političkog sporazuma dvaju, odnosno triju naroda i potrebnih dvotrećinskih većina u parlamentima ništa se suštinski neće promijeniti.
DP je pokrenuo tu inicijativu,zbog bošnjačke tvrdoglavosti i šovinizma prema tamošnjim hrvatima,koji ne misle stat s izbornim inženjeringom nad njima a sad je šansa najveća kad se u trumpovoj administraciji nalazi max primorac,koji je porijeklom hrvat iz hercegovine i koji je sklon ideji o trećem entitetu...