Dolazak hrvatske nogometne reprezentacije u Toronto izaziva golemo zanimanje ovdašnjih Hrvata. O vatrenima se govorilo i na misi održanoj na otvorenome, u Parku Kamber, pokraj Crkve hrvatskih mučenika u Mississaugi pred nekoliko stotina vjernika.
Misu je služio velečasni Filip Pavlović, inače iz Međugorja, na službi u Kanadi.
Čuvamo svoj jezik i kulturu
– Dogodine ćemo slaviti pedesetu obljetnicu postojanja ove župe, a Crkva hrvatskih mučenika u Mississaugi prva je katolička crkva koja nosi taj naslov, hrvatskih mučenika kao zaštitnika župe. Uz nju taj naziv nosi još samo još jedna crkva, ona u Hrnetiću pokraj Karlovca. Inače, većina naših ljudi u ovom dijelu Ontarija ima podrijetlo iz okolice Karlovca – kazao nam je don Filip Pavlović i nastavio:
– Crkvu je 1980. godine posvetio blagopokojni kardinal Franjo Šeper i ona od tada služi hrvatskoj zajednici u Mississaugi. Mi brojimo oko tisuću i petsto obitelji, članova naše župne zajednice, većinom je to druga ili treća generacija Hrvata u Kanadi. Čuvamo jezik, kulturu putem naših folklornih društava, tamburaške sekcije, nogometne škole...
Prema riječima don Pavlovića, Župa redovito organizira piknike za svoje župljane, a u nedjelju je u Kanadi bio Dan očeva, pa je i to bio povod za okupljanje. Inače, prvi naš župnik u Torontu, Dragutin Kamber (1901. – 1967.), kupio je ovaj park te "on služi našoj zajednici više od pola stoljeća".
FOTO Vatreni trening odradili u rođendanskom raspoloženju: Jedan prizor itekako veseli
Na misi ste spomenuli i hrvatsku nogometnu reprezentaciju, puno vaših vjernika ići će na utakmicu Hrvatska – Panama u Torontu?
– Da, susreo sam ovdje ljude iz Njemačke, iz Hrvatske, a Hrvati iz Sjedinjenih Država pripremali su se za nastupe Hrvatske u njihovoj zemlji, pa ih ovdje ima nešto manje. Puno nam svima ovdje znači dolazak naše reprezentacije jer,da bismo doživjeli nešto takvo, mi bismo morali ići u Zagreb. I sad zamislite, netko tko ovdje živi trideset, četrdeset, pedeset godina – da može dočekati hrvatsku reprezentaciju na kanadskom tlu. To je za nas nešto neopisivo!
Kako kao navijač Hrvatske doživljavate nastup Hrvatske na Svjetskom prvenstvu?
– Ja sam ponosan na našu reprezentaciju u svakom slučaju, s bilo kojim rezultatom. Ono što oni svjedoče više je od rezultata koji se mjeri u golovima. Ponosni smo što imamo hrvatsku reprezentaciju u Kanadi – zaključio je don Pavlović.
Hrvatski piknik u Kamber Parku protekao je tiho, dostojanstveno, uz nazočnost svih generacija hrvatskih iseljenika. Pa i uz nekoliko doista živopisnih likova; primjerice dvojica navijača Dinama i Hajduka pojavila su se u dresovima svojih najdražih klubova, i ne da se nisu krivo pogledali, nego su se bratski izgrlili, pa i jedan drugome ljubili grbove na dresovima. To su prizori kakve u Hrvatskoj nikada nećete doživjeti.
No, Svjetsko prvenstvo, odnosno vatreni, spajaju sve Hrvate, pogotovo kada se utakmice igraju toliko tisuća kilometara udaljeni od Lijepe Naše. A za lijepu dobrodošlicu navijačima iz Hrvatske i Europe zaslužni su kanadski Hrvati, koji su učinili sve da slučajni putnik pomisli kako smo usred Hrvatske, a ne Kanade.
U Kamber Parku prodavali su se domaći kolači, pekao se roštilj, a i jaganjci su utihnuli. Jedan od onih koji je bio zadužen za pripremu specijaliteta s ražnja bio je Branko Mikan iz Vivodine, maloga mjesta između Žumberka i grada Ozlja.
– U Kanadi sam 56 godina, radio sam u kemijskoj industriji 42 godine, sad sam već 14 godina u mirovini. Ovaj Kamber Park jedno je od četiri velika zemljišta u okolici Toronta koja posjeduju Hrvati. I svakog tjedna negdje je piknik. Peče se od 15 do 90 komada janjaca i odojaka. Na te piknike dođe i do sedam tisuća ljudi. To je tradicija koju mi njegujemo desetljećima. U mojoj kući govori se hrvatski, s unucima razgovaram na hrvatskome – kaže Branko Mikan.
Hrvat mijenjao pravila
Imate li poveznicu sa slavnim američkim košarkašem hrvatskog podrijetla Georgeom Mikanon, prvom velikom zvijezdom NBA lige?
– Ne znam jesmo li rođaci, ali u mome Loviću Gornjem tri četvrtine sela nosi prezime Mikan. I kada su ljudi nekada ondje prolazili, nisu govorili da su prošli kroz Lović, nego kroz Mikane. George Mikan – čiji su roditelji iz mog sela – bio je najbolji američki košarkaš u prvoj polovici 20. stoljeća. Zbog njega se nekoliko pravila u američkoj košarci mijenjalo jer je bio iznad svih, ali tada su svi košarkaši bili bijelci – dodao je Branko Mikan ponosan na svog prezimenjaka.
Ponosni će biti i svi Hrvati iz Kanade kad u Torontu danas dočekaju utakmicu Hrvatske. Bit će to za sve njih ponovno emotivno spajanje s domovinom. Nadamo se da će im vatreni podariti pobjedu kojom bismo napravili velik korak prema plasmanu u nokaut fazu natjecanja.
Otvori KEKS Pay
Crkve i odojka - hvala, ne treba mi takvo hrvatstvo.