Nakon što je Nikolina Ćaćić imala takav peh da je već u prvom kolu naletjela na prvu nositeljicu Tajpežanku Wu, od koje je i izgubila, jedina preostala hrvatska boksačica u konkurenciji Svjetskog prvenstva u Liverpoolu je Sara Beram.
A ona će se večeras boriti s Vladislavom Kukhtom (60 kg), Kazahstankom koja nastupa za Mađarsku, od koje je proljetos na turniru u Debrecenu izgubila podijeljeno odlukom sudaca. No, iskusna Sara vjeruje u svoju sportsku formu.
- Osjećam se psihofizički spremno. Odradili smo pripreme od A do Ž. Odradili smo dva jaka kampa, najviše smo radili na tehničko-taktičkom usavršavanju. Kondicijski smo se dosta dobro pokrili tako da sam spremna.
Je li joj možda nedostajalo sparinga?
- Nije. Trener i ja nismo za toliko sparinga jer to su ipak udarci u glavu. Što više sparinga vi imate to je veća mogućnost ozljeda. Čim vi dobivate udarce u glavu tu pada i imunitet a događaju se i neke bolesti i ozljede. Od prosinca smo imali tri jaka turnira, dva jaka kampa i sada još dva kampa tako da je bilo možda i previše sparinga.
Kako Sara spominje udarce koje primi u borbi?
- Ulazim s naumom da primim što manje udaraca. A da bi to mogla ostvariti u samoj borbi, to zahtijeva puno priprema prije same borbe, jako puno ponavljanja obrana. Jer, one su te koje mene brane od teških udaraca. Da, ja jesam istrenirana da primam udarce ali svaki pokušavam minimalizirati.
Našoj sugovornici ovo je ukupno treće Svjetsko prvenstvo u karijeri.
- Prvo mi je bilo u Kazahstanu 2016. na koje sam ja došla sa 12-13 mečeva i tako je i prošlo. Bila sam prestrašena i pomalo i traumatizirana. Drugo je bilo u Turskoj, u Istanbulu, na koje sam otišla s nekim događajima iz privatnog života pa me je i to koštalo. Sada se osjećam odlično a kako sam tek na trećem svom Prvenstvu Europe osvojila medalju ja se nadam da će i na Svjetskom prvenstvu biti treća sreća. I da ću osvojiti prvu hrvatsku seniorsku žensku medalju na svjetskim prvenstvima.
Kao atraktivna mlada dama, kako se Sara nosi s modricama u onom privatnom dijelu života?
- Ne zamaraju mene modrice niti nakon natjecanja. Ja znam kojim se sportom bavim i on podrazumijeva i modrice. Dakle, nije to meni ništa neobično, no zahvaljujući mojoj tehničko-taktičkoj spremnosti ja imam jako malo modrica. No, kada ih i dobijem brzo mi prođu. Zapravo, veći je problem drugima kada me vide s modricom nego meni. Brzo prođu pa nije ništa strašno.
Požalila nam se da ju pomalo muče leđa. Je li to premostiv problem na ovom SP-u?
- Jest, premostiv je to problem no nakon SP-a ću morati otići to rehabilitirati. Imam problema s donjim dijelom leđa i to se spušta na kuk, čak i na koljeno, i to me već muči pet do šest mjeseci. Neće to utjecati na moju izvedbu, više utječe na kvalitetu svakodnevnog života. I da ja izgubim, ne bi to bila izlika za ta poraz. Da je to ozbiljnije ne bih niti išla na SP.
I mušku dugo čekamo.
- Da, posljednja je osvojena prije 20 godina a osvojio ju je Marijo Šivolija. To samo govori o težini našeg sporta.
Kakva ju konkurencija čeka?
- Recimo da znam 70-80 posto boksačica s kojima bih se mogla sučeliti. Mi uvijek radimo dobro praćenje, spremamo taktiku.
Malo je skraćeno ukupno trajanje Svjetskog prvenstva.
- Ja prvi meč imam 6. rujna i ako prođem onda boksam 9. rujna a pobijedim li i tada onda 10. rujna. Završne borbe u mojoj kategoriji su 12. i 14. rujna. Puno je teće boksati turnire A kategorije pa sam tako jednom imala četiri meča dan za danom. Ovdje ima vremena za dobar oporavak.
Koliko je teško boksati dan za danom?
- Teško je više zbog kilaže jer mi uoči svake nove borbe moramo imati točnu kilažu. To je problem a ne dan za danom. Zapravo, ja bih voljela da je dan za danom. Oduvijek je bio problem što se za velika natjecanja utroši jako puno dana. Dok vi dođete u jedan Kazahstan, a morate doći tri dana prije, i onda ste tamo 15 pa i 20 dana. Još ako se dogodi da ispadnete prvo kolo, to je previše. Ja bih voljela da sve riješimo u sedam dana.
Zar tada ne bi bio problem taktička priprema za sljedeći meč?
- Ne bi jer vi ako se u tome vi znate većinu tih cura. Uostalom, moj trener Damir Stručić napravio je taj dio posla još u Zagrebu. Mi imamo cijelu skriptu s imenima i prezimenima svih boksačica na koje bih mogla naići u ždrijebu. Priprema je pola posla. Ne posljednji čast, nego ona temeljita a u tom smislu smo se pripremali posljednjih šest mjeseci - zaključila je Sara.
Otvori KEKS Pay
