Cijeli boksački svijet je pred prvim Svjetskim prvenstvom nove organizacije (World Boxing), priznate od MOO-a, pa tako i hrvatski boksači i boksačice. A od naše dvije cure (Ćaćić, Beram) u Liverpoolu će prva u ring u ring olimpijka iz Tokija Nikolina Ćaćić koju um petak čeka ogled s Tajpežankom Wu Shin-Yi.
Više se ne borim s predrasudama
– Meni će to biti treće seniorsko Svjetsko prvenstvo, a za ovo mogu reći da sam stasala. Jer, ova prijašnja dva sam boksala još kao mlađa seniorka. Kilažu sam ustabilila, trener Franjo Kristić i ja napravili smo dobre pripreme. Volim raditi pripreme ljeti, volim to godišnje doba. Mislim da smo pogodili formu, opušteni smo, idemo boksati.
Na koncu je izabrala kategoriju do 57 kilograma.
– Tu se najbolje osjećam. Ne skidam, možda sam i malo ispod. To mi paše jer se ne moram opterećivati ni vodom ni hranom. Svježa sam stalno.
Koliko iscrpljuje taj režim skidanja kilograma, naročito ako se to čini za svako natjecanje?
– To jako utječe na izvedbu. Ja sam nastupala do 52 pa do 54 kilograma pa sam znala skidati po šest-sedam kilograma. Te kilograme moraš držati po nekoliko mjeseci. To više nije toliko fizičko koliko psihičko pitanje jer se grizeš ako pojedeš jabuku. Dosta je to težak proces, da ne govorim ako dugo čekaš meč. Svaki dan si u šuškavcu, ne jedeš. Dođe meč i samo čekaš da završi, da se možeš napuniti, najesti i napiti. Tijelo to ne može podržati. U ringu je borba za život, a ako si ispijen, ne možeš vratiti svoju normalnu svježinu u šest sati nakon vage.
Sve to utjecalo je da na prethodna dva Svjetska prvenstva prođe ovako.
– Ispala sam u prvom kolu na oba ta natjecanja.
Možemo li reći da je njezin najveći uspjeh odlazak na Olimpijske igre u Tokiju, gdje je izborila i prvu žensku olimpijsku boksačku pobjedu za Hrvatsku?
– Svakako je to odlazak na OI. U mlađim seniorima bila sam druga u Europi i druga na svijetu. Sveukupno imam tri mlađeuzrasne medalje. Rekla bih tek sada stasam u seniorsku boksačicu i tek sada se od mene mogu očekivati neki rezultati. Kada ja koja imam 20 godina uđem u ring s nekom od 35 godina, to je jako velika razlika. Ne samo u snazi već i u percepciji.
Nerijetko se vode rasprave o tome je li boks sport za žene, ponajviše u smislu trpljenja bola, no opći je dojam da žene jednako dobro ako ne i bolje trpe bolove od muškaraca.
– Prije nekoliko godina borila sam se s tim predrasudama, no mislim da se kao društvo pomičemo u pozitivnom smjeru i da više nema toliko negativnih reakcija. Ako ih ima, meni su samo zabavne i daju mi još veću snagu i motivaciju. Priča da je to samo muški sport pripada u neko drugo stoljeće, a mi smo u 21. i žena može biti vatrogasac, policajac pa tako i boksač, to više nije tema. Za mene je to samo klatno koje odbijam od sebe.
Kako se nosite s tim predrasudama i s bolovima od primljenih udaraca?
– Rekla bih da se boksači i boksačice na to naviknu, onda ni ne znamo što znači bol, u sparingu i mečevima. Teži je, zapravo, dugoročni proces treniranja gdje si konstantno u crvenom, imaš po 10-12 treninga tjedno. To je zahtjevno. Kada se pripremamo, četiri mjeseca smo pod punim gasom i onda tijelo ima svoje padove. Više je to problem.
Khelif je odbila test spola
Kada primite udarac koji vas malo uzdrma, imate li neku metodu kako se iz toga što prije izvući i nastaviti borbu?
– Sve svoje teže udarce, koji su meni u glavi dramatični, odboksala sam da nitko nije skužio. Ja doživim teški "deja-vu", pet sekundi unutarnje drame, ali nastavim s nekim automatizmom. Preživim te jače udarce, odradim to u hodu. Sve smo mi spremne i sve možemo primiti u glavu. Teško je naći udaračicu koja će tebe zakeljiti na pod. Jedino ako naletiš na suparnicu za koju po strukturi vidiš da to nije žena, onda je to druga priča.
Najnovija vijest je da je sporna olimpijska pobjednica Imane Khelif dobila zabranu nastupa na SP-u jer nije pristala na test spola.
– Ja se nikad nisam našla u situaciji da imam takvu protivnicu za koju se sumnja da nije žena jer da je sam možda bih na sve gledala drugačije. Ne znam kako bih postupila, vjerojatno bih ušla i borila bi se do zadnjeg. Nije niti njima lako jer one su tako rođene i njima nije lako živjeti s tim da hodaju kao žene a da ih osuđuju da su muškarci. I zato ih gledam s empatične strane.
Treba li se to raščistiti, uz pomoć znanosti, jednom za svagda?
– World Boxing je uveo da se moramo testirati na spol i to smo napravili. To je super, no moramo misliti o tome u kakvim će uvjetima to napraviti jedna Filipinka, jedna Azerbajdžanka, jedna Južnoamerikanka i hoće li to biti validno. Ja sam napravila i za sebe znam da sam žensko.
Odgovara li Nikolini da je Svjetsko prvenstvo skraćeno?
– Meni je najgore bilo kada sam ja na Svjetskom prvenstvu u Turskoj čekala svoj meč osam dana. Svi su već završili svoja natjecanja, obišli pola Turske, još uvijek bila u šuškavcu. Ti ne možeš pogoditi formu, radiš "šado" boks ili na fokusere, eventualno s nekim malo na ruke. To je osam dana slabih trenera.
Otvori KEKS Pay
