Dorotea Zovko, odnosno Aklea Neon novo je ime na hrvatskoj glazbenoj sceni o kojoj se sve više priča prijašnjih mjeseci. Nakon što je potpisala za Aquarius Records i izdala nekoliko singlova, uslijedila je i nominacija za nagradu Rock & Off, a sutra ćemo je gledati i na Dori, gdje će za pobjedu i nastup na Eurosongu boriti sa svojom pjesmom "Zovi ju mama".
Nakon nominacija za nagradu Rock&Off i objave pjesama za Doru sve više se ljudi počelo pitati tko je Aklea Neon? Pa tko je Aklea i odakle dolazi umjetničko ime?
Ja sam jedna skitnica s gitarom i looperom koja se nekad voli obući i u damu. Možete me detektirati po točkicama među obrvama i marami vezanoj oko glave – baka kaže da je to gnijezdo, a ja tvrdim da je on kruna. Glasno pjevam, još glasnije se smijem, a iz mog one-woman-bend set-upa najčešće izlaze afro-soul ethno-beats zvukovi. Kažu da sam vila ritma i beata. Razveseli me kad to pročitam. Ime je dolepršalo do mene kao poklon od nekog jako dragog i zato sam tu cijelu magiju odlučila zadržati za sebe. Kao djelić moje osobna mistike.
Predstavnica ste glazbenih žanrova koji nisu baš česti u Hrvatskoj. Otkud ljubav prema reggaeu i neo solu?
Moj stil je afro-soul ethno-beats, ova složenica je jednako zbunjujuća kao i moj one woman bend set-up. Volim puno ritma i plemenskih momenata. Sam ritam je već dovoljan za dobar party. Jedan djembe. I kutija šibica kao šuške. Ples odmah počinje. A kada se uključe neki jednostavni mantrički napjevi i onaj kome se žurilo ostaje. Grupna energija je transformativna - na neku gažu možeš otići osrednje raspoložen, a vratiti se ekstatičan. Dati polet. To me privuklo i to mi je cilj. Neo-soul volim zbog Erykahe Badu. Otkako sam tijekom razmjene učenika u New Yorku otkrila za kraljicu neo-soula, koja u jednoj stvari ima i topline i ritmičnosti i repanja i rastapanja i puno groova, nisam ju prestala slušati. Za mene je ona mama Badu.
Imate zanimljivu biografiju, proputovali ste svijet ali i nastupali u najvećim svjetskim dvoranama?
Već od šeste sam bila u osječkom dječjem zboru Zumbići, a s vokalnim ansamblom Brevis sam proputovala svijet i zavoljela te grupne moćne harmonije kojima i sada rado sama stvaram uz pomoć loopera, da se nisam preselila u Zagreb još uvijek bih pjevala s tim curama. S njima sam dijelila pozornice u svim dijelovima svijeta od Kine i Kanada do prestižnog newyorškog Carnegie Hall-a- Prvi smo hrvatski zbor koji je tamo pjevao i preponosna sam na taj trenutak. Preseljenjem sam počela gravitirati samostalnom glazbenom izričaju i prije nepune dvije godine sam se dovoljno odvažila da dam otkaz i u potpunosti se posvetim stvaranju glazbe. U tom sam se trenutku osjećala kao da ponovno startam, nije mi pomogla niti Osnovna glazbena škola koju sam završila za gitaru, prsti i žice su se morali ponovno upoznati, ali sad smo si najbolji prijatelji.
Koja biste od tih putovanja izdvojili?
Ova najdalja jer su najtransformativnija. Varanasi u Indiji me oduševio. Divan mi je bio i Itaunas u Brazilu, surferski grad do kojeg se dolazi neasfaltiranom cestom, a on cijeli izgleda kao festival koji nikada ne prestaje. U Peruu me oduševilo Paracas, pustinja kojoj nema kraja, vožnja dinama motorom i miris oceana. Na svako mjesto bih se opet vratila.
Kako nastaju vaše pjesme, zanimljivo je da ste i spotove snimali na raznim svjetskim lokacijama?
Većinom pjevam na hrvatskom, no u mojim NeonOn Sessiona na YouTubeu, ima i španjolskog i engleskog. Zapravo pišem pjesme onako kako se i izražavam u svakodnevici, u mom prvom singlu koristim riječ 'keeper' i zbunjujem ljude po radijskim eterima (smijeh).To su neke riječi koje su uplivale u naš jezik, anglizmi za koje nema zamjene pa mi prvi dođu i ne branim se od njih rukama i nogama. No na hrvatskom se jeziku stvarno najljepše izražavam, to je jezik na kojem živim. Na njemu mi baka tepa i na njemu mi je prvi put netko rekao 'Volim te'. Takve stvari se urežu, bliske su, sljubljene s onim tko ja jesam. A hrvatski je sam po sebi tečan i pjevan i vrlo poetičan. Puno naših kantautorica odlučuje se za engleski, razumijem ih, i ja slušam većinom glazbu iz vana, tržište je puno veće, pristup glazbi progresivniji, kvaliteta nemjerljiva. Ali mene prilikom stvaranja vuče naš, nisam purist, kombiniram jezike, kao i u životu, ionako je većina klinaca bilingvalna. Razumijemo se, globalni smo suseljani.
Kako je došlo do sudjelovanja na Dori? Pjesma "Zovi ju mama" također ima zanimljivu priču?
Za sve je “kriv” moj tata. On mi je Doru predložio. To je jedna od onih stvari na koje prvo kažeš: “ne dolazi u obzir.” I onda prespavaš i ne nađeš niti jedan dobar argument za ne odlazak. Njegov se prijedlog dogodio taman kada sam se vratila s Mosora s Klaadom, mladi producent elektronske glazbe već poznat alternativnoj sceni, i ekipom snimatelja s kojima sam mapirala mjesta zgarišta, pošumljavanja i mlade šume zvukom. Pošumljavanje je organizirano od strane najuspješnije volonterske akcije “Boranka”. “Zovi ju mama” je zelena himna, moj odgovor na požare kako kod nas tako i diljem svijeta i poziv na prisnije doživljavanje zemlje - mame. Timing se nekako potrefio - aktualnost, jedinstvena izvedba i korištenje inovacija u reprodukciji zvuka. Članovi mog benda za Doru su biljke.
S vama će na sceni nastupati kelj i bor. Kako će to izgledati?
Kelj je inače basist zbog iznimno niskih frekvencija koje pjeva, a mladi bor solist. Biti u komunikaciji s biljkama na ovaj način je izuzetno iskustvo, a pružit ću ga i svim gledateljima Dore putem uređaja Bamboo – muzika biljaka, koji se priključi na korijen i list biljke i njene električne impulse prevodi u midi signal, odnosno glazbeno ih interpretira.
Živite li i inače u skladu s prirodom? Jeste li vegetarijanka?
Prvi put da me netko ovo pita. Jesam, trudim se biti veganka, ali uspije mi kako koji dan. Cilj mi je živjeti život koji se ne temelji na ničijoj patnji. Biljke i životinje nas mogu naučiti kojećemu ako smo spremni slušati.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Obožavam plesati, kad god i gdje god imam priliku. Demonstriram to i na svakom nastupu uživo, nekad do te mjere da pustim loop i odem se u publiku isplesati. (smijeh). Znam raditi narukvice prijateljstva. I poklanjam ih onima koje jako volim. Tursku kavu nikako da savladam, jer zapravo volim kad mi ju netko drugi napravi. A kada kava zamiriše, svo slobodno vrijeme poklonim ljudima od kojih mi srce pjeva.
Što pripremate u budućnosti i kad možemo očekivati prvi album?
Prvo Dora! Onda Eurovizija! (smijeh). To mi sada monopolizira vrijeme, no već idući tjedan mi počinje mala europska turneja, Streetpulse agencija me konstantno drži u pokretu. Slijedi snimanje ostatka albuma koji planiram objaviti u rujnu i put u Egipat. To-do liste su mi konstantno na nekoliko stranica.
