Vjerojatno ste već čuli za "Heated Rivalry". Ta serija malog, gotovo nepoznatog kanadskog streamera Crave koju je u zadnji čas prije premijere otkupio div HBO, je, kako se to kaže, "zaludila svijet". Na internetu ne mogu se praktički ni okrenuti, a da ne naletim na koji clip iz serije, reakcijski video ili fanovski edit, a svi svjetski mediji raspisali su se o toj novoj, vrućoj, seksi "gej hokejaškoj seriji", koja, navode redom, obiluje eksplicitnim scenama seksa.
Serija, temeljena na serijalu romana kanadske autorice Rachel Reid, prati dvojicu hokejaških rivala: Shanea Hollandera (Hudson Williams), pristojnog, zlatnog dečka, Kanađanina i kapetana momčadi Montreal Metros i Ilyu Rozanova (Connor Storrie), arogantnog, drskog Rusa koji igra za Boston Raiderse. No iako su na ledu ljuti suparnici, Hollander i Rozanov godinama su u tajnoj vezi. U macho svijetu hokeja, u kojem trenutačno ni u stvarnom svijetu, bar u NHL-u, ne postoji nijedan otvoreno gej igrač, njihova veza mogla bi značiti javnu porugu, diskriminaciju od vlastitih suigrača, gubitak sponzora i potpuni kraj karijere koju su godinama gradili, a za Rusa Ilyu imati i još gore posljedice. Da upotrijebim nama bližu usporedbu, bilo bi to otprilike kao da su kapetan Dinama i kapetan Hajduka - ljubavnici.
Na papiru, "queer sportska romansa" zvuči kao žanr namijenjen uskoj niši. U praksi, pokazalo se da je upravo suprotno. Ta kombinacija zabranjene privlačnosti i čežnje koja traje desetljećima, njihova polaganog zbližavanja i naravno, seksi scena, ispostavila se kao pun pogodak. A ispod površine, krije se majstorski izvedena priča koja poštuje i žanr i svoju publiku. Glumačke izvedbe su maestralne (tko bi mogao pogoditi da Connor Storrie zaista nije ruski govornik?), ljubavna priča napeta i uvjerljiva te serija snimljena u samo mjesec dana sa skromnim budžetom od oko 8 milijuna američkih dolara, izgleda puno "skuplje". Scene seksa o kojima toliko bruji internet i kojih nema ništa više niti su eksplicitnije nego u, primjerice, "Bridgertonu", nisu tu tek u ulozi softcore pornografije i kako bismo pasli oči, već su pametno režirane i ključne u izgradnji likova i njihovog odnosa. "Heated Rivalry" seks, odnosno još važnije, intimnost, shvaća ozbiljno.
Ne samo da je "Heated Rivalry" zapalila internet, nego se javna gledanja serije organiziraju diljem svijeta. U Rusiji, gdje je i dalje na snazi stravičan zakon protiv LGBT propagande, gledatelji je potajno streamaju preko VPN-a, do sada potpuno nepoznati glumci Storrie i Williams preko noći postali su svjetske zvijezde, a ova priča ohrabrila je čak i neke sportaše da "izađu iz ormara". Danas se prelako i prečesto razmećemo tom sintagmom, ali "Heated Rivalry" ne može se opisati drukčije nego kao kulturni fenomen. Mada ovu seriju gledaju baš svi, lavovski dio njezina fandoma čine žene, kao što je često slučaj i u književnom žanru M/M romansi. Mnogo je teorija zašto je tome tako. Mogli bismo reći da je u pitanju jednostavno fetiš: što je bolje od jednog zgodnog muškarca? Dva. Međutim, odgovor bi mogao ležati u tome da, kako su u jednom intervjuu izjavili glavni glumci Williams i Storrie, hetero romanse često pate od stereotipa i klišejizacije, a kada u romansi nema ženskog lika s kojim se trebaju poistovijetiti i na koji mogu projicirati svoja iskustva i traume, to im pruža odmak i sigurnost te omogućuje da u njoj neopterećeno uživaju. Umjesto odnosa obilježenog neravnotežom moći, "Heated Rivalry" nudi fantaziju o istinskoj ravnopravnosti. To je priča u kojoj su oba partnera jednako snažna, ali i ranjiva. Iako je zato važna ženama, ova serija još važnija mogla bi biti muškarcima.
Podsjetilo me to na jednu scenu iz doista genijalne serije "Fleabag", i monolog o razlici žena i muškaraca koji iznosi Belinda. Parafrazirala bih ga, vjerojatno nedostojno, otprilike ovako: "Žene se rađaju s boli ugrađenom u sebe. To je naša fizička sudbina: menstruacija, bolne grudi, porođaj. Mi nosimo bol u sebi kroz čitave naše živote, a muškarci ne. Oni je moraju potraživati, izmisliti bogove i demone i ratove samo kako bi mogli osjećati stvari i dirati jedni druge, a kad nema ratova, igraju ragbi." Ili u ovom slučaju – hokej. Većina nas, živeći u i dalje patrijarhalnom društvu, razumije očite načine na koje ono guši žene, no manje se govori o tome kako muškarcima, nešto suptilnije, pod krinkom moći, nameće neke drukčije okove. Biti muževan znači biti stamen, nedodirljiv, znači potiskivati svoje emocije i ne pokazivati nježnost, strahovati od dodira drugog muškarca (osim ako ne govorimo o sportu i ratu!). Svjedoči tome i pojava incela, takozvane epidemije muške usamljenosti i sumnjivih likova koji na tome zarađuju, poput Andrewa Tatea. I zato, kada serija poput "Heated Rivalry" izađe u svijet i izazove takvu nevjerojatnu reakciju kod čitavog spektra ljudi, obraćajući se nekom dijelu nas koji shvaća apsurd nametnutih ideja muškosti, očito je da nam je takav sadržaj potreban.
Jer, junaci "Heated Rivalryja" mladi su, zgodni, ambiciozni i kompetitivni, sportski prvaci fizički intenzivnog, brzog i brutalnog sporta. Ukratko, muževni ideali prvoga reda. No, prekršili su najveći od svih tabua – zaljubili su se. Još gore, iskazujući emocije poput čežnje, a ne samo žudnje, nježnosti, a ne samo požude, ušli su čvrsto u neželjeni, "ženski" teritorij. "Heated Rivalry" ruši dakle, ne samo te stereotipe, nego je, nadam se, jednom i zauvijek razbila kletvu "nesretnog homoseksualca". Zvan još i "bury your gays" ili "dead lesbian syndrome", filmski je to i televizijski klišej koji zahtijeva da svaki queer junak doživi nesretnu, mučeničku sudbinu, izazove suosjećanje i počesto – makne se s puta i ostavi prostora za "važnije" likove i priče. Sjetite se samo "Planine Brokeback", "Dobrih dilera iz Dallasa", "Dečki nikad ne plaču" ili čak domaćih "Finih mrtvih djevojaka". U vremenu u kojem jačaju homofobne i transfobne tendencije i retorika u javnom prostoru, kompleksan, ali pozitivan i lijep prikaz jedne queer romanse, nešto je što treba od srca pozdraviti.
Kao što je rekao i sam kreator serije Jacob Tierney: "Htio sam ispričati radosnu priču. Ovo je gej ljubavna priča smještena u svijet hokeja i samo njezino postojanje je čin pobune. Ali serija, sama po sebi, je sretna. Ona je queer radost za odrasle. Nijedan od likova se ne vrati kući svojoj očajnoj ženi. Nitko se ne samoozljeđuje. Postoji tendencija u queer umjetnosti da se fokusiramo na tragediju. Ponekad, čini mi se da je sve što radimo pričamo priče o "mccarthyizmu" ili epidemiji AIDS-a. Zaslužujemo imati gej seriju koja je seksi i zabavna."
"Heated Rivalry" u Hrvatskoj će biti dostupan na HBO Maxu od 23. siječnja.
Ja sam baš suprotnog opažanja. Niti tko gleda niti se tko veseli tom filmu osim par angažiranih ljudi koji to medijski promoviraju