U četvrtak, 15. siječnja u Zagrebu je umro Hrvoje Gospočić, bivši novinar, fotograf, snimatelj, slikar i performer koji je zadnje godine života proveo u beskućništvu. Uvijek između kulture i avanture, srednjoškolsko obrazovanje završio je u tada prestižnom u Centru za kulturu i umjetnost u Križanićevoj. Sa samo 17 godina odmetnuo se raditi reportažu iz ratom zahvaćenog Afganistana, ali stigao je samo do Istanbula, gdje su ga opljačkali, pa se morao vratiti kući. Nedugo potom, sa nepunih osamnaest, u tada žestoko podijeljenoj Irskoj snimao je sjevernoirske teroriste.
Studirao je jedno vrijeme i na Fakultetu političkih znanosti, ali je 1980-ih odustao od fakulteta kako bi pisao i snimao reportaže. Na omladinskom Radiju 101 prvi je puštao tada zabranjene inserte iz emisija stranih medija, a kasnije je radio za OTV, HTV i Vjesnik. U ratu je dvaput skoro poginuo, a njegove fotografije krasile su naslovnice Hrvatskog vojnika i drugih tiskovina.
Nakon devedesetih, teško se snalazeći u divljem kapitalizmu nove države, kreću njegovi financijski i zdravstveni problemi, koji kulminiraju time da mu država oduzima stan od 60 kvadrata. Na taj je stan, često je kasnije isticao, navodno bacio oko susjed advokat, čiji se sin kasnije tamo uselio. Gospočić se potom seli u zapuštenu kuću u Savskoj ulici, na čijem pročelju velikim slovima piše: BUDI ČOVJEK. U njoj skuplja brojne pronađene i kupljene predmete, nadajući se jednoga dana od njih napraviti muzej. Međutim, kuća sa cijelom kolekcijom stradala je u požaru, pa Gospočić pa zadnje godine provodi na različitim zapuštenim adresama i u pučkim kuhinjama.
"Ja nisam beskućnik, ja sam disident opljačkan od Bandićeve bande. Meni Hrvat koji ima deset stanova nikad neće biti brat, meni je brat onaj tko je ostao bez svega", govorio je prkosno u nagrađivanom kratkom filmu koji je o njemu snimio Ivan Mihaljević.
Iako bez posla, a kasnije i krova nad glavom, Gospočić je sa svojom malenom kamerom obilazio sva kulturna događanja u gradu, a volio je i "potkuriti" različitim performansima koje je izvodio, pogotovo na Zagreb Prideu. Među adresama na kojima je spavao bila je i napuštena zgrada Zagrebačke banke u Paromlinskoj ulici, iz koje je pogled pucao baš na ured gradonačelnika, kojega je iz ruševine jutrima glasno pozdravljao.
Nisu ga jednom zaštitari izbacivali iz kazališta ili galerija, ali uvijek se uporno vraćao, a Zagrepčani su ga prihvatili kao nezaobilazni dio kulturne scene našeg grada. Pritom mnogi možda nisu bili svjesni da se ispod ekscentričnog garda krio umjetnik koji im je po mnogočemu, pa i razigranom intelektu, itekako mogao parirati.
Pogreb Hrvoja Gospočića održat će se u srijedu, 21. siječnja 2026. u 10.10 sati s Ispraćajnog trga na krematoriju.
Otvori KEKS Pay
Uzeo mu stan sin od susjeda advokata ?