Hrvatska premalo odvaja tekstilnog otpada i previše ga odlaže na odlagalištima, upozorava Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije koje rješenje tog velikog problema vidi u sustavu proširene odgovornosti proizvođača koji će za sve zemlje EU-a biti u primjeni 2028. godine.
"Hrvatska je po odvojenom sakupljanju komunalnog otpada od tekstila dosta ispod prosjeka Europske unije“, upozorila je Jasna Kufrin, viša savjetnica - specijalistica u Ministarstvu na nedavno održanoj konferenciji "Budućnost tekstilnog otpada". Od 16 kilograma po stanovniku, koliko ga na razini EU nastane u godini, odvojeno ga se sakupi 4, 6 kilograma, u Hrvatskoj ga nastane 12 kilograma, a odvojeno sakupi 1, 4 kilograma po stanovniku.
Kufrin kaže da se ti podaci odnose samo na komunalni otpad koji je u fokusu EU direktive. Kaže i da podaci nisu potpuni jer se radi samo o materijalima koji su bili proglašeni otpadom, a nedostaju oni o rabljenom tekstilu koji se ponovno uporabi, a sakupljen je donacijama građana, humanitarnih organizacija ili je razmijenjen online. Također ističe da se kao veliki problem na razini EU navodi neprodani tekstil koji se često uništava ili se odloži na odlagalište, a da ga potrošač još uopće nije koristio.
Najavljuje da će se to sve promijeniti 2028. s uvođenjem novog sustava u svim zemljama EU, koji će omogućiti uvid i u te podatke. "U Hrvatskoj se stopa odvajanja otpadnog tekstila zadnjih nekoliko godina povećavala, međutim nema tu nekog posebnog napretka i jasno je da postoji vrlo veliki neiskorišteni potencijal za odvojeno sakupljanje", istaknula je Kufrin.
Po podacima za 2024. godinu u Hrvatskoj godišnje nastaje oko 55.000 tona otpadnog tekstila, od čega je oko 65 posto sadržano u miješanom komunalnom otpadu i još 11 posto u glomaznom otpadu, i te količine zapravo završe na odlagalištu otpada. "Otpadni tekstil najvećim se dijelom odlaže na odlagalište - 79 posto, devet posto ide na recikliranje, šest posto se energetski oporabi, pet posto ide u centre za gospodarenje otpadom, a jedan posto odlazi na ostale postupke", istaknula je Kufrin.
Odvojeni otpadni tekstil obrađuje se na 50-ak lokacija, s tim da većina njih radi pripremu za daljnju obradu te se taj otpad dalje šalje reciklažerima ili na odlagalište ili ide u izvoz na obradu. Na jednoj se lokaciji provodila energetska oporaba, a registrirana su i dva centra za ponovnu uporabu, oba u Međimurskoj županiji - Čakovec i Prelog koji prijavljuju količine ponovno uporabljivoga otpada. Samo je nekoliko reciklažera koji recikliraju otpadni tekstil u nove proizvode – tehnički tekstil filc ili u krpe. Najveći je zabočka Regeneracija, koja ima najveće količine recikliranja s kapacitetom oko 5000 tona godišnje.
Odvojeno se u 2024. sakupilo nešto više od 12.000 tona i u te količine ulazi i komunalni i proizvodni otpad. Po tome bi stopa odvojenog sakupljanja iznosila 23 posto, no ako bi se uzimao u obzir samo komunalni otpad tada bi stopa odvojenog sakupljanja iznosila 11 posto.
Kufrin je upozorila da 200-tinjak gradova i općina, od ukupno 555, nije prijavilo odvojeno sakupljanje otpadnog tekstila u 2024., a i podaci za 2025. pokazuju da se tu stanje nije puno promijenilo. Po odvojenom sakupljanju komunalnog otpadnog tekstila putem javne usluge prednjači Grad Zagreb koji je sakupio preko 1200 tona otpadnog tekstila, a u prošloj godini 1600 tona. Zatim su tu Pula, Rijeka, Velika Gorica, Dugo Selo, Varaždin, Šibenik i Split.
Od županija su uz Grad Zagreb, koji ima i status županije, i koji prednjači, najbolju provedbu odvojenog sakupljanja otpadnog tekstila, kada se gleda kilogram po stanovniku, imale Istarska (više od 493 tone), Zagrebačka (više od 447 tona), Primorsko-goranska (više od 443 tone) i Splitsko-dalmatinska županija (više od 379 tona).
Najslabiju provedbu odvojenog sakupljanja otpadnog tekstila imale su Dubrovačko-neretvanska (1,5 tona), Brodsko-posavska (više od 13 tona), Virovitičko-podravska (više od 14 tona), Ličko-senjska (više od 15 tona) i Međimurska županija (više od 20 tona). Najviše je komunalnog otpadnog tekstila i obuće sakupljeno na području Grada Zagreba, Istarske i Zagrebačke županije.
Kufrin ističe da od travnja 2028. treba biti operativan sustav proširene odgovornosti proizvođača, koji bi trebao osigurati bolji uvid u podatke nego što ga imamo danas. Pratit će se cijeli životni tijek tekstila, odnosit će se i na proizvode i na rabljeni tekstil i na otpad.
"Danas imamo situaciju da se premalo odvaja otpadnog tekstila u Hrvatskoj, previše ga se odlaže na odlagališta. Svoju ulogu će morati ispuniti i gradovi i općine da se ta situacija poboljša i raditi puno na edukaciji i informiranju građana kako bi se stvaralo manje otpada od tekstila", poručila je Jasna Kufrin, viša savjetnica - specijalistica u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Otpadni tekstil i obuća je jedna od najbrže rastućih vrsta otpada, ali istovremeno i jedna od najprikladnijih za ponovno korištenje i recikliranje. Tekstil je prisutan u svakodnevnom životu u različitim proizvodima - odjeći, namještaju, medicinskoj i zaštitnoj opremi, zgradama i vozilima. Od 1975. globalna proizvodnja tekstilnih vlakana gotovo se utrostručila, a značajni su pritisci vezani za potrošnju vode, korištenje zemljišta, emisije stakleničkih plinova. Uglavnom se ti pritisci pojavljuju u azijskim zemljama u kojima se proizvodi najveći dio tekstila koji se koristi na području EU. Rastu pritisci na okoliš od potrošnje tekstila u EU koji ima četvrti najveći utjecaj na okoliš i klimatske promjene, nakon hrane, stanovanja i mobilnosti.
Odjeća čini najveći udio potrošnje tekstila u EU, 81 posto, a tendencija tzv. brze mode uvelike doprinosi neodrživim obrascima prekomjerne proizvodnje i prekomjerne potrošnje. Sve veća potrošnja dovodi do povećanja količine otpadnog tekstila i obuće. Tijekom godina, značajno je povećana online kupovina tekstila, pri čemu su, prema zadnjim raspoloživim podacima, u 2022. odjeća, obuća i pribor činili 42 posto robe kupljene online. Često povrat robe koju je vratio kupac nakon online kupovine ne dolazi do novog kupca, već se uništava. Prema procjenama, četiri do devet posto svih tekstilnih proizvoda stavljenih na tržište u Europi uništi se prije prve uporabe, što bi odgovaralo 3,8 - 8,5 posto potencijalnog otpadnog tekstila.
Otvori KEKS Pay
