Europa je desetljećima spašavala pčele, leptire, ptice i planet. Mjerila ugljični otisak, brojala ugrožene vrste i pisala direktive o svakom paru krila koje preleti europsko nebo. Danas pak razmatra kako da, ako zbog gradnje podatkovnog centra ili energetske mreže strada koje biće iz reda zaštićenih vrsta, koji bjeloglavi sup ili roda, to više ne bude automatski problem za investitore. Dovoljno je da postoje "proporcionalne mjere". Cipar, koji predsjedava Vijećem EU, predlaže da se ta logika ugradi u same europske direktive o zaštiti ptica i staništa. Prevedeno iz bruxelleskog birokratskog jezika, države bi mogle odobriti projekte kod kojih tijekom gradnje, rada ili gašenja infrastrukture stradaju zaštićene vrste, sve dok investitori provedu "odgovarajuće i proporcionalne mjere". A taj pojam dovoljno je rastezljiv da može značiti gotovo sve, od pomicanja trase dalekovoda dalje od gnijezda i pauziranja radova tijekom gniježđenja do postavljanja zaštite na električne vodove ili otvaranja nekog novog, zamjenskog staništa. Ako pritom i nestane koja ptica, to više ne bi automatski značilo kršenje europskih pravila.