Baš zbog onoga što je govorio i radio Zoran Milanović je premoćno osvojio i drugi predsjednički mandat. Tijekom onog prvog znalo se što misli i kaže o svakoj aktualnoj temi. Svi su, pa i oni koji mu nisu skloni, znatiželjno osluškivali ne samo što će o nečemu reći već i kako će to reći. Jer, moćan je orator, ima eruditsku širinu i dubinu, viri iz njega i nešto mangupsko pa zna onako fakinski ispaliti i kakvu efektnu dosjetku, nije mu strana ni pokoja peckava zajedljivost, a bogme je tu i tamo znao "lupiti" koju i ostati živ. Uglavnom, ima gard. I onaj državnički. Posebno to dolazi do izražaja u govorima koji, ovisno o kontekstu, zahtijevaju i domoljublje i zanos i poruku koja snaži. Nerijetko se pak "raspištolji" pa ožeže uzduž i poprijeko, kojiput i malo uličarski. Kakogod, svjestan je sebe i svojih kapaciteta. I godi mu povremeno šepiriti se, pokazati razliku. Najviše u odnosu na premijera Andreja Plenkovića. Tako su prvi Milanovićev mandat "s karakterom" obilježile gotovo svakodnevne zadjevice, ali i prilično oštri obračuni između njih dvojice, pri čemu se svaki od njih pozivao i na svoje ovlasti.
Sad su im ovlasti iste, politička situacija u zemlji i svijetu još je složenija nego prije nekoliko godina, sve je naelektrizirano, tema i problema koji nam zagorčavaju život i vrijeđaju zdrav razum namnožilo se, a s Pantovčaka je u proteklih 12 mjeseci uglavnom dopirala – tišina. Neuobičajena tišina. Pa za to smo vrijeme više čuli i vidjeli bivšu predsjednicu države Kolindu Grabar Kitarović nego aktualnog predsjednika. Istina, njena samopromotivna pojavljivanja nisu imala nikakvu političku ni nacionalnu težinu, ali svako malo je odnekud iskakala ili pod zadnje i uskakala. Kako i na domaćoj i na europskoj i na svjetskoj sceni vrije sve jače, Milanovićeva šutljiva pasivnost postala je i više nego problematična. Ovih se dana to malo promijenilo, ali nedovoljno. Predsjedničko vođenje države podrazumijeva stalnu odgovornost i spremnost na reagiranje. Kako je tog Milanovićeva reagiranja u proteklih godinu dana bilo tek u tragovima, s troje smo stručnjaka porazgovarali na tu temu.
Na pitanje kako ocjenjuju prvu godinu njegova drugog predsjedničkog mandata, komunikacijski savjetnik Krešimir Macan reče: "Dosta tišom nego prethodnu, s puno manje ispada, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu. I s puno manje prisutnosti samog predsjednika, dok su neke velike stvari, poput vojnog mimohoda, odrađene uz minimalno tenzija."
Politički analitičar Aleksandar Musić puno je oštriji. – Pomalo je nezahvalno ocjenjivati tih prvih godinu dana Milanovićeva drugog mandata jer se nema što pretjerano ni ocijeniti, količina Milanovićeve aktivnosti bila je slaba ili nikakva. Ako izuzmemo povremene, sve rjeđe čarke s HDZ-om, pokoji, također sve rjeđi, geopolitički komentar – Milanovića naprosto nema. A pogotovo ga nema u domenama onkraj monološkog, u domenama diplomatskog povezivanja te gospodarskog lobiranja, što su područja u kojima predsjednik države, ako radi na kontaktima i voljan je zaorati – može napraviti itekakav pomak za svoju zemlju. Ne i Milanović, čini se – sažeo je Musić.
FOTO Svadljivi dječak koji se potukao čim je postao predsjednik razreda: Evo kako se Milanović mijenjao kroz godine
A za politologinju i komunikologinju Smiljanu Leinert Novosel u svijetu koji se radikalno mijenja, Milanović malo i svakako nedovoljno iznosi svoje viđenje pozicije mogućeg raspleta interesnih previranja te uloge EU i Hrvatske u tom procesu. – Ako se ponekad i javi, mahom se radi o suviše kritičnim ili provokativnim izjavama. Primjerice, svi su "agenti kaosa" koji povlače poteze i traže rješenja, a sve ionako ovisi isključivo o Washingtonu i Moskvi. Zatim je tu i izjava o otočju Svalbard koje bi za Trumpa bilo korisnije od Grenlanda. Ukratko, o vanjskoj politici komunicira rijetko, ne ravnopravno s Vladom, kako je najavljivao u nastupnom govoru već kontrirajući kao da je riječ o postojanju paralelnih vanjskih politika koje vode ključne osobe u politici. U temama vezanim uz obranu i nacionalnu sigurnost ne prepoznajemo njegovu najavu da će djelovati kao najodgovorniji i onaj najvišeg ranga nego se ponovno prepoznaje pretjerana kritičnost i umanjivanje značaja svega što poduzima Vlada. Odsustvo suradnje i partnerske komunikacije "dvaju brda" dovode kod ljudi do osjećaja nesigurnosti i nepovjerenja u ovim izrazito složenim vremenima. Mnogi stoga komentiraju da rijetka prisutnost Milanovića u javnosti možda i nije tako loša – smatra Leinert Novosel.
A zašto Milanović više šuti neko što govori, kome to najviše odgovara te je li ta njegova iznenadna i neuobičajena šutnja možda neki smišljeni tajni plan za dalje, za nastavak karijere na domaćoj političkoj sceni, ili mu je ovaj predsjednički mandat zaista "posljednji tango"?
– Ova prva dva su dobra i još uvijek neodgovorena pitanja. Naime, ta Milanovićeva pasivnost ne odgovara zapravo nikome, čak ni Milanoviću. I SDP, i Možemo!, i HDZ, i Milanović imali bi koristi od Milanovićeve aktivnosti, svatko na svoj sasvim drugačiji način. HDZ-u bi odgovaralo skretanje pozornosti na nekoga glasnog, no ustavno bezopasnog, a SDP i Možemo! još nisu profilirali lidere koji mogu punokrvno stati na crtu Plenkoviću te bi im takav poguranac itekako koristio. Milanoviću bi pak to pomagalo održavati tempo svog političkog brenda i hraniti barem dio onih visokih postotaka s predsjedničkih izbora. Ako pak razmotrimo mogućnost u kojoj se Milanović čuva dnevne politike, bilo zato što se boji, zna da je slab na unutarnjopolitičkim povijesnim temama Jugoslavije, NDH, Thompsona, Tita, "za dom spremni" itd., bilo zato što pokušava igrati ulogu državnika onkraj lokalnog i partikularnog, onda je pak pitanje – zašto ga nema i u gorućim krovnim geopolitičkim, demografskim i tehnološkim temama koje se najdirektnije tiču Hrvatske i njezine budućnosti. Jer jedan svijet nestaje, dok se drugi rađa pred našim očima, a ako to nije zaslužilo redoviti komentar i odgovornost – ništa nije. Bilo kako bilo, u oba slučaja ostaje nejasno zašto Milanovića nema, ima li tu dublje, nama nejasne treće logike ili se jednostavno načelom Occamove oštrice može zaključiti da je u pitanju njegova stara boljka – nesklonost radu – ocijenio je Aleksandar Musić, dodajući da ovo nije Milanovićev "posljednji tango". Za tu je tvrdnju naveo tri razloga: Milanović nema karijeru kojoj se može vratiti, no ima snažan politički instinkt i poziciju u biračkom tijelu koje zasigurno neće tek tako umiroviti u bližoj budućnosti, a ni SDP ni Možemo! nisu iznjedrili osobu koja može punokrvno stati na crtu Andreju Plenkoviću pa tu Milanovićeve dionice stalno potiho rastu.
Za Leinert Novosel Milanovićeva šutnja može biti posljedica uvjerenja da ga se ne shvaća ozbiljno i na pravi način, a može biti i sasvim pragmatična – snižavanje tenzija na liniji predsjednik i Vlada te prepuštanje većeg dijela odgovornosti Vladi.
– Ta njegova šutnja pomaže primarno Vladi u prezentiranju koherentnije vanjske politike i oslobađa pojedine ministre ograđivanja od iznesenih predsjednikovih mišljenja koja demantiraju članove Vlade. Ili i ovdje možda vrijedi predsjednikova teza da je ponekad distanciranje od svega najbolja opcija. A sve je više ljudi uvjereno da kraj predsjedničkog mandata nije i kraj Milanovićeve političke karijere te da je moguća aktivacija u SDP-u i pretendiranje na premijerski položaj. S obzirom na kadrovsko stanje stranke, uvjerena sam da bi oni u SDP-u to svesrdno podržali. Iako, čini se da im on već neko vrijeme prepušta samostalno planiranje i osmišljavanje strategije za pobjedu, a ni u konkretnim akcijama, poput stranačke rezolucije o Grenlandu, ne prepoznaje se Milanovićev doprinos – kazala je politologinja.
Macan pak želi vjerovati da je šutnjom Milanović htio dati priliku da se riješe neka otvorena pitanja, prije svega imenovanja veleposlanika i potom predsjednika/ice Vrhovnog suda, u stilu – ako se to dosad nije moglo riješiti u postojećoj atmosferi, pokušajmo nešto promijeniti.
– I uistinu se činilo da je bilo tako. Postojao je konsenzus javnosti da se ta neka otvorena pitanja konačno moraju riješiti i svi smo se nadali da će se to dogoditi. Nažalost, čini se da nakon početnog entuzijazma i pregovora stvari opet zapinju. A je li ta njegova šutnja neki tajni plan za dalje ili mu je ovaj predsjednički mandat "posljednji tango"? Ma to je prva godina u mandatu od njih pet i mogao si je priuštiti "time out" u pokušaju da se riješe ta neka otvorena pitanja. Činjenica da parlamentarni izbori dolaze prije predsjedničkih ostavlja puno toga otvorenim jer će puno toga ovisiti tko će se kandidirati s obje strane. Previše nepoznanica da bismo nešto predviđali. Ali Milanović ima namjeru poraziti Plenkovića na bilo koji mogući način, iako je Plenkovići s trećim osvojenim mandatom uvjerljivo jedan od najuspješnijih hrvatskih premijera. No to više spada u domenu nekog njihovog internog "nosanja", da citiram Matana iz "Prosjaka i sinova" – kazao je Macan.
A jesu li Milanoviću, nakon presedanskog i propalog "premijerskog" pokušaja na posljednjim parlamentarnim izborima, ideja i mogućnost da bude dvaput predsjednik i dvaput premijer nešto na što, zbog svog karaktera i ambicije, nije imun, zanimalo nas je. – I Plenković i Milanović su u najboljim godinama da bi tek tako otišli u političku mirovinu. Milanovića ne treba podcjenjivati, a najmanje to njegovo vječno natjecanje s Plenkovićem. Sve je otvoreno. Ako opozicija na izborima ne bude imala jakog kandidata za premijera nasuprot HDZ-ovu kandidatu, možda će i biti pritiska da se Milanović kandidira. Zato je i toliko bitke za Ustavni sud jer je pitanje kako bi se novi sastav suda postavio oko ovih zakonskih rupa koje je Milanović koristio u posljednjem neustavnom pokušaju. Možda bi tada bio proglašen ustavnim – dao je Macan još jednu dimenziju trenutačnim natezanjima oko izbora preostala tri ustavna suca.
– Uopće ne bih isključio da se Milanović u nekom trenutku ponovno kandidira za premijera. Naime, i on je duboko svjestan činjenice da mu je premijerski mandat bio fijasko te ga ta činjenica "žulja". Pošto je osobno uvjeren da bi i premijerski posao sad radio bolje od konkurencije, postoji mogućnost da se namjeri na tu dužnost još jednom. To bi bila njegova konačna osveta Plenkoviću. Ako i ne krene tim putem, gotovo sigurno će igrati neku važnu koordinacijsku ulogu od centra nalijevo, s pokušajem ograničenog zahvata udesno, pokušat će uglazbiti široku protuhadezeovsku koaliciju. Ono što je već sad jasno, u slučaju političke aktivacije neće biti na listi SDP-a i Možemo! već će nastupati sa svojom listom, pošto smatra da je osjetno sposobniji i da može doprijeti do više birača od navedenih – uvjeren je Musić.
A kako reče Leinert Novosel, budući da je Milanović "fajter" ne bi se čudila njegovoj odluci da opet krene u osvajanje premijerske pozicije, što dovodi u vezu i s Plenkovićevim planovima da se i na idućim izborima upusti u borbu za premijersku funkciju.
Na kraju smo naše sugovornike pitali – što predviđaju, kako bi mogle izgledati preostale četiri godine Milanovićeva predsjedničkog mandata? – Teško je to predvidjeti, ali me ne bi čudilo da još izvjesno vrijeme potraje distanciranje i redukcija komunikacije. Točnije, oglašavanje s vremena na vrijeme. Intenzivniju komunikaciju u javnosti političari prakticiraju u posljednjoj godini mandata. Naravno, ako se odluče za nastavak djelovanja. Mislim da će i ovdje biti takva dinamika – procijenila je Leinert Novosel.
Macan je u odgovoru "zapasao" i nešto šire. – S obzirom na to da i mandat predsjednika Trumpa traje kao i našim parlamentarcima, gledajući prvu godinu njegova mandata – za tri godine "tko živ tko mrtav". Može se svašta promijeniti u svijetu i kod nas. I dalje će predsjednik Milanović imati kontroverzne stavove koji će možda nervirati Europljane, a veseliti Ruse ili Trumpa, što će pak našu vanjsku politiku dovoditi u nezgodne situacije. Ali preživjeli smo njegov prvi mandat pa ćemo i ovaj. Sjetite se njegova sukoba s Angelom Merkel dok je bio premijer. Možda ne preživi naša diplomacija, ali njima dvojici na brvnu, Milanoviću i Plenkoviću, kao da je to važno. Bitno je da se oni tuku, a što to nema smisla većini, nije bitno, jer njima očito ima smisla – reče Macan, dok je o tome kako bi mogle izgledati preostale godine Milanovićeva stolovanja na Pantovčaku, Musić kazao:
– To još ne zna ni sam Milanović. Ono što mi se ipak definitivno čini izglednim jest da će u posljednjoj godini mandata pojačati koordinaciju s opozicijskim liderima, krenuti snažnije medijski istupati, odabrat će nekoliko tema na kojima će nastojati baciti HDZ u defenzivu osjetno prije samih parlamentarnih izbora i tako će omekšati teren za svoj direktni ulazak u političko polje.
Otvori KEKS Pay
Povijest do Milanovića nije zabilježila nesposobnijeg političara koji je dogurao tako visoko.