U divljini najzelenijeg hrvatskog otoka. Bez cestovnog pristupa. Pored izvora vode otkrivenog još za rimskih vremena. Uz nezaboravne slike jadranske zore i koloritnog zalaska sunca. Bez infrastrukture bez kakve gotovo pa ne možemo zamisliti današnji život. Gotovo i bez telefonskog signala. Doduše, od nekog doba, uz vodu iz cisterni i struju prikupljenu solarima. To je ambijent u kakvom, u Omanskoj vali, od lipnja do listopada svakog ljeta, sa svojom životnom družicom Maricom, živi najveći od najvećih sportskih stvaratelja koje smo ikad imali. To je svojevrsni raj u kojem ljetne mjesece provodi Ante Kostelić (86) i u kojem je stvarao psihomotoričke temelje svoje djece koja se diče s deset olimpijskih i devet svjetskih medalja. Točnije, s četiri olimpijska zlata, šest naslova svjetskih prvaka, četiri velika i 12 malih skijaških globusa.
Ako se pak pitate kakve veze naš najjužniji veliki otok ima sa skijaškim uspjesima morate doći na Mljet i vidjeti stijene s kojih su skakali u more ali i po kojima su Janica i Ivica Kostelić trčali, razvijajući spretnost i istovremeno pobjeđujući strah. Jer, pogrešno izabrana stijena, i izgubljena ravnoteža, pri svakom njihovom trkačkom koraku mogla je dovesti do ozljede. Baš kao što je to slučaj i na skijalištu, naročito na brzim stazama. A taj osjećaj jeze neizbježan, naročito kada stanete na start spusta poput onoga u Bormiju ili Kitzbühelu gdje, po Antinu kazivanju, ima jedna šumica u kojoj se skijaši, pod naletom straha, olakšavaju prije no što se spuste niz strminu koja izaziva strah.
A sve ono što smo vidjeli u Omanima ima kapacitet postati skupocjenim resortom robinzonskog tipa koji zacijelo ima svoju visoku cijenu. Da je ovaj Večernjakov novinar kojim slučajem neki bogati Rus ili Amerikanac, Gipsu bismo ponudili 20 milijuna eura, no zacijelo bismo naišli na sljedeći odgovor.
- Ovo nije na prodaju. Ovo što sam izgradio ovdje zapravo nema cijenu.
Inače, kad je naš mljetski domaćin saznao da se ovaj Večernjakov reporter nalazi u Dubrovniku odmah nas je pozvao u goste:
- Moraš doći vidjeti moje drugo najveće životno djelo. Drugo najveće nakon moje djece. Moraš doći vidjeti gdje su stvarani šampioni.
I došli smo, trajektom iz Prapratnog na Pelješcu do Sobre. I imali smo što i vidjeti. Jedan paralelni svijet, udaljen od svih oblika zagađenja. I bučnog i svjetlosnog. U carstvu hladovine, zelenila i plavetnila. Svojevrsnu nirvanu.
Sa svojim gumenjakom dugim pet i pol metara, pogonjenim motorom od 90 konja kojeg je nazvao "Janičko" po svojoj kćeri, Ante nas je dočekao u trajektnoj luci u Sobri. A to je jedino prijevozno sredstvo s kojim se može do uvale Omani u kojem ljeti obitavaju Kostelići. Osim što je to i jedino motorizirano sredstvo za logističke potrebe to je i čamac s kojim Ante redovito dolazi na Mljet. I to ne s Pelješca, koji je preko puta, niti iz obližnjeg Dubrovnika, već iz 580 kilometara udaljene Opatije gdje on taj gumenjak drži preko zime.
Otvori KEKS Pay
Hvala Anti Kosteliću i cijeloj obitelji! Neka ih sve prati Božji blagoslov!