Veliki dan hrvatskog sporta Hrvatskoga olimpijskog odbora bio je i velika večer za skijašku obitelj Ljutić. Osim što je Zrinka prvi, ali, slutimo, ne i posljednji put, izabrana za hrvatsku sportašicu godine, jednu od četiri nagrade za najveće trenersko postignuće osvojio je i njezin otac i trener Amir Ljutić.
– Ovo nam znači puno. Očito još nismo svjesni jer se sve to odvilo brzo. Baš sam si razmišljao što reći kada me netko to pita. Jer još smo do prošle godine ovakve svečanosti i sportske veličine koje su na njima bile mogli gledati samo na televiziji. I eto nas odjednom među njima – kaže tata Ljutić.
Ono proljetos s osvajanjem naslova slalomske pobjednice Svjetskog kupa bio je Zrinkin sportski vrhunac, a ovo je vrhunac kad je riječ o priznanju krovne nam sportske kuće, ali i zajednice u kojoj Ljutići žive.
– Drago nam je što je to prepoznato. Naš je put trajao godinama i sada smo počeli ubirati plodove.
Zrinkin je veleslalom dobar, ali ne i slalom, njezina udarna disciplina, u kojoj je doživjela tri ispadanja u nizu.
– Veleslalom je dobar, a slalom nije. Dosta imamo oscilacija i pokušavamo to riješiti. Puno testiramo, neke stvari mijenjamo. Baš pomislimo da smo nešto našli i nekoliko je dana dobro, no onda opet nije.
Koliko je to do opreme, za koju kažete da testirate, a koliko do psihe?
– To je povezano. Jedan je dio do opreme i nekih drugih stvari, ali kada nam se zaredaju tri ispadanja, sigurno je i psiha.
Prije dvije sezone dogodila su se četiri ispadanja zaredom? Kako ste to tada rješavali?
– Pa riješili smo. Ona nije tada bila pod takvim pritiskom jer tada nisu bila ni takva očekivanja od nje pa se to nije primjećivalo. Bili smo na nižoj razini i nismo imali što izgubiti pa se u svaku sljedeću utrku išlo na glavu, kao da ništa nije bilo.
A sada su očekivanja veća. Sada se, zapravo, brani status.
– Tako je. Više se toga može izgubiti pa je sigurno malo veći pritisak.
Kako se Zrinka osjeća nakon svakog tog ispadanja? Koliko se dugo grize?
– Ne možemo reći da se ne grize jer ona teži perfekciji ne samo na utrci već i na svakom treningu. I zato nju i ispadanje na treningu dosta pogodi i ne prihvati to olako. To je možda i dobro jer to ju je i dovelo dovde. I zato joj nakon posljednjeg ispadanja nije bilo lako.
Kako pristupiti slalomskoj utrci u austrijskom Semmeringu, gdje postoji mogućnost za novim izlijetanjem jer slalom jer svojevrsna rulet disciplina?
– U slalomu se reakcije svode na djeliće sekunde i vi morate skijati opušteno i automatizirano. Ako nemate tu automatizaciju, onda jako povećavate vjerojatnost neke pogreške.
Dakle, što se manje razmišlja tijekom vožnje, to bolje?
– Što manje, počevši od startne kućice, pa nizbrdo. Mora biti sve automatizirano. Prebrzo se stvari događaju i reakcije moraju biti jako brze, brže no što mozak može reagirati.
Nakon obiteljske proslave Badnjaka u Zagrebu, već na Božić Amir i Zrinka morali su krenuti put Semmeringa, gdje se u subotu vozi veleslalomska, a u nedjelju slalomska utrka Svjetskog kupa.
– Imali smo tri dana slobodno, nakon čega smo planirali trening u Kranjskoj Gori te nastup u Semmeringu. Ostajemo negdje na treningu, kući ćemo doći na Staru godinu, no prvog dana nove godine već ćemo morati trenirati.
Kako vi i Zrinka čekate nove godine?
– Odemo spavati između 21 i 22 sata, kao i svakog dana – istaknuo je tata Ljutić naznačivši da u vrhunskom sportu nema prostora za novogodišnje draži.
Otvori KEKS Pay
