Otići iz Tokija, a ne posjetiti Muzej samuraja bila bi velika pogreška. Iskreno, prvi put sam čuo za samuraje kad sam imao devet godina i kad mi je tata kupio strip junaka Velikog Bleka "Tri samuraja". U toj epizodi Blek prvi put susreće samuraje na Divljem zapadu, koji mu se u početku obraćaju s nekoliko mudrih izreka među kojima i – "Vuk laje u vjetar, gavran grakće na Mjesec, a tigar ne reži uzalud." Naravno, Veliki Blek ih je u konačnici svladao. Bila su to dva samuraja i njihov otac. Muzej samuraja nije ni velik ni malen. Uz stručnog vodiča u sat vremena možete sve saznati o tim drevnim japanskim ratnicima. Tu su i fotografije legendarnih bitaka, lutke u raznim oklopima, velika izložba mačeva... Gotovo 700 godina, od uspostave prvog šogunata u 12. stoljeću pa sve do dramatičnog kraja u 19. stoljeću, ta je elitna vojna klasa dominirala političkim i društvenim životom Japana. No njihov svijet nije bio sazdan samo od bitaka i čelika. Samuraji su bili i pjesnici, kaligrafi, filozofi i umjetnici, a njihov život vodio se po strogom, premda dugo nepisanom, etičkom kodeksu poznatom kao Bushido, "put ratnika". Vrhunac moći i važnosti samuraja dogodio se tijekom razdoblja Sengoku (1467.-1603.), poznatog kao "doba zaraćenih državica". Bio je to brutalan period neprestanog građanskog rata u kojem se Japan raspao na desetke neovisnih država, a ratnici su bili traženiji nego ikad. U tom kaosu, gdje je "niži svrgavao višeg", a preživljavanje ovisilo o vojnoj sili, izdigla su se tri legendarna vojskovođe koji su na kraju ujedinili zemlju – Oda Nobunaga, Toyotomi Hideyoshi i Tokugawa Ieyasu.
Iako je katana, zakrivljeni mač, postala najprepoznatljiviji simbol samuraja, smatrana "dušom ratnika", njihov arsenal bio je daleko raznolikiji. Stoljećima je njihovo primarno oružje bio yumi, dugi asimetrični luk, a bili su i majstori koplja (yari) i helebarde (naginata), oružja posebno učinkovitog protiv konjice. Uz dužu katanu, nosili su i kraći mač wakizashi; zajedno su činili daisho, set koji je bio isključivo pravo i znak statusa samuraja.
– Zašto su samuraji imali dva mača? Zato što je kraći bio za borbe u unutarnjem prostoru, a duži za vanjske borbe. Zamislite kako bi izgledala borba u kućama s dugačkim mačem. Bila bi nikakva, bez učinka, vjerojatno bi vrh mača završio u stropu – slikovit je vodič.
Konačni udarac samurajima zadan je Meiji restauracijom 1868. godine. Nakon što su američki "crni brodovi" prisilili Japan da prekine stoljetnu izolaciju, postalo je jasno da se zemlja mora hitno modernizirati kako bi se oduprla zapadnom imperijalizmu. Feudalni sustav je ukinut, a s njim i moć šoguna i lokalnih gospodara. Uvedena je opća vojna obveza po uzoru na zapadne vojske, čime su samuraji izgubili svoj monopol na ratovanje. Nekoliko godina kasnije, ediktom Haitōrei oduzeto im je i njihovo najsvetije pravo – pravo nošenje mačeva u javnosti. Bio je to simbolički čin koji je slomio duh mnogih i označio kraj jedne ere. Mnogi bivši samuraji iskoristili su svoje obrazovanje i disciplinu kako bi postali lideri u novoj, moderniziranoj japanskoj vojsci, vladi, industriji i obrazovanju. No, njihova priča i dalje fascinira svijet putem filmova, knjiga i videoigara, kao što je, primjerice, Ghost of Tsushima.
Tom Cruise glumio je glavnu ulogu u filmu Posljednji samuraj. Iako je pružio jednu od svojih najsnažnijih uloga, nadišavši status akcijske zvijezde koji ga je pratio, srce i duša filma neupitno je Ken Watanabe. Njegova izvedba Katsumota, mudrog vođe koji se bori za očuvanje tradicije u svijetu koji je nezaustavljivo srljao u budućnost, donijela mu je međunarodno priznanje i nominaciju za nagradu Oscar. Posjet muzeju nije mogao proći bez slikanja u odjeći samuraja. Istina, izgledao sam kao neki lik iz crtića, ali sve za priču. Na najgornjem katu muzeja vodič je organizirao natjecanje u gađanju šakenom, metalnom pločicom nalik zvijezdi s većim brojem radijalno raspoređenih šiljaka. Od deset pokušaja, samo su mi dva našla metu, ostali odoše u prazno. Sreća da nisam nekoga pogodio. Doduše, da i jesam, ne bi bilo ništa strašno jer su nam dali plastične šakene. U svakom slučaju nindža ne bih mogao biti. Niti se znam šuljati, niti dobro gađam... Inače, nindže su bili ratnici u japanskoj prošlosti specijalizirani za gerilsko ratovanje, špijunažu, izvođenje različitih diverzija, otmice te zaštitu važnih objekata i osoba. U Japanu je jedna od najpopularnijih TV emisija Ninja ratnici koja je jedno vrijeme bila emitiran i kod nas. Ta emisija, u Japanu originalno nazvana Sasuke, stekla je velik broj gledatelja diljem svijeta, emitira se u više od 160 zemalja, a uskoro bi mogla debitirati i na Olimpijskim igrama. Ideja je da bude predstavljana na Igrama u Los Angelesu 2028., gdje bi iz modernog petoboja izgurala jahanje i uvrstila se uz mačevanje, plivanje i kombinaciju trčanja i pucanja. Još uvijek do kraja nedefinirana disciplina trebala bi se održavati na 100 metara dugom polju i imati do 10 zapreka, među kojima su ljuljanje na užetu, prepreke koje treba svladati, pomične stepenice, prstenovi za koje bi se natjecatelji držali dok prelaze izazove, morali bi ići ispod i iznad njih, spominje se i neučvršćena greda po kojoj bi hodali...
"Uzbuđen sam što je program započet 1997. godine postao popularan diljem svijeta i što bi se mogao dodatno proširiti. Veselim se što ću ga gledati kao dio modernog petoboja na Olimpijskim igrama", rekao je producent šoa Sasuke Taro Muraguchi.
Tokyo Disneyland također je jedna od atrakcija koja se jednostavno mora vidjeti. To je prvi Disneyjev park izgrađen izvan Sjedinjenih Država, a svoja je vrata otvorio 1983. godine. Pripreme za izgradnju bile su temeljite i pedantne, odražavajući japansku posvećenost detaljima. Timovi najboljih japanskih inženjera i arhitekata otputovali su u Kaliforniju kako bi iz prve ruke proučili originalni Disneyland. Sama izgradnja započela je 1981. godine u Urayasu, na području prefekture Chiba, nedaleko od Tokija, i odmah je privukla ogromnu medijsku pozornost. Projekt je od samog početka bio pod povećalom javnosti, a očekivanja su rasla iz dana u dan. Međutim, grandioznost projekta donijela je i financijske izazove. Prvotno procijenjeni trošak od 100 milijardi jena ubrzo je narastao na vrtoglavih 180 milijardi jena. Svečano otvorenje, zakazano za 15. travnja 1983., osvanulo je pod tmurnim i kišnim nebom. No, ni loše vrijeme nije moglo umanjiti uzbuđenje i euforiju koja je vladala. Tisuće posjetitelja strpljivo su čekale u redovima, s kišobranima u rukama, spremni da prvi zakorače u čarobni svijet. Zbog kiše, ceremonija rezanja vrpce morala je biti premještena s prvotno planirane lokacije ispred ulaza pod siguran stakleni krov World Bazaara, jedinstvene japanske verzije američke ulice Main Street, U.S.A. Tamo su, okruženi Mickeyjem Mouseom i ostalim voljenim likovima, Masatomo Takahashi i E. Cardon Walker, tadašnji predsjednik tvrtke The Walt Disney Company, zajedno prerezali vrpcu.
Tokyo Disneyland podijeljen je na sedam tematskih područja, od kojih svako nudi jedinstven doživljaj. Posjetitelje prvo dočekuje World Bazaar, natkrivena arkada s trgovinama i restoranima koja podsjeća na Ameriku s početka 20. stoljeća. Odatle se putevi granaju prema Adventurelandu, s tropskim džunglama i gusarskim avanturama; Westernlandu, koji oživljava duh Divljeg zapada; i Fantasylandu, srcu parka u kojem klasične Disneyjeve bajke postaju stvarnost. Tu su još i Tomorrowland, futuristička zemlja svemirskih putovanja i tehnoloških čuda, te kasnije dodani Critter Country i Toontown. Iako su mnoga od tih područja inspirirana originalnim Disneylandom, svako je prožeto detaljima koji ga čine posebnim. Ikona parka, veličanstveni Dvorac Pepeljuge, stoji u središtu kao simbol vječne magije.
Cijena ulaznice je prava sitnica – 60 eura. Za tu cijenu ne možete posjetit baš sve atrakcije, samo neke. Meni je to itekako odgovaralo jer za neke atrakcije moralo se čekati u redu i do 40 minuta. Odabrao sam one atrakcije za koje je vrijeme čekanja bilo pet minuta. U Fantasylandu obitelji uživaju u bezvremenskim klasicima, kao što su Let Petra Pana, Zastrašujuće avanture Snjeguljice i Dumbo leteći slon. Za ljubitelje uzbuđenja tu su nezaobilazne atrakcije poput Space Mountain, Big Thunder Mountain i uklete vile Haunted Mansion. Ipak, Tokyo Disneyland posebno se ističe po svojim ekskluzivnim atrakcijama koje su postavile nove standarde u industriji. Jedna od najpoznatijih je Pooh's Hunny Hunt, revolucionarna vožnja bez tračnica koja koristi GPS tehnologiju kako bi posjetitelje provela kroz Stojutarsku šumu na nepredvidiv i jedinstven način. U cijenu ulaznice uračunata je plovidba brodom Mark Twain. Riječ je o replici originalnog broda koji je godinama plovio Mississippijem. Na brodu svira originalna muzika toga vremena, a na obalama s jedne i s druge strane mogli su se vidjeti Indijanci, ali i kauboji koji su bili sigurni u svojim tvrđavama.
Zanimljivo je da je većina posjetitelja bila obučena u odjeću junaka koje obožavaju. Svaka druga ženska osoba imala je obavezno na glavi uši Mini, a količina kostima koja je šetala parkom je zadivljujuća. Osjećao sam se kao da sam usred karnevala u Rio de Janeiru. U Disneylandu se vrti ogroman novac. Nevjerojatan je broj prodavaonica suvenira, odjeće, obuće, a da ne pričam o ponudi jela i pića. Već u prvoj godini poslovanja park je privukao golem broj posjetitelja, a 2. travnja 1984. godine, manje od godinu dana nakon otvorenja, dočekan je desetmilijunti gost. Taj se trend nastavio nevjerojatnom brzinom. Do 1994. godine park je zabilježio više od 149 milijuna posjeta, što je brojka koja je u tom trenutku premašivala cjelokupnu populaciju Japana. Godine 2023. park je ugostio 15,1 milijuna posjetitelja, čime se pozicionirao kao četvrti najposjećeniji tematski park na svijetu i drugi najposjećeniji u Aziji. Uz dva parka, resort danas uključuje i brojne hotele, trgovački i zabavni kompleks Ikspiari te monorail sustav koji povezuje sve dijelove tog čarobnog svijeta.
Smješten unutar prostranog Ueno Onshi parka, Ueno zoološki vrt predstavlja, pak, zelenu oazu, utočište mira i divljine koje pulsira životom usred jedne od najgušće naseljenih metropola svijeta. Osnovan davnog 20. ožujka 1882. godine taj vrt nije samo najstariji u Japanu, već je i živi muzej koji na 14,3 hektara pripovijeda priču o suživotu čovjeka i prirode. Već pri samom ulasku osjeća se promjena atmosfere; gradska buka postupno jenjava, a zamjenjuju je zvukovi prirode – krikovi egzotičnih ptica, rika velikih mačaka i žamor posjetitelja koji s divljenjem promatraju više od 2600 životinja 500-tinjak različitih vrsta. Vrt je podijeljen na dva glavna dijela, Istočni i Zapadni vrt, koji su nekoć bili povezani legendarnim monorailom, prvim takve vrste u Japanu. Apsolutne zvijezde i svojevrsni simboli vrta velike su pande. Ti karizmatični crno-bijeli medvjedi uživaju status božanstva, a redovi za njihovo viđenje često se protežu stotinama metara. Pa kad su pande tako čuvene, zašto ih ne vidjeti. Ali, doista, red je bio jako jako dugačak. No, ne može se dalje. Čekanje od sat vremena za jednu minutu fotografiranja. Što ima ljepše od toga? A tu minutu štopaju djelatnici ZOO-a. U 59 sekundi već kreće galama da se mora napustiti područje fotografiranja. Prošlo bi to dobro da je panda mirna, ali kreće se takvom brzinom da mi je trebala kamera, a ne fotoaparat. U prostranim nastambama Istočnog vrta stoluju veličanstveni sumatranski tigrovi. Odmah sam se sjetio Kabira Bedija, legendarnog glumca koji je glumio Sandokana, Malezijskog tigra. On je u seriji lakoćom ubijao tigrove, mora da je ovaj u Tokiju ostao jedini živ...
Vrata zoološkog vrta otvaraju se svakog dana u 9.30 i zatvaraju u 17 sati, s posljednjim ulazom mogućim do 16 sati. Najbolje vrijeme za posjet je ujutro, odmah nakon otvaranja, kada su životinje najaktivnije, doručkuju i istražuju svoje nastambe. Kako dan odmiče, osobito nakon 15 sati, mnoge se životinje povlače u svoje unutarnje prostore radi odmora, pa bi posjetitelji mogli propustiti vidjeti neke od najzanimljivijih stanovnika. Vrt je u pravilu zatvoren ponedjeljkom, no postoji iznimka: ako je ponedjeljak državni praznik ili Dan građana Tokija (1. listopada, op. p.), vrt će biti otvoren, a zatvorit će se sljedećeg utorka.
Jedna od atrakcija je i "Saruyama – Planina majmuna", dinamična nastamba u kojoj se uvijek nešto događa, a živahni japanski makakiji svojim skakanjem, igrom i međusobnom interakcijom pružaju neprestanu zabavu. No, Istočni vrt krije i jedinstven kulturno-povijesni dragulj. Unutar samog zoološkog vrta uzdiže se peterokatna pagoda nekadašnjeg hrama Kaneiji. Ta predivna povijesna građevina, koja je postojala i prije osnutka vrta, stvara nadrealan prizor – drevna japanska arhitektura okružena egzotičnim životinjama.
Tokio je i kulinarska prijestolnica svijeta, a iskustvo japanske gastronomije počinje na vanjskoj tržnici Tsukiji. Iako se unutarnja aukcija tune preselila na novu lokaciju, Toyosu, vanjska tržnica, i dalje vrvi životom. Ovdje možete kušati najsvježiji sushi na svijetu, pripremljen na licu mjesta na malim štandovima, kao i razne druge morske plodove i japanske delicije. Kada padne noć, grad otkriva svoje drugo lice u uskim uličicama Shinjukua. Golden Gai je labirint od šest uličica s više od 200 sićušnih barova, od kojih neki mogu primiti tek nekolicinu gostiju. Svaki bar ima jedinstven karakter i atmosferu, stvarajući osjećaj putovanja u prošlost. U blizini je i Omoide Yokocho, poznat kao "Memory Lane" ili manje laskavo "Piss Alley", gdje se u zraku širi miris yakitorija (ražnjića s roštilja) iz malih, zadimljenih izakaya (japanskih pubova). Ta mjesta nude autentično iskustvo i priliku za druženje s lokalnim stanovništvom, no važno je imati na umu da mnogi barovi primaju samo gotovinu.
Tokio je grad prepun neobičnih i zabavnih atrakcija koje ga čine jedinstvenim. U Shinjukuu, iznad zgrade Toho, vreba divovska glava Godzille, odajući počast najpoznatijem filmskom čudovištu Japana. Svakog sata, uz zvučne efekte, glava "oživljava" ispuštajući dim, što je posebno efektno noću. Za ljubitelje životinja tu su brojni tematski kafići – od mačaka i pasa do kapibara, ježeva i sova. Ipak, preporučuje se istraživanje i čitanje recenzija kako biste posjetili mjesta koja brinu o dobrobiti životinja. Nezaobilazno iskustvo je i posjet nekoj od trgovina lanca Don Quijote. Te višekatne diskontne trgovine, poznate po kaotičnom rasporedu, šarenim natpisima i zaraznoj pjesmici "Don Don Donki", prodaju apsolutno sve što možete zamisliti – od hrane i kozmetike do elektronike i kostima.
Otvori KEKS Pay
