Uskoro će se navršiti sedam godina otkako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić službeno posjetio Zagreb. Pozvala ga je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a susret je organiziran s ciljem smanjenja napetosti između dviju zemalja u sklopu čega je Vučić bio obećao i predaju dokumenata iz arhiva JNA i vojnih bolnica s podacima o nestalim Hrvatima. Ukratko, Vučić je prevario našu Predsjednicu, dokumenti koje je donio nisu vrijedili ništa. Čak i za najortodoksnije hrvatske mirotvorce on je tada postao prevarant. U proteklih sedam godina Vučić je redovito potvrđivao svoje neprijateljstvo prema Hrvatima i Hrvatskoj, koje je s godinama samo dodatno zaoštravao. I ove godine, u vrijeme dok su se Hrvatskoj čekali Badnji dan i Božić, Vučić je u Beogradu organizirao "ambasadorsku konferenciju", te sazvao kompletnu srbijansku diplomaciju. A to, naravno, nije moglo proći bez spominjanja Hrvatske. Vučić se, naime, javno upitao zašto se Hrvatska toliko naoružava, a onda i dao odgovor, da je to zbog Srbije. Bravo za Vučića. Konačno se u nečemu možemo složiti. Pustimo sad diplomatski rječnik, to je to. Da je na vlasti u Srbiji neki normalniji političar i vlast, neopterećena klasičnim srbijanskim mitom o realizaciji Velike Srbije, tempo naoružavanja Hrvatske sigurno bi bio sporiji. No kada imaš susjeda koji ti stalno viri preko plota, želi srušiti taj plot i ponovno se pojaviti u tvom dvorištu, a to uopće i ne skriva, jasno je tko Hrvatskoj daje jaki motiv da se jače naoruža.
Što jaća vojska to mirniji i sigurniji život. Sa ovakvom Srbijom treba biti na oprezu. Uostalom nešto smo naučili iz povijesti. Nikad više neće republika Hrvatska biti nespremna.