Legendarna Dinamova desetka i bivši hrvatski reprezentativac, 38-godišnji Jorge Sammir Cruz Campos, javio se za Večernji list iz Brazila. Povod razgovora nadolazeća je Dinamova utakmica s Malmöom, imajući u vidu kako je Brazilac najbolju utakmicu u Dinamovu dresu 2011. godine odigrao protiv ovog švedskog kluba.
– Sada živim u Itapemi, gradu u državi Santa Catarina, blizu Florianopolisa. Ovdje sam se preselio prije šest mjeseci. Ovo je grad na jugu Brazilu, s većom kvalitetom života od moje rodne Itabune u Bahiji. Mislim da je ovo najbolje mjesto za život u cijelom Brazilu! – kazao nam je na početku Sammir.
Kada smo posljednji put razgovarali, nagovijestili ste da ćete u menadžerske vode, u potragu za talentiranim nogometašima u Brazilu?
– Da, tražim nadarene igrače, ali ih je teško naći. Ako nađem nekoga, mogu ga preporučiti ljudima u Hrvatskoj, imam dobre odnose u hrvatskoj ligi. Dinamo? Ne radim s Dinamom ništa, ali bude li ovdje dobrih igrača, mogu ih ponuditi Dinamu, zašto ne?
Jednom ste rekli da u Brazilu tražite novog Sammira. Jeste li ga našli?
– Nisam. Teško je to. Nema više takvih! – smije se, pa kroz smijeh dodaje:
– A nema više ni takve budale kao što sam ja bio.
Idete li na utakmice u Brazilu?
VEZANI ČLANCI:
– Da, idem ovdje utakmice gotovo svaki vikend, tu gdje živim. Pritom ostvarujem kontakte, pa ćemo vidjeti što će od svega biti. Tek sam počeo s tim, nema žurbe... A to ne radim radi novca, radi zarade, nego iz čistog gušta, da budem u nogometu. A ne želim biti trener, ni klasični menadžer igračima. Moja je ideja pronaći mladog, talentiranog nogometaša te ga preporučiti nekom europskom klubu i tako mu pomoći u razvoju karijere. Ma, volim novac, svi ga volimo, ali novac me ne vodi u životu. Želio bih pronaći nekog talenta i usmjeriti ga prema uspjehu. Onako kako je mene u Brazilu kada sam bio jako mlad pronašao Božo Slišković.
Pratite li SuperSport HNL, gledate li utakmice?
– Ne, ne gledam, ligu pratim samo preko Instagrama.
Treba mi odmor
Kako to, pa vi ste legenda Dinama, imate sedam titula prvaka, 269 nastupa...?
– Na to što ne gledam Dinamo utječe i vremenska razlika, ali generalno – zaista vrlo malo gledam nogomet. Možda samo neke vrhunske utakmice Lige prvaka. Reprezentacija? Gledao sam utakmicu protiv Češke, prije toga baš i ne. Ta moja distanca prema Dinamu ili hrvatskoj ligi nema veze s njima, nego sa mnom. Predugo sam bio u nogometu, pa mi sada treba odmor od njega. Jednostavno, više nisam zaljubljen u nogomet kao što sam nekada bio.
Ima li barem malo zadovoljstava koje vam preko TV ekrana može pružiti nogomet?
– Barcelonu volim gledati, najviše zbog Yamala. A ovo ostalo – sve su mi utakmice iste, svi igrači rade iste stvari, nema više toliko majstora, improvizacije, genijalnih poteza. Zato me nogomet sve manje zanima.
Koji je bio posljednji igrač u HNL-u po vašem ukusu?
– Bio je to Petković u Dinamu, kada je bio na svom vrhuncu. Ali pao je jako u zadnje vrijeme.
Koji je bio vaš vrhunac u Dinamu?
– Bila je to utakmica s Malmöom u Zagrebu. Svaki igrač ima neku svoju utakmicu života – moja je bila baš ta.
Jeste li toga dana, 17. kolovoza 2011. godine, osjetili da će to biti vaš dan?
– Jednostavno, bio sam svjestan važnosti te utakmice, da nam je to odlučujući korak ka Ligi prvaka, i da moram napraviti nešto veliko. Bio sam u to vrijeme najbolji igrač Dinama i želio sam u toj utakmici to dokazati. Stalno mi je to bilo u glavi, i naravno da Dinamo prođe.
Jeste li ikada gledali snimku te utakmice?
– Samo sažetke, nikada cijelu utakmicu.
Što iz nje najviše pamtite?
– Ovacije publike. Imam to na Instagramu, i te sažetke.
Kako ste se tada osjećali, jeste li sami sebi dokazali koliko vrijedite?
– Da, ali sam istodobno znao da mogu i više. Baš tada trebao sam otići iz Dinama, na nešto veće. Dobiti priliku biti još bolji. Nakon Villarreala 2010. te Malmöa godinu poslije – mislio sam da sam u Dinamu napravio sve ili dovoljno. Da nemam više što dati Dinamu.
A koliko pamtite uzvrat u kojemu je Dinamo jedva obranio prednost od 4:1? Izgubio je 0:2.
– Bilo je teško, ne znam što nam se tamo dogodilo. Dođe takva utakmica u kojoj nitko ne zna što se događa na terenu. Primamo golove, svi gledamo jedan u drugoga, nema nikakve reakcije. Nisam si to mogao objasniti. Ali sjećam se i da je Rukavina imao veliku šansu, nije dao gol... Ja sam mu dodao loptu, a on je fulao.
Vratimo se na prvu utakmicu. Jeste li slavili te noći do jutra?
– Ja jesam, za druge ne znam. Bio sam vani do jutra, najprije kod frenda, a poslije... Ne sjećam se više.
Kako danas gledate na taj svoj životni stil iz igračkog vremena?
– Znam da to nije bilo normalno, ali tada sam imao privatnih problema. Bio sam daleko od obitelji, koja je bila u Brazilu, a da je netko od obitelji tada bio uz mene u Zagrebu, možda se ne bih tako ponašao. Samo da sam imao nekoga da mi pomogne, da razgovara sa mnom, ne bih toliko lošega napravio sebi. Ali opet, ne krivim nikoga, imao sam više od dvadeset godina i sam sam donosio takve odluke.
Je li vam žao zbog toga? Mislite li da ste mogli postati još veći igrač da ste bili pravi profesionalac?
– Sto posto! Nešto sam napravio u karijeri, ali mogao sam puno više. Samo da sam na vrijeme otišao iz Dinama. Tada bih se počeo bolje ponašati i misliti samo na nogomet. Vani ne bi tolerirali moje ponašanje. Da sam prije otišao van, prilagodio bih se njihovu profesionalizmu.
Ali svejedno ste kao nogometaš osvojili dosta trofeja, vrhunski zaradili?
– Ma, ne mogu se žaliti, nogomet mi je dao sve. Moglo je biti bolje, ali i gore; mogao sam ostati u Brazilu cijeli život, pa možda čak i ne postati nogometaš.
Ne da mi se igrati nogomet
Igrate li nogomet rekreativno?
– Ne. Dečki me zovu, ja im kažem "OK, dolazim", pa ne dođem. Ne da mi se. Samo u teretanu idem. Jako sam ojačao. Pa što? Sad više ne igram nogomet i mogu što god hoću. Paše mi teretana, volim trenirati, naviknuo sam se već, tu sam se našao. Treniram šest dana u tjednu po dva sata. I dalje radim na povećanju mišićne mase.
Fan ste borilačkih sportova, UFC-a?
– Da, oduvijek pratim UFC. Sin Noah prije je trenirao borilačke sportove, sada je prešao na nogomet. Živi u Birminghamu, u američkoj Alabami, viđamo se tri-četiri puta godišnje.
Popijete li ikada alkohol?
– Katkad vikendom, kada izlazim s društvom. Ali sada se više ne "razvalim" kao nekada. Ne možeš to kada ideš u teretanu, tu sam ozbiljan, živim sportski. Živim onako kako sam trebao živjeti dok sam bio igrač – zaključio je legendarni dinamovac Jorge Sammir.
Otvori KEKS Pay
Imao je talent kao Luka Modrić, ali na žalost nije i Modrićevu glavu i posvećenost.