Na današnji dan, prije 12 godina dogidila se jedna od većih sportskih tragedija. Tijekom skijanja s obitelji u francuskim Alpama, Michael Schumacher pao je i udario glavom o stijenu. Iako je nosio kacigu, koja mu je spasila život, zadobio je tešku ozljedu mozga. Prebačen je u bolnicu u Grenobleu gdje je stavljen u medicinski induciranu komu kako bi se smanjio pritisak na mozak. Svijet je ostao bez daha, a poruke podrške stizale su sa svih strana. Nakon višemjesečne borbe za život, u lipnju 2014. probudio se iz kome i prebačen je na daljnju rehabilitaciju, prvo u bolnicu u Lausannei, a zatim u obiteljski dom u Švicarskoj. Od tog dana, njegov život odvija se daleko od očiju javnosti. Njegova obitelj, predvođena suprugom Corinnom, od tada vodi tihu i dostojanstvenu bitku, štiteći njegovu privatnost s nevjerojatnom snagom.
Michael je tu. Drugačiji je, ali je tu, i to nam daje snagu. Pokušavamo nastaviti kao obitelj, onako kako je on to volio i još uvijek voli. 'Privatno je privatno', uvijek je govorio. Meni je vrlo važno da on može nastaviti uživati u svom privatnom životu što je više moguće. Michael nas je uvijek štitio, a sada mi štitimo njega – rekla je Corinna u emotivnom dokumentarcu "Schumacher" iz 2021. godine.
Rođen 3. siječnja 1969. godine u Hürthu u Njemačkoj, Michael Schumacher odrastao je u skromnoj radničkoj obitelji. Njegova sudbina bila je neraskidivo vezana uz zvuk motora i miris benzina, ponajviše zahvaljujući ocu Rolfu, zidaru koji je vodio lokalnu karting stazu. Upravo ondje, na asfaltu u Kerpenu, započela je jedna od najvećih sportskih priča svih vremena. Već s četiri godine, Michael je sjeo za volan kartinga koji mu je otac sastavio od odbačenih dijelova, a sa šest godina osvojio je svoje prvo klupsko prvenstvo. Njegov talent bio je očit, no financijske prepreke bile su goleme. Obitelj nije mogla priuštiti novi motor od 800 njemačkih maraka, ali su lokalni poduzetnici prepoznali budućeg prvaka i priskočili u pomoć. Kako bi zaobišao njemačke propise koji su zahtijevali minimalno 14 godina za vozačku licencu, s 12 godina ju je ishodio u Luksemburgu.
Nakon što je pokorio svijet kartinga, osvojivši njemačka i europska prvenstva, Schumacher je 1988. godine prešao u jednosjede. Dominirao je u seriji Formula König, a zatim se dokazao u njemačkoj Formuli 3, gdje je 1990. osvojio naslov prvaka. Njegov talent nije ostao nezapažen; postao je član Mercedesovog juniorskog tima u utrkama sportskih automobila. Ipak, sudbonosni poziv stigao je u ljeto 1991. godine. Tim Jordan našao se u nevolji jer je njihov vozač Bertrand Gachot završio u zatvoru, a Mercedes je platio 150.000 američkih dolara kako bi njihova mlada nada dobila priliku. Na legendarnoj stazi Spa-Francorchamps, koju nikada prije nije vozio, Schumacher je šokirao svijet Formule 1 kvalificiravši se na sedmo mjesto. Iako je utrku završio već u prvom krugu zbog kvara na kvačilu, njegova je poruka bila poslana. Već za sljedeću utrku potpisao ga je Benetton, otimajući ga Jordanu ispred nosa i pokrenuvši lavinu uspjeha.
U Benettonu je Schumacher brzo pokazao da nije samo prolazni talent. Već 1992. godine, na istoj stazi na kojoj je debitirao, ostvario je svoju prvu pobjedu u kišnim uvjetima koji će postati njegov zaštitni znak, donijevši mu nadimak "Kišni čovjek". Vrhunac s Benettonom dosegnuo je 1994. i 1995. godine, osvojivši dva uzastopna naslova svjetskog prvaka. Sezona 1994. ostala je zapamćena po kontroverznom sudaru s glavnim rivalom Damonom Hillom u posljednjoj utrci sezone u Adelaideu, sudaru koji mu je donio prvi naslov, ali i podijelio mišljenja javnosti. Bez obzira na kontroverze, njegova dominacija bila je neupitna, a on je postao najmlađi dvostruki svjetski prvak u povijesti sporta. No, umjesto da nastavi nizati uspjehe s etabliranim timom, Schumacher je donio odluku koja će zauvijek promijeniti Formulu 1.
Godine 1996. prešao je u Ferrari, posrnulog diva koji je vapio za uspjehom. Talijanska momčad nije osvojila vozački naslov od 1979. godine, a njihovi bolidi smatrani su nepouzdanima i nekonkurentnima. Schumacherov dolazak nije bio samo transfer vozača, već početak revolucije. Sa sobom je doveo briljantne umove poput Rossa Brawna i Roryja Byrnea, stvorivši "dream team" koji će ispisati povijest. Prve godine bile su teške, obilježene borbom s tehničkim problemima i tijesnim porazima, poput onog 1997. protiv Jacquesa Villeneuvea, kada je diskvalificiran zbog namjernog sudara, ili 1998. protiv Mike Häkkinena. Prijelom noge 1999. godine privremeno je zaustavio njegov pohod na titulu, ali je samo ojačao njegovu odlučnost da Ferrari vrati na vrh.
Početak novog milenija označio je početak jedne od najvećih dominacija u povijesti sporta. Godine 2000., nakon 21 godine čekanja, Michael Schumacher donio je Ferrariju naslov svjetskog prvaka u dramatičnoj borbi s Häkkinenom. Bio je to početak zlatnog doba. Od 2000. do 2004. godine, Schumacher i Ferrari bili su nepobjedivi, osvojivši pet uzastopnih vozačkih i konstruktorskih naslova. Srušio je rekord Juana Manuela Fangija od pet naslova svjetskog prvaka, postavivši novi standard sa sedam titula. Sezona 2002. bila je vrhunac dominacije kada je završio svaku utrku na pobjedničkom postolju, a naslov osigurao čak šest utrka prije kraja sezone. Godine 2004. pobijedio je na nevjerojatnih 13 od 18 utrka.
Nakon što je Fernando Alonso prekinuo njegov niz 2005. i 2006. godine, Schumacher je na kraju sezone 2006. objavio svoje prvo povlačenje iz sporta. Ipak, strast za utrkivanjem nije ga napuštala. Nakon trogodišnje pauze, 2010. godine šokirao je svijet povratkom u Formulu 1 s novim timom Mercedes GP. Iako tijekom tri sezone s Mercedesom nije ostvario pobjedu i zabilježio je samo jedno postolje, njegov doprinos bio je nemjerljiv. Pomogao je postaviti temelje momčadi koja će kasnije dominirati sportom s Lewisom Hamiltonom. Na kraju sezone 2012. godine, konačno se oprostio od utrkivanja, ostavivši iza sebe nasljeđe koje je uključivalo 91 pobjedu, 155 postolja i 68 pole positiona, rekorde koji su se tada činili nedostižnima.
Otvori KEKS Pay
