Dražen Anzulović (57), negdašnji Cibonin trener i bivši izbornik, vratio se iz Rusije usred sezone a da nije dobio otkaz na klupi njegove Samare. Što se zapravo dogodilo ovom, na ruskom tržištu cijenjenom, hrvatskom stručnjaku?
- U Samarskoj oblasti promijenio se gubernator, svojevrsni župan, i kako je on i druge političke opcije klub je ostao bez sustava financiranja kakvog je podržavao njegov prethodnik. Već s prvim prosincem klub su napustili svi stranci a ja sam imao dogovor do Nove godine. Kako više nije bilo rezona da nastavimo dalje, jer je otišao i naš najbolji ruski igrač, sporazumno smo se razišli. s obzirom na to da mi je rečeno da je upitno i daljnje plaćanje i sportski i financijski rezon mi je govorio da je najbolje da idem.
Kako mu je bilo za raditi svih ovih šest i pol godina u Rusiji?
- U sva tri kluba sam se osjećao izuzetno ugodno, osjećao sam poštovanje i važnost uloge trenera. Zajedno sa mojim asistentom Stipom Kulišem i kondicijskim trenerom Josipom Milišom mi smo kvalitetom našeg rada nastojali uzvratiti za priliku koju su nam dali. Prošla sezona u Samari nam je bila odlična a i prije toga u Krasnojarsku, to je sredina koju sam zavolio. Jedini razlog zašto sam iz Sibira otišao jest što je postalo prenaporno gubiti noći na putovanja. Pa mi smo bili udaljeni pet sati leta od Moskve i na šest vremenskih zona u odnosu na Europu.
Je li se u dalekom Sibiru osjećao izoliranim od svijeta?
- Ne, ja sam imao osjećaj kao da sam u Americi a sva ta putovanja zrakoplovima sam si nastojao predstaviti kao ona koja sam u Poljskoj prolazio autobusom. Ja nisam netko tko voli letjeti no to mi je posao, nemam druge opcije pa sam i oguglao na neke situacije.
Koliki je udarac za rusku klupsku košarku odluka Eurolige ali i Fibe da ruski klubovi, pa tako i reprezentacija, zbog agresije na Ukrajinu ne mogu nastupati u međunarodnim natjecanjima.
- Sigurno da je to veliki udarac. U trenutku kada je došla zabrana igranja VTB liga je imala tri kluba među osam u Euroligi s nemalim izgledima da dva izbore nastup na Final Fouru. Utjecalo je to na veliki dio nedolaska kvalitetnih igrača jer oni žele igrati najjača natjecanja. No, i unatoč tome liga je imala financijsku moć da može privući kvalitetne igrače.
Je li, kao netko tko živi skoro dvije tisuće kilometara od ukrajinske granice, osjetio rat?
- Meni je 16 kilometara od stana pao dron i nije bilo ugodno. Nažalost, rat nikome ništa dobroga nije donio.
Jesu li on i njegovi suradnici u ičemu osjetili stav hrvatske vladajuće politike koja je čvrsto uz Ukrajinu?
- Oni znaju sve. Svaka izjava od našeg premijera i predsjednika ondje se pratila. Ja sam i prije no što je sve počelo imao određeni staž u ruskoj košarci i mi smo svi imali vrlo dobar prijem od ruskog naroda. Istina, izbjegavali smo i svaku pomisao ulaženja u dublje priče o situaciji koja nas je okruživala i nismo osjećali nikakve probleme.
U kojoj mjeri na sliku o hrvatskoj košarci loše utječe to što već godinama naši klubovi ne igraju europska natjecanja a ako se netko i odvaži taj "otpadne na prvom zavoju"?
- Osnova bavljenja sportom jest da imaš ambiciju postizanja rezultata a mi imamo sliku nemoći hrvatskih klubova da osiguraju proračune koji bi bili dostojni predstavljanja hrvatske košarke što sve utječe i na reprezentaciju. Svake godine u četiri europska klupska natjecanja participira oko 120 momčadi pa si možete misliti gdje smo u odnosu na europsku košarku po ulaganju. A trenutačna situacija izgleda tako kao da nema svjetla na kraju tunela. Hrvatski klubovi su ili opljačkani ili su nezainteresiranošću lokalne politike i ograničenim državnim ulaganjem dovedeni u situaciju preživljavanja.
Je li Cibona opljačkana, klub za koji je igrao ali i kojem je bio prvi trener?
- Cibona je bila vlasnik dvorane i poslovnih prostora u pasažu a da ne govorim o Tuškancu. A sada nema ništa i ne treba vam puno pameti da shvatite da je to opustošen klub. Siguran sam da bi s tim kapitalom, kojeg je imala, bez ikakvog problema našla kvalitetnog sponzora, ili više njih, i da bi se napravio respektabilan europski klub. Cibona je i dalje brand i nitko ne može vjerovati da je spala na ovakve grane. Zadar sa svojom tradicijom i takvim uvjetima, uz malo želje, može napraviti europski klub.
Naš sugovornik je trenerski radio u Zagrebu, klubu kojeg više nema, i u Ciboni kojoj bi se to isto moglo dogoditi. Kako sve to doživljava kao promatrač?
- Zagreb je znao kako proizvesti rezultat ali i igrače a nestao je s košarkaške karte. Cibona je pak klub s imenom i nisam mislio da se to može dogoditi. Eto vam primjera nekih klubova iz bliskog susjedstva za koje se, od države, nije dozvolio takav način propadanja i od toga se sada radi jako dobar biznis. A sport jest biznis.
Kao bivšeg izbornika pitali smo Zulu bi li mogući prvi neodlazak muške reprezentacije na Eurobasket bio najteži udarac za hrvatsku košarku dosad?
- Ne mislim tako. To su stvari koje se u sportu događaju. Nama je veći problem što mi nemamo klubove sa sportskom ambicijom a samim time ne možemo niti imati bazu iz koje ćemo crpiti igrače za reprezentaciju. Jedan neodlazak na Eurobasket neće ništa promijeniti.
Nažalost, na tom Eurobasketu ne bi bilo nekih od Zulinih kandidata za košarkaša godine.
- Za Zupčevo prvo mjesto dovoljni su razlozi kontinuitet igara visoke razine u NBA ligi i njegovo odazivanje igranju za reprezentaciju. Za svoju visinu jako je mobilan centra, odlično trči a njegovo tehničko znanje nije upitno. Oduševio me dok sam s njim radio u reprezentaciji, on je prava osobnost, kako životno tako i sportski.
Slijede Hezonja pa Šarić.
- Hezonja je igra za najveći europski košarkaški klub, izniman je atleta i nositelj igre. Njegov potencijal je enorman zbog čega je i bio peti izbor drafta. S njegovim ljudskim sazrijevanjem sve više do izražaja dolaze i njegov potencijal i kvaliteta. Šarić u NBA nema status kakav bi trebao imati no njegov odnos prema reprezentaciji je za svaku pohvalu. U prijašnjim naraštajima se nije uspijevao nametnuti dovoljno da bi taj njegov liderski duh došao još više do izražaja.
Četvrti je Božić a peti Bilan.
- Božić je napravio veliki iskorak povratkom u Zadar i nadam se njegovim takvim igrama i u inozemstvu. Bilana sam trenirao u njegovim mlađim danima, u Cedeviti, i znam njegov potencijal koji iskazuje i sada, dobrim igrama u Italiji.
Je li šteta što igrača poput Bilana nismo imali u reprezentaciji za utakmice s Bosnom i Hercegovinom?
- Normalno da je šteta i ja nikad neću prestati pričati da svaki naš košarkaš koji može pridonijeti kvaliteti reprezentacije mora se odazvati pozivu. To ne smije biti nikad upitno. Da svi oni vrate djelić onoga što je u njih uloženo i bez čega ne bi bili ono što jesu.
Otvori KEKS Pay
Zula je bio katastrofalan izbornik.