U povijesnoj pobjedi Intera nad Barcelonom (ukupno 7:6) nakon možda i najboljeg polufinalnog dvomeča u povijesti Lige prvaka možete pronaći mnoge heroje nerazzurra. Za neke je to trener Simone Inzaghi, trener koji je u zadnjih nekoliko godina vratio Inter u talijanski, ali i europski vrh. Za neke je to najpodcjenjeniji vratar ove nogometne ere, Švicarac Yann Sommer koji nas uvijek u velikim utakmica podsjeti da je uistinu riječ o ozbiljnom kandidatu za najboljeg vratara svijeta. Za neke je to veznjak Davide Frattesi, džoker koji je zabio odlučujuće golove i Bayernu i Barceloni za prolazak Intera, a takve krucijalne golove zabija puno češće, bez obzira na sporednu minutažu. Za neke je to pak nizozemski Denzel Dumfries koji se protiv Barcelone pretvorio u Cafua iz najboljih dana, uz nevjerojatan učinak od dva gola i tri asistencije u dva susreta protiv blaugrane.
Sve su to legitimni kandidati, no nijedan od njih nema istinsku junačku i herojsku priču kao što ima Francesco Acerbi, 37-godišnji vremešni stoper koji se u trećoj minuti sudačke nadoknade drugog polufinala, pri minimalnom vodstvu Barcelone, pretvorio u centarfora i zabio najvažniji gol svoje karijere za spas Intera i odlazak u produžetke.
Svoju veliku priliku Acerbi je dočekao s 24 godine, kad ga je Milan 2012. godine doveo iz Chieva, no otprilike u to vrijeme ga je zadesila velika obiteljska tragedija. Njegov otac je te godine preminuo nakon nekoliko nizanih moždanih udara.
– Umro je u veljači, malo prije mog transfera u Milan. Poslije njegove smrti osjećao sam se prazno i nogomet mi je bio beznačajan. Počeo sam piti i, vjerujte mi, popio bih bilo što. Sve je krenulo nizbrdo, postao sam arogantan – rekao je Acerbi.
Nakon što je praktički protjeran iz Milana, Acerbi je svjež start tražio u Sassuolu 2013. godine, no tada mu je, u samim počecima za Sassuolo, stigla još jedna potresna vijest – dijagnosticiran mu je rak testisa. Operacijom mu je tumor uklonjen, no već do prosinca mu se rak vratio. Uspio je pobijediti tešku bolest nakon više od dva mjeseca kemoterapije te se vratio na terene za Sassuolo u sezoni 2014./2015.
– Možda zvuči kao grozan paradoks, ali rak mi je spasio život. Imao sam nešto za što se borim, tešku prepreku koju moram svladati. Bilo je to za mene kao da sam počeo život ispočetka i vidio sam svijet na način na koji sam potpuno zaboravio tijekom svojih crnih dana. Počeo sam opet osjećati stvari, cijeniti stvari. Dobio sam drugu šansu za život – prisjetio se Acerbi.
Od tada je Acerbi odigrao četiri sjajne sezone za Sassuolo, potom i četiri sjajne sezone za Lazio, da bi 2022. s 34 godine na leđima odradio transfer karijere u Inter gdje je neizostavan i strašno važan čimbenik. U Laziju je osvojio talijanski kup i superkup, u Interu prvenstvo, kup i dva superkupa, ali i naslov europskog prvaka s Italijom 2021. godine. Bajkovit bi bio završetak da pri samom zalasku karijere svemu tome doda i naslov u Ligi prvaka, u svojem drugom finalu u Interu.
dobra prica, izgleda da samo nasi politicari mogu do slave i novca bez osobne tragedije.