U sezoni u kojoj niti jedan hrvatski klub nije ni primirisao nekom od dva najvrjednija europska klupka trofeja, zadovoljstvo nam je slaviti trenera koji je osvojio Europski kup. A Sandru Suknu, strategu najtrofejnijeg europskog kluba Pro Recca, to je već 13. trofej u prilično kratkoj, tek petogodišnjoj, trenerskoj karijeri.
Slavnom Pro Reccu, Sukno je priskrbio jedini trofej koji je ovom klubu nedostajao. Sveukupno, klubu iz predgrađa Genove, ovo je već 77. pehar od kojih je Dubrovčanin sudjelovao u čak 21. U igračkih osam i trenerskih 13.
U dvije utakmice finala Eurokupa, talijanski klub je u oba navrata pobijedio srpski Radnički i to, može se reći, na uvjerljiv način jer je ukupni omjer pogodaka 28:21.
Nakon što je s Pro Reccom, igrački, osvojio Ligu prvaka (2012.), dva naslova prvaka Italije i dvaput europski Superkup, Sandro je kao trener znatno podebljao nisku trenerskih uspjeha. Jer, kao strateg najjačeg talijanskog kluba osvojio je četiri talijanska prvenstva, dva naslova prvaka Europe, tri europska Superkupa a sada i Eurokup.
A ostvario je sve to u samo četiri godine stručnog rada pa kako onda čovjek da ne pomisli da mi kao trener mogao nadmašiti čak i svoju igračku karijeru. A ona je, do trenutka preranog prekida radi srčanih problema, bila famozna. Naročito ona reprezentativna.
S reprezentacijom Hrvatske, osvojio je osam medalja na najvećim svjetskim natjecanjima. Zapravo, nema što nije osvojio jer bio je i europski prvak (2010.), olimpijski pobjednik (2012.) i svjetski prvak (2017.) kada je proglašen najboljim svjetskim vaterpolistom i izboru magazina "Total-waterpolo".
Svoju trenersku karijeru započeo je na klupi hrvatske reprezentacije, kao pomoćnik današnjeg izbornika Ivice Tucka. A onda je stigla ponuda od kotorskog Primorca gdje je proveo godinu dana i od kuda se, u ljeto 2021., uputio u Pro Recco, u klub u kojem je ostavio izniman igrački trag. A dojam je u ljudski među kojima se naročito ističe gesta od prošlog ljeta.
Naime, u trenutku kada je ovaj klub, nakon 19-godišnje odanosti, napustio dugogodišnji glavni sponzor Gabriele Volpi, vlasnik tvrtke Orlean Invest i bivši vlasnik Nogometnog kluba Rijeka, Sukno nije htio napustiti brod koji se bio opasno nagnuo. A u tim trenucima kada su klub napuštali neki od najboljih igrača, kazao je:
- Kad me predsjednik kluba nazvao i objasnio u kakvim je klub financijskim poteškoćama obećao sam mu da ću ostati čak i ako moramo igrati s juniorima. Bio sam spreman pomoći klubu na bilo koji način jer sam se osjećao dijelom Pro Recca. Ondje sam kao mladi trener dobio veliku priliku, da mogu trenirati najbolje igrače na svijetu, i to je bila dodatna motivacija da ostanem.
A njegova dobra namjera vratila mu se u karmičkom smislu. Naime, nakon što je klub već morao otkazati nastup u Ligi prvaka, pojavio se novi sponzor u obliku jedne od najbogatijih brazilskih obitelji (Behring) čiji je najistaknutiji član (Alex) kao mladić igrao vaterpolo. A nakon toga obogatio se na tržištu financija (3G Capital) i danas se njegovo bogatstvo procjenjuje na preko šest milijardi američkih dolara.
Inače, Pro Recco je u finalu Eurokupa igrao tri puta ali je 1993. i 2002. ta finala gubio. Klub je rekorder po broju osvojenih naslova prvaka Europe (11) ispred Mladosti i Partizana za po sedam pehara. S trofejem koji je Pro Reccu jedini nedostajao ovaj klub u svojim trofejnim vitrinama sada ima 36 naslova prvak Italije, 18 pobjeda u nacionalnom Kupu, devet u europskom Superkupu te jedan naslov prvaka ABA lige.
Otvori KEKS Pay
