I kako misliš voditi Dinamo, pitao sam prije otprilike godinu dana Zvonimira Bobana. Po starinski, ispalio je bez zadrške, a u isti mah obojica smo se nasmijali, savršeno se dobro razumjevši što to znači. Bilo mi je drago jer tako razmišlja, sretan da je u Dinamo došao netko bez straha sanjati nogomet, ali istovremeno sam naslućivao probleme koje će mu takav stav donijeti. Nije dugo trebalo da se strepnja iza radosti pretvori u stvarnost. Sezona je počela bajkovito, a onda, kako je to manje-više očekivano kad se svjetonazor hrabrog sna sudari s kukavičlukom stvarnih mediokriteta i zlih provincijalaca, krenule su uvrede zbog predvidljivih oscilacija. Dinamo je počeo gubiti neke utakmice, znalo se činiti da po jedno poluvrijeme odigraju dvije različite ekipe, bodovni konto nije bio onoliko nabildan koliko su dobronamjerni priželjkivali, a oni drugi prekomjerno potencirali. No čak i unatoč tome Dinamo nije loše stajao. Barem ne svakome onome tko je realno sagledavao situaciju.
Dinamu dvostruka kruna. A što sad!
Otvori KEKS Pay
