Rijetki su mediji koji već nisu “smijenili” glavnog tajnika Sinišu Krajača uoči današnje sjednice Vijeća HOO-a. Jedni jer su uvjereni u točnost plasiranih im informacija pa su se stavili u funkciju pravne države i kažu da je to gotova stvar a drugi u stilu “kad već mnogi tako pišu, vrijeme je da i mi krenemo tim putem”.
Sjednica je, kakti, redovnog tipa, ali je od predsjednika Zlatka Mateše sazvana očito i s namjerom da vidi kako stoje njegove, ali i akcije njegova prvog operativca. One su u očima hrvatskog pravosuđa zasad dobre, jer protiv Krajača se ne vodi nikakav postupak, ali nisu dobre u očima “prekomjernom paljbom” zasute šire sportske javnosti. A u njoj je, serijom optužujućih tekstova, stvorena kritična masa neraspoloženja prema čovjeku koji očito smeta garnituri koja želi preuzeti blagajnu krovne nam sportske kuće. Uspiju li danas u naumu, vrlo brzo će se vidjeti za čiji interes se to radilo.
Otkud vjetar puše, može se dijelom naslutiti i po ideji po kojoj bi hrvatska država trebala financirati samo 20-ak sportova, čime bi većinu ostalih pretvorila u puku rekreaciju, što bi značilo više novca za ekipne sportove.
Situacija s ekipnim sportovima je takva da se oni osjećaju “pothranjeno”, a zapravo su za Hrvatsku, s nezainteresiranim privatnicima za ulaganje u sport, postali preskupi. Dakako, ne u smislu potrebe za masovnošću po sportovima, što se mora podržati, već u kontekstu međunarodne konkurentnosti naših klubova. Jer, još se jedino u vaterpolo isplati ulagati u smislu pojačanja koja bi naše klubove učinila dodatno konkurentima u Europi. U odbojci i, naročito, košarci to odavno nije slučaj, a sada ta sudbina polako sustiže i trofejni rukomet.
Svjestan da ne bi bilo fer zakidati pojedinačne sportove na račun ekipnih, Krajač si je navukao neprijatelje. Nije pristao ni nagoditi se na način da se odrekne Mateše pa da tako sačuva svoju glavu pa će zanimljivo biti vidjeti hoće li Mateša danas njega pustiti niz vodu.
A scenarij je već spreman i “netko” će pod točkom razno predložiti glasanje o povjerenju glavnom tajniku. Onda će se on braniti, pri čemu je pitanje koliko su vijećnika uspjeli obraditi oni koji ga ruše. A treba im 12 od 22 glasa. A do kritične mase i među vijećnicima se nastojalo doći metodama kompromitacije po medijima, ali i osobnim uvjeravanjima.
Istraživačko novinarstvo svakako treba podržati, ali ono se ne bi smjelo događati na bazi dojava upitne vjerodostojnosti s jako zainteresirane strane. A sportske operativce ne bi se smjelo smjenjivati radi vrištećih medijskih naslova i ne prije rezultata istraga državnih tijela i optužnica. I ako se to danas u HOO-u dogodi, bit će to svojevrsni presedan.
Nikad se protiv nijednog administrativca u hrvatskom sportu nije vodila takva kampanja kao protiv Siniše Krajača, čovjeka s poviješću ratnika, nekadašnjeg pripadnika Specijalne jedinice policije Alfa. No, koliko god je bio spreman dragovoljno braniti Hrvatsku, toliko za ovaj dobro vođeni medijski rat očito nije bio dovoljno spreman. I zato ga danas može spasiti samo savjest vijećnika koji nisu spremni dignuti ruku za tek pretpostavku kaznene odgovornosti.
Ako netko treba dokazati Krajačevu navodnu krivnju, onda su to svakako legitimna pravosudna tijela (DORH, USKOK), a nikako duboka država. Jest, imao je on i “grešaka u koracima”, možda je i pretjerivao u zapošljavanju (a neka je izvodio čak i na zamolbu onih koji ga sada ruše), možda nije poslovao dovoljno racionalno, no činjenica je da se protiv njega ne vodi nikakav kazneni proces. Osim onoga iz zavjetrine.
Otvori KEKS Pay
jedino ga može spasiti članstvo u hadezeu, kao i pavleka .