Na pola drugog mandata Franjo Luković podnio je neopozivu ostavku na dužnost predsjednika Hrvatskog teniskog saveza. On sam na taj se potez odlučio još 28. prosinca prošle godine, nakon sjednice Skupštine na kojoj se nije sve odvijalo onako kako je on očekivao, ali ostavku je objavio jučer preko službenog portala HTS-a. Objasnio je i zbog čega je čekao:
– Objavljujem je sada, nakon što je uspješno okončan nastup naše Davis kup reprezentacije u Osijeku te je ugovoren i financijski pokriven sljedeći četvrtfinalni nastup u Varaždinu. Također, gotovo u potpunosti osiguran je i novac za uredno poslovanje HTS-a u 2018. godini.
U Varaždinu do novog čelnika
Razlog ostavke: nije na spomenutoj Skupštini podržan njegov prijedlog o smjeni člana Upravnog odbora Šibenčanina Nevena Nakića, inače povjerenika Zajednice teniskih udruga Dalmacije (i brata HDZ-ove političarke Ivane Maletić). Zanimljivo je da je Upravni odbor na svojoj sjednici izglasao Nakićevu smjenu, ali Skupština tu odluku nije amenovala. Ili, kako kaže Luković:
– Moj prijedlog o izglasavanju nepovjerenja jednom članu Upravnog odbora HTS-a, zbog nesportskog i nekonstruktivnog ponašanja, na Skupštini nije prihvaćen, zahvaljujući stanovitom broju suzdržanih glasova. Respektiram tu odluku skupštinara te se nadam podjednakom uvažavanju moje odluke da u takvom sastavu Upravnog odbora HTS-a više ne želim nositi odgovornost predsjednika. Moja neopoziva odluka stupa na snagu 5. travnja 2018. kako bih HTS-u omogućio kontinuitet funkcioniranja i stabilnost upravljanja pri vođenju tekućih poslova u prijelaznom razdoblju do izbora novog predsjednika – priopćio je Luković.
Osim što je bio otvorena oporba Lukoviću, Nakiću se na teret stavljaju i neki ekscesi, među njima i prežestoko navijanje za Franka Škugora lani u Osijeku, čime je iziritirao španjolsko izaslanstvo. S takvim Nakićem Luković očito ne želi više surađivati.
Predsjednik na odlasku izrazio je zadovoljstvo rezultatima u Davisovu kupu te činjenicom da je prošlu godinu Savez završio bez dugova. No, spomenuo je i dva najveća problema:
NTC kao najteži problem
– Prvi je sudbina Nacionalnog teniskog centra. Unatoč našim brojnim i ustrajnim pokušajima nalaženja rješenja u dijalogu s Gradom Zagrebom i Zagrebačkim velesajmom, kao i obećanjima gradonačelnika, HTS nema na raspolaganju dvorane i terene na kojima bi mogao uspješno provesti programe razvoja mladih tenisača, uz trošak koji si možemo priuštiti. Drugi je u sve težem osiguranju novčane podrške sponzora, bez koje, samo uz sufinanciranje putem HOO-a, rad i opstanak našeg Saveza nije moguć.
Na koncu svog obraćanja Luković se zahvalio mnogima, ponajprije svim ženskim i muškim selekcijama i pojedincima “čiji uspjesi na svjetskoj sceni svrstavaju Hrvatsku uz bok neusporedivo bogatijim i mnogoljudnijim nacijama”, potom djelatnicima Saveza, gradovima koji su ugostili našu tenisku reprezentaciju, sponzorima, trenerima...
– S entuzijazmom sam, uz poneki pragmatični kompromis, koristio poziciju predsjednika HTS-a da promoviram vrijedne, talentirane, poštene i kompetentne djelatnike, kao i da ograničavam parazite, blefere i sebičnjake – zaključio je Luković, poželjevši slogu obitelji našeg najuspješnijeg individualnog sporta.
Je moćna ta krkanska struja u hdzu kad čak i sa trilateralcima izlazi na kraj. Šteta što to čine samo kad je njihov osobni interes u pitanju a nikad kad je u pitanju interes domovine ili naroda.