Od svijeta fantastike do surove realnosti. Tako bi se ukratko mogao opisati glumački put mladog britanskog glumca Fabiena Frankela, koji je široj publici postao poznat zahvaljujući ulozi Ser Cristona Colea u globalnom fenomenu "Zmajeva kuća", a sada se pojavljuje u jednoj od glavnih uloga u novoj HBO-ovoj uspješnici "Radna skupina" (eng. Task). Za razliku od prethodnog projekta, kultne "Igre prijestolja", ovaj ga je smjestio u stvarni svijet radničkih četvrti Philadelphije, pun droge i nasilja, te je pred njega postavio posve drukčiji glumački izazov. Radnja serije prati, naime, specijalni tim FBI-a kojim upravlja agent kojeg tumači Mark Ruffalo. Novoosnovana radna skupina pokušava zaustaviti niz nasilnih pljački iza kojih stoji naizgled običan obiteljski čovjek, a kojeg glumi Tom Pelphrey. Uz Ruffala i Pelphreyja, u glavnim se ulogama pojavljuju i upravo Fabien Frankel te Emilia Jones, Jamie McShane, Sam Keeley, Thuso Mbedu, Alison Oliver... Autor, scenarist i izvršni producent serije je Brad Ingelsby, poznat po hitu "Mare iz Easttowna", čije karakteristično pisanje i ovdje dolazi do izražaja.
Frankel u seriji tumači Anthonyja Grassu, jednog od agenata FBI-a koji se pridružuje radnoj skupini. Budući da je rođen i odrastao u Londonu, gdje je 2017. diplomirao glumu na London Academy of Music and Dramatic Art (LAMDA), ova mu je uloga donijela niz novih iskustava i zahtijevala je ozbiljnu transformaciju. U razgovoru koji smo vodili u povodu velikog finala serije, koja se može pratiti na streaming platformi HBO Max, Frankel nam je otkrio kako je izgledala priprema za ulogu, što ga je u projektu najviše privuklo, ali i zašto mu je "Radna skupina" jedno od najizazovnijih profesionalnih iskustava dosad.
Kao britanskom glumcu, koliko vam je bilo zahtjevno postati američki policajac? Što je bilo najteže - naglasak, stav ili ta specifična FBI kultura?
Iskreno? Sve. Svaki je dio bio težak. Ne bih rekao da sam išta "savršeno pogodio", ali zaista sam dao sve od sebe da stvorim iskren portret jednog takvog čovjeka kakav je Anthony Grasso. Svi su likovi u seriji jako ukorijenjeni u stvarnosti, ili barem u nekoj njezinoj verziji. Najveći izazov bio je ne razočarati ljude čije su priče poslužile kao inspiracija. Na kraju, upravo su oni publika koju najviše želite dotaknuti. Ako barem jedna osoba pogleda seriju i pomisli: "Oh, on me podsjeća na nekoga koga poznajem", onda znam da smo napravili dobar posao.
Kako ste isprva pristupili ovoj ulozi i kako ste se pripremali, i fizički, i emocionalno, i mentalno?
Svoje sam prve glumačke korake napravio u kazalištu i moje je glumačko školovanje bilo orijentirano na kazalište. I zato mi je tekst uvijek polazna točka. Kad dobijem scenarij, volim ga detaljno analizirati te pokušati razumjeti što likove pokreće, koji su njihovi unutarnji lomovi i motivacije. Naravno, i fizička mi je priprema također bila jednako važna. Trenirali smo s policijom u Pennsylvaniji, a s nama je stalno bio šef policije iz East Towna, Dave. On nam je pomagao da shvatimo što znači biti policajac. Sve od toga kako se kreću, kako reagiraju kad je u igri visoki ulog i kako izgleda taj svakodnevni pritisak. Osim treninga, mislim da je važno to što sam puno vremena proveo u Philadelphiji, pogotovo u južnom dijelu grada. Htio sam upoznati taj mentalitet, upiti atmosferu i način na koji ljudi tamo govore, hodaju i žive. Sve to mi je pomoglo da lik bude što uvjerljiviji.
S obzirom na to da ste puno vremena provodili u Pennsylvaniji, kakvo je iskustvo sa snimanja?
Iskreno, bilo je to jedno od najljepših iskustava koje sam imao na snimanju. Svi su bili prijateljski nastrojeni i energija je bila odlična. Toliko smo se smijali da su nam dani zapravo prolazili u pričanju priča i zezanciji.
Na koji vam je način ova uloga dala priliku da isprobate nešto novo, da joj pristupite drukčije nego prethodnim projektima?
Na svaki mogući način. Rijetko se dogodi da dobiješ posao koji ti omogućuje da se preseliš u neki grad, tamo živiš pola godine i glumiš policajca u lokalnoj postaji. A da ne govorim o vezi s FBI-em. Cijelo to iskustvo bilo je pravi užitak. Kad je serija toliko čvrsto ukorijenjena u određeno mjesto i kad ono postane gotovo lik u priči, prirodno je da poželiš što više uroniti u taj svijet i upiti ga iznutra.
Iako je Grasso agent FBI-a, u jednom trenutku dolazi do preokreta te postaje antagonist. Jeste li i sami u nekom trenutku počeli simpatizirati svoj lik ili ga, po vašem mišljenju, publika treba doživjeti kao negativca?
Zapravo ga ni u jednom trenutku nisam gledao kao negativca. Ne mogu tako ni pristupiti liku, to bi bilo protivno svemu kako radim. Kad igram nekoga, uvijek tražim njegovu ljudsku stranu, pokušavam shvatiti njegovu unutarnju logiku. A naš scenarist Brad Ingelsby u tome zaista briljira jer piše likove koji su vrlo slojeviti i ljudski. Tako da ga nikad nisam promatrao kroz prizmu "negativca". To, naravno, ne znači da opravdavam njegove postupke, ali nisam mu pristupio s idejom da ga sudim ili demoniziram.
Međutim, publika posebice u prvim epizodama ostaje zakinuta za dodatne informacije o Grassu. Je li bilo teško portretirati lik koji je toliko tajanstven?
Nije bilo teško jer je scenarij izuzetno slojevito napisan. Također, pomoglo mi je to što sam vodio duge razgovore s Bradom o tome tko je Anthony, odakle dolazi i što ga je oblikovalo. Tako da, iako to nije izravno zapisano u scenariju, imao sam vrlo jasnu sliku o njemu. Ti su mi razgovori dali čvrst temelj, tako da sam znao sve o njemu u svakoj sceni, čak i ako publika to nikad nije čula eksplicitno.
Važnu ulogu u seriji ima pitanje religioznosti, što je poprilično specifično s obzirom na tamnu i tešku temu kojom se bavi. Primjerice, lik kojeg tumači Mark Ruffalo bivši je pastor, a i pozadina vašeg lika ima vjersku priču. Jeste li vi osobno vjernik ili ste tom dijelu lika pristupili drukčije?
Osobno nisam religiozna osoba, ali moja je majka katolkinja pa sam s njom dosta razgovarao o njezinu odnosu prema vjeri. Htio sam razumjeti kako ona to doživljava. Puno sam razgovarao i s Bradom, koji je odrastao u vrlo katoličkom okruženju. U južnoj Philadelphiji, u koju je radnja smještena, mnoge su obitelji talijanskog podrijetla i katoličke vjere, i to je snažno utjecalo na način na koji je Brad pisao likove. Za mene je to bilo novo područje jer se time osobno nisam puno bavio pa su ti razgovori bili jako zanimljivi i otvorili mi neke nove poglede.
Serija je opisana kao priča o oprostu, potrazi za pravdom i smislu patnje. Postoji li nešto u toj priči što vas je osobno posebno dirnulo ili s čim ste se mogli povezati?
Brad piše nevjerojatno ljudske priče i stvarno se osjećam privilegirano što mogu biti dio svijeta koji tako iskreno istražuje ljudskost. I da, zato se lako povezati s mnogim temama u seriji: s odnosima među likovima, prijateljstvima koja nastaju, osjećajem pripadnosti koji mladi policajci pronalaze u toj jedinici... U tom smislu, da, puno toga mi je bilo blisko. Upravo ta ljudska dimenzija čini ovu priču tako snažnom.
Što, po vašem mišljenju, izdvaja "Task" od drugih kriminalističkih drama koje danas gledamo na televiziji?
Ovo je odlično pitanje jer mislim da smo trenutačno u zanimljivom televizijskom trenutku u povijesti. Kad sam bio mlađi, krimi-trileri bili su velik dio filmskog svijeta. Sjetimo se samo klasika u stilu Davida Finchera. Čini mi se da smo s vremenom prestali raditi takve priče, barem u mainstreamu. Danas je većina onoga što gledamo temeljena na postojećim franšizama; knjigama, stripovima, prequelima i nastavcima. I zato je "Radna skupina" toliko osvježavajuća, jer je potpuno originalna. Sve dolazi iz glave Brada Ingelsbyja, nije riječ ni o kakvoj adaptaciji. I mislim da takve autore trebamo podržavati više nego ikad. To je upravo takva priča: originalna, autentična i drukčija od svega što trenutačno dominira ekranima.
Još jedna od specifičnosti serije jest to što balansira između vrlo mračnih tema i trenutaka punih humora. Kako ste vi, kao glumac, pristupili tom balansu?
Kao i uvijek – sve kreće od teksta. Već sam rekao da Brad piše likove koji su vrlo ljudski, a to je zapravo i sama srž života: stalno se krećeš između drame i komedije. Čak i u najtežim trenucima uvijek se negdje provuče tračak humora, a u onim najlakšima stvari mogu odjednom postati vrlo ozbiljne. Zato komične scene nisam glumio ništa drukčije od dramatičnih. Jedini cilj bio mi je ostati vjeran scenariju i tim trenucima pristupiti iskreno.
Jeste li gledali "Mare iz Easttowna", seriju kojom je također oduševio Brad Ingelsby, a koja se zbiva na istoj lokaciji te dijeli sličnu temu? Što biste rekli da povezuje te dvije serije, a po čemu se "Radna skupina" razlikuje?
Da, gledao sam "Mare iz Easttowna". Obje su serije smještene u isti svijet, svijet koji Brad jako dobro poznaje i mogu reći da obožavam tu seriju. Upravo me to i dodatno motiviralo da se priključim ovom projektu jer sam bio veliki fan. Iako su u istom svemiru, "Radna skupina" vrlo je posebna i samostalna priča. Lako je moguće zamisliti crossover: likovi iz jedne mogli bi se sasvim prirodno uklopiti u drugu seriju i obrnuto.
Vaša prva velika uloga bila je ona u slavnoj "Zmajevoj kući", prethodnici "Igre prijestolja". Utjelovili ste Ser Cristona Colea u tom spektaklu koji se odlikuje golemom produkcijom. Koja vam je uloga bila veći izazov?
Riječ je o dva potpuno različita projekta. Kad je riječ o "Radnoj skupini", izazov je vrlo specifičan jer je priča smještena u stvarni svijet, a zbog činjenice da zaista postoje ljudi poput Anthonyja osjećaš određenu odgovornost da prikažeš stvarnost što autentičnije. U "Zmajevoj kući" izazov je suprotan jer moraš stvarati i zamišljati svijet koji ne postoji. I to nosi svoju vrstu težine. Obje su uloge bile zahtjevne, ali i nevjerojatno zanimljive na posve različite načine.
Otvori KEKS Pay
