Desetljećima je povijesna cesta Lujzijana, koja Karlovac spaja s Rijekom, bila poznata po tome što se u brojnim restoranima na putu kroz Gorski kotar mogla pojesti dobra janjetina i odmoriti od puta. I danas možete naići na taj ugodan, domaći ambijent u kojem se osjećate kao doma i pritom uživati u svježe pripremljenoj domaćoj janjetini koja je pred koju minutu skinuta s ražnja. Restoran Bosiljevo i danas je jedno od takvih mjesta. Uvijek svježe pečena janjetina zaštitni je znak Restorana Bosiljevo u mjestu Bosanci u srcu Bosiljeva. Smješten na staroj riječkoj cesti, restoran je već četvrt stoljeća na ruti gladnih putnika. Godine su mijenjale ritam dolazaka, no od izgradnje čvora Bosiljevo na autocesti A1 lokacija je postala iznimno atraktivna.
Među rijetkima su koji rade čitavu godinu, uvijek imaju posla, a janjci su othranjeni na pašnjacima domaćih proizvođača. Vikendima bi stol za ručak pa čak i večeru trebalo rezervirati kako biste bili sigurni da ćete moći uživati u gastronomskoj ponudi restorana. Dugogodišnji rad restorana te ulaganje u razvoj, kako u uređenje prostora i okućnice tako i u kvalitetu i modernizaciju jelovnika, prepoznala je ove godine i Hrvatska obrtnička komora koja im je nedavno na svom ovogodišnjem tradicionalnom 37. Kongresu ugostitelja i turističkih djelatnika dodijelila priznanje za izniman doprinos razvoju obrtništva i promicanju ugostiteljske i turističke struke, s naglaskom na poslovne rezultate u tekućoj godini. Priznanje je dodijeljeno obrtu za ugostiteljstvo Turist, odnosno Restoranu Bosiljevo iz Bosiljeva u vlasništvu Biserke Frketić koja je još 1989., uz potporu supruga, pokrenula vlastiti obrt za ugostiteljstvo i tijekom godina imala nekoliko lokala u najmu u okolnim mjestima.
Restoran Bosiljevo u Bosancima izgradili su i otvorili prije točno 25 godina, a od tada uspješno promoviraju lokalnu gastronomiju. Postali su prepoznatljivi baš po vrhunskoj janjetini s ražnja. Tu je tradiciju prije devet godina nastavio sin Ivica Frketić koji Restoran Bosiljevo vodi sa suprugom Marijom.
– Priznanje struke iznimno je vrijedno i to nam je svakako poticaj za daljnji rad. Svake godine bilježimo rast dolazaka gostiju, što nam omogućuje daljnja ulaganja u poboljšanje kvalitete naše gastronomske ponude. Trudimo se da gosti, osim u izvrsnom jelu, uživaju i u ugodnoj atmosferi. Rast poslovnih rezultata ubrzao se baš u vrijeme korone koja je, s obzirom na ograničenja u kretanju, pobudila interes za istraživanje prirode i domaćih ugostitelja. U to je vrijeme i potražnja za Gorskim kotarom i kontinentalnom Hrvatskom jako porasla. Čista priroda te sadržaji za provođenje slobodnog vremena koji su se nudili u Gorskom kotaru postali su mamac za goste koji su onda istraživali i lokalne restorane, tako da nam broj gostiju od tada stalno raste; stari nam se rado vraćaju, a dolaze i novi – priča nam Ivica Frketić. Restoran je posebno zanimljiv obiteljima s djecom, s obzirom na veliku zelenu površinu uokolo restorana sa sadržajima za goste i igralištem za djecu.
– Ulagali smo i posložili priču našeg restorana uz pročišćeni jelovnik. Naime, imali samo jako puno jela u ponudi što je gostima bilo zamorno i pratiti pa smo se sada fokusirali na njih 35 koje smo ojačali u kvaliteti. Oduvijek smo bili poznati po janjetini s ražnja i tu tradiciju njegujemo i nadograđujemo. Dnevno znamo ispeći od 25 do 30 janjadi i tek nekoliko odojaka. I 50 posto narudžbi gostiju odlazi na janjetinu, a nekih 15-ak posto na odojak. Jako su tražene i naše plate s miješanim mesom s roštilja, a iznimno nam je tražen i riblji meni, posebno pastrva sa žara i lignje koje se jedu tijekom čitavoga tjedna, pa se kuhari i konobari znaju šaliti uspoređujući nas s konobom. Namirnice nabavljamo od domaćih uzgajivača, janjetinu diljem Hrvatske, ovisno o dobu godine. Većina OPG-ovaca u okolici naši su dobavljači, no količina koju nam mogu ponuditi zadovolji nam potrebe za nekih mjesec dana, tako da smo vezani uz veće uzgajivače. Nama, naime, treba oko 10.000 janjaca godišnje, trošimo oko tonu krumpira tjedno, 300 kilograma mladog luka i paradajza tjedno... Velike su to količine stoga smo fokusirani na velike OPG-ovce – dodaje Ivica Frketić.
S obzirom na porast broja gostiju morali su, dodaje, zaposliti i više djelatnika. S desetak zaposlenih koliko ih je bilo 2019. danas su došli na 38 stalno zaposlenih osoba koje u restoranu rade tijekom cijele godine, a ljeti im se pridruži i nekoliko sezonskih radnika. – Kod nas rade ljudi iz Karlovca, Vrbovskog, Bosiljeva... Imamo jako dobar i uigran, možemo reći lokalni tim koji odlično prati ritam rada restorana koji se nalazi uz cestu. Gostima se mahom žuri, pa je i veliki kapacitet izdavanja jela. Tijekom tjedna u kuhinji nam je u smjeni sedam kuhara, a vikendom i njih deset ili 12. Kako je rastao broj zaposlenih i broj gostiju, širili smo i kapacitet restorana, pa smo ga od 2019. povećali za 80 mjesta. Sada restoran može primiti 250 gostiju. Iako je prostor velik, nemamo svadbene svečanosti niti imamo takav princip rada. Imamo manje svečanosti poput rođendana ili proslava krštenja, do 50 ljudi imamo, ali kako smo a la carte restoran, nemamo mogućnosti prilagodbe restorana za veća događanja. Posvećeni smo svojim gostima koji nam dolaze tijekom godine, a u zadnje vrijeme sve češće s namjerom.
Činjenica je da smo zbog položaja, odnosno blizine izlaza na čvoru Bosiljevo s autoceste za Jadran, mjesto pokraj kojega se mora proći, pa nam navrate i oni koji su u prolazu, a sve češće gosti nam dolaze ciljano, na putu za neka događanja u Gorskom kotaru i okolnim gradovima u kojima se održavaju brojne manifestacije čitave godine. Domaći čine polovicu naših gostiju; stižu iz gradova u okolici, Zagreba, Rijeke, Slavonije, ma iz čitave Hrvatske. Oni dolaze tijekom čitave godine, najviše izvan ljetne sezone, a tijekom nje svrate nam i gosti iz Njemačke, Austrije, Slovenije. Imamo i smještajne kapacitete; pet soba s deset ležaja koje smo preuredili, a u
planu nam je uz restoran u dogledno vrijeme otvoriti kuće za odmor kako bismo obogatili smještajne kapacitete i ponudu tijekom čitave godine, posebno zimi – dodaje vlasnik Restorana Bosiljevo.
Doznajemo da je prije ovog porasta broja gostiju, njegovoj obitelji i svima na takozvanoj ‘janjećoj cesti’ bilo iznimno teško poslovati u godinama nakon otvorenja autoceste. Onoga dana kada je autocesta puštena u promet, prisjeća se Ivica problema s kojim su
se tada susreli njegovi roditelji, broj ispečenih janjaca s 50 dnevno pao je na možda jednog ili dva janjca.
– Od 2016. i tog dna brojke su počele lagano rasti, a od korone još više. Pomogao je i čvor Bosiljevo, ali i činjenica da je stara cesta za Rijeku ponovno popularna zbog gužvi koje se na autocesti stvaraju ljeti, tako da smo zadnjih nekoliko godina došli na poslovne rezultate kakve smo imali prije gradnje autoceste. Mnogo ulažemo u kvalitetu jer danas bez toga nema razvoja. Posvećeni smo tome
da namirnice nabavljamo iz domaće proizvodnje, a sve što ne možemo sami napraviti, poput njoka i tjestenine recimo, nabavljamo od OPG-a iz Varaždina ili nekih drugih privatnika. Sami pečemo kruh, razne štrudle od sezonskog voća koje su karakteristične za Gorski kotar, a imamo i svoju toplu čokoladnu tortu. Ostale atraktivne slastice nabavljamo od domaćih proizvođača, a nudimo ponešto za svačije nepce – dodaje Ivica Frketić.
Otvori KEKS Pay
