Glazbenica Tina Vukov na Facebooku je oduševila pratitelje dosad neviđenom obiteljskom fotografijom na kojoj je naš legendarni pjevač Vice Vukov s obitelji. Naime, Tinin djed Joško je Vicin brat, a na fotografiji snimljenoj u četrdesetim godinama prošlog stoljeća su Vice i Joško sa sestrom Meri i roditeljima. "Dragocjena fotografija", napisala je Vukov u opisu i dobila brojne lajkove.
Vice Vukov, rođen kao Vinko u Šibeniku 3. kolovoza 1936. godine, bio je mnogo više od pjevača; bio je intelektualac, publicist i političar čiji je put od samog početka bio posut zvijezdama, ali i trnjem. Njegov baršunasti bariton i emotivne interpretacije pjesama poput "Mirno teku rijeke", "Bodulska balada" i "Dalmatinska elegija" osigurale su mu mjesto u panteonu hrvatske glazbe. No, ispod površine estradnog uspjeha krio se čovjek čvrstih uvjerenja, čija je ljubav prema domovini bila glasnija od bilo koje melodije, što ga je u konačnici koštalo gotovo dva desetljeća karijere.
Njegov nepokolebljivi duh očitovao se još u ranoj mladosti. Odrastajući u šibenskoj Varoši, kvartu koji je iznjedrio glazbene velikane poput Arsena Dedića i Miše Kovača, mladi Vice je maštao o opernim arijama, a prijatelji iz djetinjstva sjećaju se kako su se u obiteljskoj kući tresle čaše dok bi pjevao arije iz "Tosce". Međutim, njegov prkosni karakter prvi put ga je doveo u sukob s jugoslavenskim vlastima već sa 17 godina. Zbog školskog sastavka u kojem je Oktobarsku revoluciju nazvao "pobunom", a ne revolucijom, izbačen je iz šibenske gimnazije i Saveza omladine. Bio je to jasan znak da Vukov nije čovjek koji će šutjeti. Nakon preseljenja u Zagreb 1955. godine, upisuje studij filozofije i talijanskog jezika, gdje u KUD-u "Ivan Goran Kovačić" upoznaje i svoju buduću suprugu Dianu, ženu koja će mu postati životni oslonac u svim olujama koje su slijedile.
FOTO Velika fotogalerija finala: Kandidati oduševili transformacijama, a Dominik odnio pobjeduGlazbena karijera započela je gotovo filmski. Nakon audicije 1959. godine, direktor Opatijskog festivala poziva ga na nastup, gdje s pobjedničkom pjesmom "Mirno teku rijeke" preko noći postaje jugoslavenska zvijezda. Uslijedilo je zlatno doba šezdesetih, desetljeće u kojem je Vukov dominirao festivalima od Splita do Krapine, dva puta predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji i nastupao s velikanima poput Toma Jonesa. U to vrijeme, on i supruga Diana živjeli su skromno, u malenoj potkrovnoj sobici u Petrovoj ulici, koja je bila njihov prvi dom i svjedok rađanja sina Emila. Diana mu nije bila samo supruga, već i najbliža suradnica i savjetnica, stup podrške dok se njegova karijera zahuktavala. No, dok je njegova slava rasla, rasla je i sumnjičavost vlasti prema njegovom otvorenom iskazivanju hrvatskog identiteta.
Prekretnica koja će ga gurnuti prema rubu dogodila se 1967. godine na Krapinskom festivalu. Nakon pobjede s pjesmom "Vužgi", nagradu je preuzeo odjeven u hrvatsku narodnu nošnju, izjavivši kako mu je "posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku nošnju". U tadašnjoj političkoj klimi, takva je izjava bila ravna herezi. Ubrzo je etiketiran kao nacionalist, a pritisak se pojačao nakon incidenta na festivalu "Pesma leta" 1968., kada je zatražio da bedževi natjecanja budu ispisani na jezicima svih republika, što je beogradski tisak proglasio šovinizmom. Iako je sudska tužba protiv njega odbačena, medijski i politički linč je počeo. Njegove pjesme polako su nestajale s radijskih postaja, a nastupi su mu otkazivani. Bio je to početak kraja njegove karijere u Jugoslaviji.
Vrhunac progona uslijedio je s Hrvatskim proljećem 1971. godine. Vice Vukov, kao istaknuti član Matice hrvatske i javna ličnost koja se nije bojala govoriti, postaje jedan od simbola pokreta. Nakon sloma "proljeća" i masovnih uhićenja, našao se na popisu za odstrel. Dok je bio na turneji po Australiji početkom 1972., supruga Diana ga je iz Trsta upozorila da se ne vraća u domovinu jer mu prijeti uhićenje. Istog dana kada su uhićeni drugi "proljećari", policija mu je upala u stan. Vukov odlazi u emigraciju u Pariz, gdje se nije predao očaju, već je upisao i diplomirao na prestižnom Institutu za visoke međunarodne studije. Za to vrijeme, u Jugoslaviji je postao nepostojeća osoba. Njegovo ime brisano je iz javnog prostora, ploče su mu povučene iz prodaje, a s festivalskih fotografija je retuširan ili su mu docrtavali bradu kako ga publika ne bi prepoznala. Bio je to pokušaj potpunog brisanja umjetnika koji je postao opasan jer je volio svoje.
Nakon četiri i pol godine egzila, 1976. se vraća u Zagreb, no zabrana javnih nastupa ostala je na snazi. Punih 18 godina bio je utišan. Posao je jedva našao, i to kao lektor u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, gdje je prevodio knjige koje nisu smjele nositi njegovo ime. Tek s najavom demokratskih promjena, led se počeo topiti. Godine 1989. vraća se na scenu albumom napuljskih pjesama "Bella Italia", koji je postigao platinastu nakladu. Njegov konačni povratak bio je trijumfalan: održao je rekordnih četrnaest rasprodanih koncerata zaredom u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, čime je publika jasno pokazala da ga nikada nije zaboravila. Nakon osamostaljenja Hrvatske, Vukov se aktivno uključio u politički život. Nakon kraće bliskosti s predsjednikom Tuđmanom, s kojim se kasnije razišao zbog političkih neslaganja, bio je član HNS-a, a kasnije kao nezavisni zastupnik na listi SDP-a ulazi u Hrvatski sabor 2003. godine, prethodno odsluživši mandat veleposlanika u Švicarskoj.
Sudbina je htjela da njegov život završi na mjestu gdje je vodio svoje posljednje bitke – u zgradi Hrvatskog sabora. Dana 17. studenog 2005. godine, spuštajući se niz saborske stube, Vukov se spotaknuo i pao, zadobivši teške ozljede glave. Nakon hitne operacije pao je u komu iz koje se nikada nije probudio. Uslijedile su 34 mučna mjeseca borbe za život. Njegova supruga Diana svakodnevno je bila uz njega, puštala mu glazbu i svjedočila kako mu suze klize niz lice dok sluša Pavarottija ili vlastite pjesme. Bila je to tiha, bolna agonija za obitelj i cijelu naciju koja se nadala čudu. No, čudo se nije dogodilo. Vice Vukov preminuo je 24. rujna 2008. godine, u 73. godini života.
Ovo je nova Miss Hrvatske: 23-godišnja Emma dolazi iz Zagreba, a trenutno živi u Monaku
Eno drug Mirko Galić kojeg se, oh kako demokratski, ne može komentirati će nam objasniti sve o pjevanju 😏 Zna drug Mirko....