Na naklonu nakon sinoćnje premijere predstave "Max, Mischa i ofenziva Tet" redatelja Ivice Buljana u Zagrebačkom kazalištu mladih, ansambl je razvio zastavu na kojoj je pisalo: "Ovo je mjesto slobode – za Hrvatsku slobode".
Time je i ZKM i ansambl predstave jasno dao do znanja da umjetnost i kultura moraju ostati mjesta slobode bez zabrana i prijetnji, pridružujući se tako Inicijativi za Hrvatsku slobode koju je do sada potpisalo više od 250 organizacija i gotovo 3.400 osoba iz područja kulture i umjetnosti, znanosti, novinarstva i civilnog društva.
Prije ZKM-a, istu su zastavu na kraju predstave iznijele članice i članovi Zagrebačkog plesnog centra, dok su obilježja Ovo je mjesto slobode do sada na ulazima u svoje prostore postavili Kinoteka, Klub Močvara, Pogon Jedinstvo, Vintage industrial bar, Akademija dramskih umjetnosti u Zagrebu te Društveni centar Rojc u Puli.
Inicijativa Za Hrvatsku slobode nastala je spontano nakon otkazivanja festivala Nosi se u Benkovcu te prijetnji šibenskom festivalu Fališ s ciljem bezuvjetne obrane ustavom zajamčenih umjetničkih, novinarskih i znanstvenih sloboda. Inicijativa okuplja umjetnike, književnike i novinare, akademsku i znanstvenu zajednicu, civilno društvo i sindikate te zahtjeva od Vladu RH i drugih institucija da spriječe svako ugrožavanje slobode umjetničkog i svakog drugog izričaja u demokratskoj Hrvatskoj.
Predstava „Max, Mischa i ofenziva Tet“, nastala je po kultnom romanu norveškog autora Johana Harstada, u adaptaciji Vide Hribara i režiji Ivice Buljana.
Ovaj europski književni fenomen, koji je oduševio kritiku i publiku diljem svijeta, u ZKM-u je pretvoren u slojevitu kazališnu priču o migracijama, prijateljstvima, umjetnosti i potrazi za domom. Harstadov roman o kazališnom redatelju Maksimilijanu Hanssonu, Norvežaninu koji emigrira u Sjedinjene Države, Buljan je pretočio u predstavu o kazalištu samom – o njegovoj moći da istodobno stvara, preispituje i čuva sjećanja.
Predstava ne ilustrira roman, nego mu ravnopravno odgovara kazališnim jezikom: ritmom, svjetlom, glazbom i ansamblom koji ujedinjuje mnoštvo glasova. U toj suigri scena postaje mjesto u kojem se Harstadov epski realizam, humor, melankolija i pop-referencije stapaju s Buljanovom poetikom teatra kao živog, otvorenog prostora dijaloga između književnosti, glazbe i tijela.
U ulozi Maxa nastupa Ugo Korani, Mischu tumači Hrvojka Begović, a uz njih igraju Lucija Šerbedžija, Frano Mašković, Rakan Rushaidat, Ivan Jurković, Nataša Dangubić, Dado Ćosić, Sreten Mokrović, Vedran Živolić, Barbara Prpić, Milivoj Beader, Milica Manojlović, Toma Medvešek, Rok Juričić i Luka Knez.
Scenografiju potpisuje Aleksandar Denić, kostime Ana Savić Gecan, a glazbu Darko Rundek, koji zvukovima autoceste, dvorane i backstagea spaja Ameriku i Europu, zbilju i san.
Predstava postavlja i pitanje koje odzvanja dugo nakon završnog aplauza: Koliko dugo moraš biti odsutan da bi postalo prekasno za povratak kući?
U ZKM-u je to pitanje sinoć dobilo kazališni oblik – u predstavi koja istodobno govori o umjetnosti, identitetu i vremenu koje nas nosi, ponekad nježno, a ponekad kao nevrijeme.
Otvori KEKS Pay
I treba biti mjesto slobode... A ne pljuvanja vrijedanja i ponižavanja Hrvata ,Hrvatskih branitelja,katolika... A plaćeni iz Hrvatskog proračuna.. Naplati ulaznice i živi .. Nije Vas sram da za vas izdvajaju ljudi po gradovima,trgovinama,bolničkim odjelima... Ako imate priču,predstavu,sliku,pjesmu ..na tržištee i ljudi će procijeniti... Živite od svog rada ...