Kazališnog redatelja Ivicu Buljana nije potrebno predstavljati, a povod ovom razgovoru njegova su dva recentna projekta: Krležini "Glembajevi" koji su se u njegovoj režiji nakon skoro osamdeset godina vratili na pozornicu Narodnog kazališta u Sofiji, te Ibsenov "Neprijatelj naroda" koji postavlja u Ljubljani s ansamblom SNG Drame predvođene Markom Mandićem u glavnoj ulozi. Autor je adaptacije komada, koji se na slovenskom zove "Sovražnik ljudstva", Viktor Ivančić, a premijera je 28. veljače.
Kako ste se proveli u Bugarskoj s Krležom i Glembajevima, koje ste u prosincu postavili na pozornicu Nacionalnog teatra u Sofiji?
U Sofiji sam s "Glembajevima" doživio ono rijetko kazališno iskustvo kad grad počne raditi kao dramaturški partner. Ne samo kao scenografija već kao aktivna povijesna membrana kroz koju isijavaju slojevi imperija, socijalizma, tranzicije, novih oligarhija, i najvažnije, slojevi jezika. U takvom gradu Krleža je prestao biti "naš klasik" i postao europski autor kapitala. U Zagrebu je glembajevska priča opterećena prepoznavanjem, u Sofiji se ta lokalna mreža kida i ostaje samo struktura. Genealogija moći, estetika krivnje, ekonomija srama postaje moderna tragedija društvenih odnosa i institucija. Privatni raspad postaje simptom sistema. Kod Krleže obitelj je i mafijaški klan i aparat reprodukcije. Publika u Bugarskoj to osjeti visceralno jer tranzicija nije metafora, nego biografija čitavih generacija. Kapital i dogma nisu suprotnosti, oni se često hrane jedno drugim. I još jedna mala, scenski snažna sofijska slika. Naša Vesna Parun kojoj je Sofija neko vrijeme bila drugi dom, napisala je stihove za poznati bugarski šlager "Prozorec na sever, prozorec na jug" koju pjeva Margreta Nikolova. Prozor sjever–jug osovina je periferije Europe, kao stalna propusnica između jezika, nostalgija i političkih režima. To su detalji koji povratku "Glembajevih" nakon tamošnje prve izvedbe 1947. daju krvotok. Sofija je grad u kojem se poezija prelijeva u institucije, a institucije se prelijevaju u intimu. Krleža tu postaje ono što Walter Benjamin naziva dijagnozom modernosti, tu se povijest ne pamti, nego vraća kao račun. I zato se "Glembajevi" tamo ne igraju kao povijesni komad, nego kao aktualni mehanizam i ima zbilja nevjerojatan odjek kod publike. Predstava će biti prikazana u Splitu na Marulićevim danima.
Ivica Buljan
Kapitalizam ne staje zbog rata, on se restrukturira oko njega. Tragedija postaje funkcija
Kazališni redatelj kojeg ne treba posebno predstavljati i s kojim smo razgovarali zbog njegova dva recentna projekta: Krležinih 'Glembajevih', koji su se u njegovoj režiji nakon skoro osamdeset godina vratili na pozornicu Narodnog kazališta u Sofiji, te Ibsenova 'Neprijatelj naroda' koji postavlja u Ljubljani
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
