“Junaci Pavlove ulice” mađarskog pisca Ferenca Molnára za mnoge od nas bili su više od školske obaveze. To nije jedna od onih lektira koje smo čitali s grčem u želucu, već priča o časti, prijateljstvu, izdaji i borbi za grunt koju su brojni naraštaji i sami proživjeli. Petorica mladih glumaca (Leon Dubroja, Roko Protić, Andrija Nazlić, Lorenzo Raušević i Timon Špalj), zajedno s redateljicom Aidom Bukvić, u 2025. godini odlučili su se vratiti u doba neopterećenosti i bezbrižnosti, u doba kada je svaka borba praktički značila život ili smrt, a svi oni iole nostalgični za osjećajem jednog od najljepših životnih razdoblja ovih će dana pohrliti u zagrebačku Scenoteku, gdje će u subotu, 18. listopada, u koprodukciji Kerekesh Teatra i ZIA produkcije, biti premijerno izvedena adaptacija već spomenutog djela.
Upravo zato zaputili smo se u Draškovićevu ulicu, na razigranu probu Pavlouličana i crvenokošuljaša koji su nam ispričali kako je to, barem na trenutak, vratiti se u djetinjstvo, zatim kakve je osjećaje u njima probudilo ponovno čitanje ovog književnog klasika te misle li da će današnje generacije moći shvatiti predanost igri i odanost koju su oni osjećali prema ekipi kojoj su pripadali.
- Prvenstveno, moram reći kako sam u osnovnoj školi roman čitao samo površno jer sam tu radnju proživljavao svakodnevno. Naša dječja igra bila je posve ozbiljna. Jednako kao i naši književni junaci, sukobljavali smo se s "bandama" s drugih kvartova pa se nije bilo teško poistovjetiti s djelom, a mogu reći da mi je, u ovom trenutku, vrlo zabavno ponovno se ozbiljno igrati. Ono što u posljednje vrijeme okupira moje misli jest hoće li se današnja djeca moći poistovjetiti s načinom igre i angažiranosti za koje uopće ne znam postoje li još uvijek. Nekako se sve prebacilo na društvene mreže, pa se, zbog nedostatka fizičkog kontakta, i odgovornost prema prijateljima razvodnila, stoga me jako zanima kako će mlađe generacije reagirati na predstavu - kaže nam Lorenzo Raušević koji u "Junacima" igra opuštenog Pavlouličana Čelea te agresivnog Pastora starijeg, člana protivničke bande koji na samom kraju romana preuzima mjesto vođe crvenokošuljaša. Naravno, na tom mjestu zamijenio je strašnog i autoritativnog Ferija Ača, kojeg utjelovljuje Leon Dubroja, ujedno i naš razigrani Čonakoš čije je iskreno prijateljstvo s Čeleom obilježeno stalnim sukobima i podbadanjima.
Pametnog i zrelog Boku, predvodnika Pavlouličana, te crvenokošuljaša Pastora mlađeg, pak, igra Timon Špalj, Roko Protić uskočio je u ulogu Gereba, izdajnika koji se naposljetku ponovno vraća svojim Pavlouličanima, dok plahog Nemečeka, koji najviše cijeni zajedništvo, poštenje i čast, igra Andrija Nazlić, koji kaže kako u cjelokupnoj radnji "Junaka" primjećuje jedan apsurd.
- Sjećam se kako sam u osnovnoj školi bio potpuno obuzet "Junacima Pavlove ulice", uglavnom zbog toga što sam se mogao poistovjetiti s likovima i radnjom. Vladalo je uzbuđenje i napetost, dok danas, godinama kasnije u romanu primjećujem jednu, recimo, žalosnu stvar - potrebu za pripadanjem i branjenjem svog pod bilo koju cijenu. Smatram kako pojam pripadanja najlakše okupira ljudski duh i um, to je nešto primitivno u nama što nas najlakše narajca i naposljetku može postati cijela naša persona, a upravo zbog toga Nemeček na kraju romana i umire. Takve grupacije i izdvajanje pojedinih članova iz društva događaju se i danas -bili mi odrasli ili djeca, radi li se o ratu na gruntu ili o podjeli u WhatsApp grupama - jednostavno rečeno, "Tuđe nećemo, svoje ne damo" moment je koji će se uvijek provući kroz naše društvo - kazao je Nazlić.
Mlada glumačka petorka naglasila je kako ih je ova predstava definitivno vratila u djetinjstvo, a posebice zbog brojnih vratolomija koje izvode na sceni
A još jedna važna tema ove predstave jest i vršnjačko nasilje, naglasila je redateljica Aida Bukvić, koja je prije petnaest godina "Junake Pavlove ulice" postavila u zagrebačkom Kazalištu KNAP.
- Uz teme poput dostojanstva, iskrenosti, odanosti, odrastanja i prijateljstva, roman se neminovno bavi i problemom vršnjačkog nasilja koji nažalost ne jenjava, već je sve aktualniji. Nasilje danas više nije toliko prisutno u fizičkom obliku, no poprimilo je novi oblik, rekla bih čak i okrutniji - onaj koji se događa preko društvenih mreža, a upravo zbog tog segmenta nasilja predstava u fokusu ima međusobne odnose dječaka iz dvije bande, s naglaskom na borbu za igralište, izdaju i Nemečekovu smrt. Vrlo konciznu dramatizaciju djela napravio je Matko Botić koji je izoštrio spomenute probleme, pa smatram kako ova predstava, osim kao nostalgični podsjetnik na roman, može poslužiti i kao pokretač za razgovor o problemima vršnjačkog nasilja, kako u školama, tako i u obiteljima - kazala je redateljica kojoj u pripremi "Junaka Pavlove ulice", kao koproducent i suradnik za scenski pokret, pomaže naš poznati glumac Zoran Pribičević.
Mlada glumačka petorka naposljetku je naglasila kako ih je ova predstava definitivno vratila u djetinjstvo, a posebice zbog brojnih scena sukoba, penjanja po metalnoj konstrukciji i ostalih vratolomija koje će publika imati prilike vidjeti u zagrebačkoj Scenoteci, otkriva Leon Dubroja.
- Iako ova predstava jest fizički i emotivno zahtjevna, ono što me, kao glumca, jako veseli je veliko zajedništvo između likova koje igramo, kao i između cijele glumačke ekipe. Jednostavno, ovo djelo traži da budemo složni i vjerujemo jedni drugima kako bi sve ispalo onako kako treba te kako se nitko ne bi ozlijedio za vrijeme kaosa koji je gotovo cijelo vrijeme prisutan na sceni. Naposljetku, iznimno mi je drago što mogu biti dio predstave koje se temelji na romanu kojeg sam zavolio još kao dijete, a nadam se kako će, upravo zbog povjerenja i zajedništva koje dijelimo u ansamblu, ova predstava doprijeti i do publike - kaže Leon Dubroja, a nadovezao se i Timon Špalj.
- Mislim da se naše zajedništvo na sceni zaista vidi i osjeti, a također mi je drago što sam u "Junacima Pavlove ulice" dobio priliku igrati 14-godišnjaka jer na samom početku nisam znao kako ću ja, sa svojih 25 godina, uskočiti u kožu tinejdžera. Srećom, postoji nekoliko trenutaka u predstavi u kojima se baš osjećam kao dijete, pa iako danas prevladavaju društvene mreže, smatram da, kao ekipa, imamo energiju s kojom će se klinci moći poistovjetiti, odnosno da ćemo im uspjeti prenijeti tu igru, zabavu i nabrijanost koje smo mi doživljavali kao klinci, a sada ih ponovno oživljavamo na sceni u Draškovićevoj - zaključuje Timon Špalj.
Otvori KEKS Pay
