Kada pomislite na Alaina Delona, prve asocijacije vjerojatno su ubojica Jef Costello iz Melvilleovog remek-djela "Le Samouraï", cinični oportunist Tom Ripley iz "U sjajnom suncu" ili pak strastveni i tragični Rocco iz Viscontijeva filma "Rocco i njegova braća". Njegovo ime postalo je sinonim za ledenu karizmu, opasnu privlačnost i uloge muškaraca s ruba zakona, no što ako vam kažemo da postoji film u kojem je Delon sve suprotno od toga? Šarmantni, nespretni, pomalo naivni oportunist koji se kroz život probija snalažljivošću i osmijehom, a ne pištoljem.
Upravo takvu, rijetko viđenu stranu glumačke legende, pruža francusko-talijanska komedija "Kakva radost življenja" ("Che gioia vivere") iz 1961. godine, koja se večeras u 22:10 prikazuje na Trećem programu HRT-a.
Radnja filma smještena je u Rim 1921. godine, u turbulentno vrijeme neposredno nakon Prvog svjetskog rata, obilježeno ekonomskom krizom, socijalnim nemirima i bujanjem političkih ekstrema. U takvom okruženju zatičemo mladog Ulissea Cecconata (Alain Delon), koji je netom otpušten iz vojske i očajnički traži posao. Bez ikakvih ideoloških uvjerenja, ali privučen bonusom od 150 lira za prijavu, Ulisse se pridružuje novonastaloj fašističkoj stranci. Njegov prvi zadatak je infiltrirati se u tiskaru obitelji Fossati, za koju se sumnja da tiska antifašističke pamflete. To je početak urnebesnog zapleta koji će Ulisseov život okrenuti naglavačke, bacivši ga u samo središte ideološkog kaosa Italije na pragu velikih promjena.
Ono što Ulisse ne očekuje jest da će se u tiskari zaljubiti na prvi pogled. Njegovo srce osvaja prekrasna Franca (Barbara Lass, tadašnja supruga Romana Polanskog), kći vlasnika tiskare. Ubrzo otkriva da obitelj Fossati nisu tek obični tiskari, već strastveni anarhisti predvođeni dobronamjernim, ali ekscentričnim patrijarhom Olintom (legendarni Gino Cervi, publici najpoznatiji po ulozi Don Camilla). Kako bi ostao blizu France i osvojio njezinu naklonost, Ulisse se počinje pretvarati da je i sam predani anarhist, revolucionar spreman na sve. Njegovo neznanje i stalno improviziranje vode ga iz jedne apsurdne situacije u drugu, pretvarajući ga, protiv njegove volje, u svojevrsnog anarhističkog junaka, dok istovremeno pokušava spriječiti stvarni bombaški napad koji bi mogao razoriti grad.
Posebnu draž filmu daje činjenica da ga je režirao René Clément, redatelj koji je samo godinu dana ranije s Delonom snimio kultni psihološki triler "U sjajnom suncu". Dok je njihov prethodni film bio mračna studija amoralnog sociopata okupana mediteranskim suncem, "Kakva radost življenja" potpuna je suprotnost. Clément se ovdje okrenuo stilu koji podsjeća na slapstick komedije pionira filma poput Charlieja Chaplina ili Macka Sennetta, stvarajući film koji je istovremeno elegantan u svojoj francuskoj produkciji i kaotičan u duhu talijanske komedije (Commedia all'italiana). Scena u kojoj se anarhisti i monarhisti u trgovini gađaju salamama i mortadelama, kližući se po lokvi ulja, savršen je primjer te razigrane, gotovo nijemofilmske energije koja prožima cijelo djelo.
Ono što film čini iznimnim jest njegova oštroumna politička satira koja ne štedi nikoga. Clément i njegovi scenaristi vješto se poigravaju s ideološkim zanosom toga vremena, prikazujući kako se obespravljena mladež priklanja ekstremističkim pokretima ne toliko iz dubokog uvjerenja, koliko iz potrebe za poslom, osjećajem pripadnosti ili, u Ulisseovom slučaju, zbog ljubavi. Anarhisti su prikazani kao simpatični, topli i humani ljudi, odani svojim idealima, no istovremeno u apstraktnim razgovorima veličaju bombaške napade i nasilje kao put prema utopiji. S druge strane, fašisti su prikazani kao tek nešto organiziranija skupina koja također čeka "spasonosnu" eksploziju kako bi nametnula svoj red. U tom vrtlogu, film se ruga i monarhistima i svim drugim frakcijama, a nitko nije pošteđen. U sporednim, ali urnebesnim ulogama anarhista pojavljuju se i velikani talijanskog filma Ugo Tognazzi i Gastone Moschin, dodatno obogaćujući ovaj glumački ansambl.
Delonova izvedba u središtu je svega i pravo je otkriće. Ovdje je on zaigran, ekspresivan i nevjerojatno šarmantan u svojoj naivnosti. Njegov lik je poput psa lutalice koji se odbija od jedne situacije do druge, neprestano improvizirajući kako bi preživio. U jednom trenutku je fašist, u drugom anarhist, a u trećem se, bježeći od nevolje, na brzinu pretvara u svećenika u ispovjedaonici. To je prilika da se vidi Alain Delon kakvog rijetko imamo priliku gledati, glumac koji je osim ljepote i hladne karizme posjedovao i izvanredan komičarski talent.
"Kakva radost življenja" možda nije najslavniji naslov u njegovoj bogatoj filmografiji, ali je svakako jedan od najsimpatičnijih. To je film koji istovremeno zabavlja, nudi inteligentnu društvenu kritiku i pokazuje zašto je Delon bio i ostao jedna od najvećih zvijezda svjetskog filma. Ne propustite ovaj skriveni dragulj večeras na malim ekranima.
Otvori KEKS Pay
