Umjetna inteligencija i robotski pas u kazalištu? Da, ako to radi Montažstroj. Nova predstava Boruta Šeparovića, "Solaris 2", nastala je u koprodukciji Montažstroja i Istarskog narodnog kazališta, a dvije večeri zaredom u ZKM-u ju je gledala i zagrebačka publika.
Nastavak je to tema koje u zadnje vrijeme zaokupljaju ovog autora, a u kojima istražuje kako tehnologija dubinski mijenja ne samo ljudske odnose nego doslovno i ljudsko biće. Ovdje to radi pretapajući u kazališni medij slavni roman Stanislawa Lema i istoimeni film Andreja Tarkovskog, i to doslovno.
Dok se na velikom platnu emitira film (bez prve 42 minute), glumci na sceni glume to isto. No ništa zapravo nije isto. Priča koja govori o drugom planetu i znanstvenicima koji se moraju suočiti s bićima koje ocean tog planeta stvori od njihovih sjećanja, ovdje postaje priča o našem digitalnom svijetu, tom novom "oceanu" koji može raditi za nas, ali i protiv nas.
Tehnologija u predstavi je zanimljiva, kao i izvedbe glumaca, koji su doslovno u interakciji s filmom. Video, multimedija i AI programiranje djelo su Konrada Mulvaja, koji uživo tijekom predstave upravlja tom tehnologijom. Spoj je posebno impresivan kada se lice glumaca iz filma stopi s onima na sceni, a eksperimentalni vid ove predstave prvo je takvo korištenje tehnologije u našem teatru. Šeparoviću je pošlo za rukom da ono ne bude senzacija sama po sebi, već da publiku smo dublje uvuče u priču. Za to je ključan bio izbor djela jer ritam filma Tarkovskog idealan je za kazališni dijalog. Glumcima tu nije nimalo lako jer film postaje matrica na kojoj moraju ostvariti svoje uloge i svi – Matija Čigir, Rea Bušić, Nikola Nedić i Sven Medvešek – su impresivni.
Otvori KEKS Pay
