U riječkoj Galerija Pasaž u sklopu programa Ogledi u vizualnom po prvi put predstavlja jednu poljsku fotografkinju - Joannu Watala s projektom "Wiki i Sylwia".
Otvorenje izložbe je 18. rujna u 19,30 sati, traje do 30. rujna, a kustosica Katarina Podobnik u predgovoru kaže "odnos prema vlastitom tijelu nije isključivo pitanje intime, upravo naprotiv: kao rezultat sveukupnosti velikih povijesnih narativa razbijenih u postmodernom subjektu, tijelo je ogledalo šire društvene strukture – ujedno politički alat kontrole, ali i snažno sredstvo otpora. I dok vladajuća elita neprestano pokušava preoblikovati i prilagoditi ideal ljepote umjetno kreiranim, napose nametnutim standardima, kao ultimativan i neporeciv biljeg vremena, tijelo biva efemernim svjedočanstvom stvarnog odraza društva, u svim njegovim manjkavostima i nesavršenostima. Prihvatimo ga upravo takvim".
- Projekt Wiki i Sylwia mi je vrlo važan. To je projekt o prihvaćanju. Fotografija mi omogućuje da pokažem nesavršenosti ljudskog tijela i, paradoksalno, ljepotu koja iz toga proizlazi. Golotinja mi je prirodan pristup. Dolazimo i odlazimo goli, imala sam sreću raditi s dvije sjajne manekenke: Wiki i Sylwiom. Zahvaljujući ovim dvjema tako hrabrim ženama, na neki sam način omogućila ljudima da ih pogledaju u njihovoj različitosti i da promisle o toj različitosti. Svi smo različiti, svi imamo probleme i nije lako živjeti s bolešću, ali ponekad se nije moguće oporaviti. Wiki je vitka djevojka. Razboljela se kad je bila tinejdžerica. Nije dobila dovoljno ljubavi, pomoći i podrške. Bila je svjesna svoje bolesti i čak je pokušavala dobiti na težini u klinici. Nažalost, preminula je u ožujku 2023. - kazala je Joanna Watala. Joanna Watala poljska je fotografkinja rođena u Wrocławu1969. godine. Po struci je anesteziologinja i ambiciozna fotografkinja. Strastvena je u oba područja.
Watala za sebe kaže: - Oduvijek me zanimala fotografija. Moj otac je imao aparat za razvijanje filmova i aparat za povećavanje fotografija. Zatvorili bismo vrata kupaonice, otac je upalio crveno svjetlo i čarolija bi započela. Bila sam očarana slikom koja se pojavila. Kad sam imala 10 godina, roditelji su me poslali u dječji kamp i dobila sam 40 zlota (oko 10 eura) za sladoled ili piće koje sam potrošila na svoj prvi fotoaparat koji sam vidjela u izlogu. Bio je to jednostavan, plastični AMI 66 koji još uvijek imam. Tako je započela moja avantura s fotografijom. Željela sam ići u fotografsku školu, ali vremena su bila drugačija i teža pa sam odabrala nešto prizemnije i praktičnije - medicinu. Zahvaljujući jednom novinaru i fotografu odlučila sam ostvariti svoj fotografski san. Nakon što je vidio moju fotografiju s odmora, rekao mi je: “Ti si nebrušeni dijamant i trebaš steći fotografsku naobrazbu da razviješ svoje prirodne vještine”. Imala sam 49 godina kada sam krenula u dvogodišnju fotografsku školu u Wrocławu. Na kraju škole odlučila sam nastaviti te sam predala dokumente i fotografije Šleskom sveučilištu u Opavi na ITF (Institut za kreativnu fotografiju) - jednoj od najboljih škola u Europi. Ove sam jeseni položila prvostupnički ispit.
Prvu samostalnu izložbu “Oblici ljepote” imala je u Książu 2021. godine. U studenom 2022. godine sudjelovala je na
studentskoj izložbi u Bratislavi “Tvari v tvar” gdje je bio prikazan njen projekt o ljudima koji ne mogu disati i trebaju respirator kod kuće. U travnju 2024. godine imala je samostalnu izložbu “Paralelni svijet” u Olomoucu u Češkoj, o djeci s invaliditetom i bolestima, na posebnoj skrbi, koju vode časne sestre. U Francuskoj je objavila i knjigu “Wiki i Sylwia”.
Otvori KEKS Pay
